REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 150/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. S. Ž. iz Č., OIB: i 2. N. Ž. iz Č., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica u V., protiv tuženika P. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva U. i p. sa sjedištem u V., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-295/2019-2 od 29. kolovoza 2019., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-264/18-9 od 7. ožujka 2019. ispravljena rješenjem istog suda broj P-264/18-12 od 12. ožujka 2019., te preinačeno rješenje o troškovima postupka, u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja postavljen na izdavanje isprave pogodne za upis brisanja prava vlasništva tuženika (kao pravnog slijednika M. b. d.d. Č.) koje je upisano pod poslovnim brojem Z – 998/1998 uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčanog potraživanja na nekretninama: - „2. etaža 15/100 dijela koja u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju ukupne površine od 112,65 m2 pod oznakom 2. (ili plave boje) upisan u poduložak 2. z.u. 3804 k.o. Č., a koji posebni dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine čk. br. 188/A/1 - u naravi stambeno poslovna zgrada i dvor ukupne površine 142 čhv, te – čk. br. 187/B/1/2 što u naravi predstavlja kuću, dvor i vrt ukupne površine 123 čhv upisane u z.u. 3511 k.o. Č.;“ a koji upis je izvršen temeljem Ugovora o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 6. veljače 1998, solemniziranog 9. veljače 1998. po javnom bilježniku I. M. iz Č. pod posl. br. OU – 122/98-1, Aneksa istog ugovora od 18. veljače 1998. solemniziranog pod posl. br. OU – 122/98-2 i Aneksa ugovora o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 10. kolovoza 1998. solemniziranog 11. kolovoza 1998. po javnom bilježniku I. M. iz Č. pod posl. br. OU – 766/98-1., uz istodobnu dozvolu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, čime će se uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na gore navedenim nekretninama, odnosno upis prava vlasništva na ime tužitelja svakog za 1/2 dijela. Drugostupanjskim rješenjem preinačena je odluka o troškovima postupka na način da su tužitelji obvezani tuženiku naknaditi 895.832,50 kuna.

2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tužitelji. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidenti opisno ukazuje u reviziji. Naime, drugostupanjska presuda, obzirom da se donosi povodom pravnog lijeka podnijetog protiv prvostupanjske presude, može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja – i sa njom glede utvrđenog činjeničnog supstrata čini određeno pravno jedinstvo, pa drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene prigovore koje su tužitelji isticali tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i na koje je taj sud dao odgovor, nije donio nejasnu ili kontradiktornu odluku i počinio bitnu povredu postupka time što je konstatirao da prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja i što se pozvao na razloge iz prvostupanjske presude. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenata, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Daljnjim revizijskim prigovorima tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskog suda faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na izdavanje tabularne isprave pogodne da se u zemljišnim knjigama provede brisanje upisa provedenog temeljem javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama tužitelja. Svoj zahtjev tužitelji temelje na činjeničnim navodima da je osigurana tražbina prestala.

8. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja temeljem činjeničnog utvrđenja: - da su tužitelji s prednikom tuženika (M. b. d.d Č.) 6. veljače 1998. sklopili Ugovor o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini čk. br. 187/B/1/2 što u naravi predstavlja kuću, dvor i vrt ukupne površine 123 čhv upisane u z.u. 3511 k.o. Č., - da se ovim Ugovorom prednik tuženika obvezao u razdoblju od 6. veljače 1998. do 6. veljače 2001. odobravati dužniku (trgovačkom društvu K. d.o.o.) na njegov zahtjev kredite, izdavati bankarske garancije i akreditive do kunske protuvrijednosti od 2,000.000,00 DEM, dok su se tužitelji suglasili da se radi osiguranja navedene tražbine na vjerovnika prenese opisana nekretnina u suvlasništvu tužitelja, a koje osiguranje je provedeno u zemljišnim knjigama, - da je navedenim Ugovorom posebno usuglašeno kako prednik tuženika može neposredno na temelju tog Ugovora nakon dospijeća makar i jedne tražbine zatražiti ovrhu protiv tužitelja radi predaje opisane nekretnine u posjed vjerovnika, - da su M. b. d.d., dužnik K. d.o.o. i tužitelji sklopile Aneks istog ugovora 18. veljače 1998. kojim su navedenim osiguranjem obuhvaćene i tražbine nastale prije 6. veljače 1998., te Aneks ugovora o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 10. kolovoza 1998. kojim su tužitelji na banku prenijeli i vlasništvo nad svojim nekretninama: opisanom kao 2. etaža 15/100 dijela koja u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju ukupne površine od 112,65 m2 pod oznakom 2. (ili plave boje) upisan u poduložak 2. z.u. 3804 k.o. Č., a koji posebni dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine čk. br. 188/A/1 (koje osiguranje je provedeno u zemljišnim knjigama), - da je 1. srpnja 2000. proveden pravni posao nazvan kompenzacija dospjelih obveza između prednika tuženika i trgovačkog društva K. d.o.o. u ukupnom iznosu od 8,970,797,26 kuna., - da je 5. lipnja 2000. sklopljen ugovor broj 25/2000 kojim se prednik tuženika obvezao financijski pratiti trgovačko društvo K. d.o.o. do ukupnog iznosa od 1,500.000,00 DEM koje obveze je trgovačko društvo T. d.o.o. osiguravalo svojom imovinom do iznosa od 3.000,000,00 DEM, - da je između prednika tuženika i trgovačkog društva K. d.o.o. 21. lipnja 2000. sklopljen ugovor o izdavanju bankarske garancije u korist S. o. u iznosu od 300.000,00 DEM, po kojoj garanciji je izvršena i isplata, - da je 1. srpnja 2000. između prednika tuženika i trgovačkog društva K. d.o.o. sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu a koji je bio vezan za Ugovor br. 25/00, te Ugovor br. 5/98 i Anekse od 18. veljače 1998. i 10. kolovoza 1998., - da je prednik tuženika (temeljem ugovora br. 5/98, te njegovog anexa od 10. kolovoza 1998.) upisan kao fiducijarni vlasnik nekretnina tužitelja u svezi kojih tužitelji zahtijevaju brisanje provedene uknjižbe, - da prema sadržaju sklopljenih ugovora tužitelji odgovaraju za bilo koju obvezu dužnika K. d.o.o. koja je nastala u razdoblju od 6. veljače 1998. do 6. veljače 2001. s tim da je obveza ograničena do kunske protuvrijednosti od 2,000.000,00 DEM, - da prema sadržaju pravnog posla sklopljenog 1. srpnja 2000. koji nosi naziv Kompezacija dospjelih obveza između prednika tuženika i trgovačkog društva K. d.o.o. nije prestala tražbina tuženika koja je prethodno osigurana ugovorima o prijenosu prava vlasništva, - da je M. b. d.d. pokrenula postupak brisanja fiducijarnog vlasništva na nekretninama tužitelja temeljem garancije 88/00, a radi upisa punog prava vlasništva nad nekretninama, te - da obveza glavnog dužnika trgovačkog društva K. d.o.o. nije podmirena (još uvijek postoji), tako da tuženik ima pravo na naplatu te tražbine na nekretninama tužitelja do iznosa kojim su oni garantirali svojom imovinom (kunske protuvrijednosti od 2,000.000,00 DEM).

9. Kako revidenti dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenata kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

10. Na prethodno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan. Naime, riječ je o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama tužitelja koje je osnovano u skladu s u to vrijeme važećim odredbama čl. 273. do 279. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 67/08, 84/08), prema kojima je u okolnostima kada je protivnik osiguranja u roku ispunio svoju obvezu prema predlagatelju osiguranja, ili ako je osigurana tražbina prestala na bilo koji drugi način, osim tako što je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari, predlagatelj osiguranja dužan bez odgode vratiti protivniku osiguranja vlasništvo stvari. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova protivnik osiguranja nije ispunio svoju obvezu prema predlagatelju osiguranja, niti je osigurana tražbina prestala na bilo koji drugi način, pa nije osnovan zahtjev tužitelja kojim se od tuženika (kao predlagatelju osiguranja) zahtjeva da im izda tabularnu ispravu pogodnu da se u zemljišnim knjigama nad nekretninama koje su bile predmet osiguranja provede upis brisanja upisanog prava vlasništva na ime tuženika uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine, uz istodobnu dozvolu za upis prava vlasništva u korist tužitelja.

11. Cijeneći sadržaj sklopljenih pravnih poslova nižestupanjski sudovi su jasno obrazložili razloge zbog kojih cijene da tužitelji nekretninama koje su bile predmet osiguranja prijenosom prava vlasništva odgovaraju za bilo koju dospjelu tražbinu koja je nastala u razdoblju od 6. veljače 1998. do 6. veljače 2001. na način da je odgovornost ograničena do iznosa kunske protuvrijednosti 2,000.000.00 DEM i bez obzira na činjenicu da tužitelji kao protivnici osiguranja nisu bili potpisnici svakog pojedinačnog ugovora obuhvaćenog prethodno sklopljenim ugovorima o osiguranju tražbine kao okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji. Isto tako, u skladu s uputom ovog suda iz ukidnog rješenja broj Revx – 744/14-3 od 5. rujna 2018., nižestupanjski sudovi su sadržaj pravnog posla sklopljenog 1. srpnja 2000. i nosi naziv Kompenzacija dospjelih obveza između prednika tuženika i trgovačkog društva K. d.o.o. pravilno tumačili shodno odredbama 336. – 343. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), te utvrdili da do prestanka osigurane tražbine prijebojom (kompenzacijom) nije došlo.

12. Neosnovano se tužitelji pozivaju i na zastaru tražbine. Naime, kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi, riječ je o osiguranju na kojeg se u smislu odredbe čl. 297. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) odgovarajuće primjenjuju odredbe ovog Zakona kojim je regulirano založno pravo. Prema odredbi čl. 339. st. 1. i 3. ZV-a, založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati, s tim da ovo pravo (slično u primjeni odredbe čl. 368. st. 1. ZOO-a) ne zastarijeva.

13. Shodno izloženom nisu ostvareni razlozi za reviziju, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.