Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-272/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te sudaca Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. F., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 16. travnja 2021., broj K-18/2020., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika D. S. u zamjeni za odvjetnika D. M.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog A. F. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Osijeku, u ponovljenom postupku, pobijanom je presudom proglasio krivim optuženog A. F. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te ga je na temelju odredbe članka 246. stavak 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s tim da je izvršenje izrečene kazne zatvora primjenom uvjetne osude iz članka 56. KZ/11. odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine.

2. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. optuženiku je naloženo da u roku od tri godine popravi štetu nastalu kaznenim djelom oštećenom, stečajnoj masi Trgovačkog društva H. t. j.d.o.o. isplati iznos od 249.450,00 kuna.

3. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11. optuženik je upozoren da će se izrečena uvjetna osuda opozvati ako bez opravdanog razloga u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne vrati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom u iznosu od 249.450,00 kuna.

4. Na temelju odredbe članka 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženiku je naloženo da na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenom Trgovačkom društvu H. t. j.d.o.o. isplati na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva iznos od 249.450,00 kuna.

5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 8.168,00 kuna od čega 7.168,00 kuna na ime troška vještaka i 1.000,00 kuna na ime troškova sudskog paušala.

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. F. po branitelju D. M., odvjetniku u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da "…Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu u dijelu kojim je proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11. i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem treba potpuno i točno utvrditi sve činjenice važne za donošenje zakonite presude. U odnosu na dosuđeni imovinskopravni zahtjev predlažem da prvostupanjska presuda bude preinačena i taj zahtjev bude odbijen jer je podnesen od strane neovlaštene osobe u ime nepostojeće pravne osobe…."

7. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. O sjednici drugostupanjskog vijeća na traženje obrane obaviješteni su optuženik i njegov branitelj, odvjetnik D. M. te državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja D. S. u zamjeni za branitelja D. M., te u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu sa odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

10. Žalba nije osnovana.

11. Optuženik u žalbi uvodno ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08. koju obrazlaže tvrdnjom da je imovinskopravni zahtjev podnijela neovlaštena osoba, bez punomoći, a u ime nepostojeće pravne osobe, dok u nastavku žalbe iznosi argumentaciju kojom sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutih žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se poziva žalitelj niti one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

11.2. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju posebno ističe i obrazlaže žalitelj (članak 468.stavak 1. točka 5 ZKP/08) treba reći da su pogrešne tvrdnje žalitelja u tom pravcu. Naime, nakon zaključenja stečajnog postupka i brisanja navedenog trgovačkog društva iz sudskog registra to je društvo prestalo postojati kao dotadašnja pravna osoba H. t. j.d.o.o. i ustanovljenjem stečajne mase iza stečaja trgovačkog društva H. t. j.d.o.o. navedena stečajna masa ima stranačku sposobnost i egzistira kao pravna osoba koju na temelju rješenja Trgovačkog suda u Osijeku od 30. ožujka 2016. (list 1216 spisa) zastupa stečajni upravitelj Z. N. odvjetnik u O. koji je ujedno i zakonski zastupnik stečajne mase iza stečaja trgovačkog društva H. t. . Stečajni upravitelj je ovlašten u skladu sa odredbama članka 24. i 25. Stečajnog zakona poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun stečajne mase čiji je zakonski zastupnik, između ostalog, unovčiti odnosno naplatiti s pažnjom dobrog gospodara stvari i prava dužnika koje ulaze u stečajnu masu. Time što stečajna masa u čiju korist je dosuđen imovinskopravni zahtjev nije upisana u sudski registar stečajnih masa, nije odlučna činjenica za dokazanost stranačke sposobnosti stečajne mase kao pravne osobe jer upis stečajne mase u sudski registar nema konstitutivni značaj već ova činjenica postaje relevantna tek u kasnijoj fazi postupka eventualne ovršne naplate imovinskopravnog zahtjeva. Time ni dodjela posebnog OIB-a stečajnoj masi od nadležne Porezne Uprave nakon upisa stečajne mase u sudski registar, ne derogira ovlasti stečajnog upravitelja za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva tijekom cijelog kaznenog postupka.

11.3. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima, pravilno dosudio imovinskopravni zahtjev oštećenoj stečajnoj masi iza TD H. t. j.d.o.o. u iznosu od 249.450,00 kuna što proizlazi iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja a time što u izreci presude nisu navedeni svi podaci o stečajnoj masi (OIB, potvrda o upisu u sudski registar stečajnih masa ) nisu povrijeđeni propisi kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja, jer se protivno žalbenim navodima ovdje radi o kaznenom djelu iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti pa je u skladu s odredbom članka 2. stavak 2. ZKP/08. ovlašteni tužitelj državni odvjetnik, a ne oštećenik kako to pogrešno prigovara žalitelj.

12. Nadalje, optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje ocjenjujući da je optuženik sebi pribavio znatnu imovinsku korist postupajući protivno gospodarskim interesima TD H. t. j.d.o.o. U tom kontekstu žalitelju nije sporno da na račun TD H. t. nije uplatio iznos vraćen od pozajmica koje je prethodno tome odobrio i isplatio TD A. j.d.o.o. i osobnu pozajmicu u ukupnom iznosu od 249.450,00 kuna, smatrajući da je, nakon izmijenjenog činjeničnog opisa optužnice (zapisnik sa rasprave od 19. ožujka 2021. list 1237), trebalo utvrditi način i svrhu trošenja novčanih sredstava, a s obzirom na ponovljene navode njegove obrane o tome da je taj novac koristio u poslovne svrhe te podmirivao troškove poslovanja restorana Z. (isplata plaća na crno, nabava ribe i potrebnih namirnica,troškovi čišćenja). No, žalitelj gubi iz vida iskaz svjedoka T. Ž. na temelju kojeg je prvostupanjski sud izveo pravilne zaključke o načinu poslovanja optuženika nakon što je svjedok na njega prenio ugovor o zakupu poslovnog prostora zajedno sa pologom u novcu. (28. studenog 2014.). Proizlazi da je svjedok u ožujku ili travnju 2014. izdao nekoliko vlastitih mjenica kao jamstvo za plaćanje robe dobavljačima a već početkom 2015. su počeli problemi sa isplatama dobavljačima. Iz navedenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nema ni jednog logičnog ni stvarnog razloga za davanje pozajmica drugom trgovačkom društvu u situaciji kada optuženik ne plaća dobavljače ni porezne obveze pa se žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude (stranica 9, točka 20.i 21.)

12.1. Kako prvostupanjski sud nije prihvatio brojne dokazne prijedloge obrane (zapisnik sa rasprave od 14. siječnja 2021. list 1187-1188) žalitelj smatra da je zbog toga ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a u tom kontekstu potpuno neosnovano ukazuje na potrebu provođenja dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja iznosa troškova poslovanja restorana u inkriminiranom periodu.

12.2. U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba reći da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o odbijanju dokaznih prijedloga suštinski pravilno obrazložio smatrajući da predloženi dokazni prijedlozi u kontekstu izmijenjene optužnice i faze dokaznog postupka …"nemaju veze sa predmetom…" pa proizlazi da se radi o nevažnim dokaznim prijedlozima (članak 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08). Osim toga, razlozi kojima je prvostupanjski sud obrazložio svoju odluku o odbijanju dokaznih prijedloga obrane u svemu su prihvatljivi i za ovaj drugostupanjski sud te se na iste, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje.

12.3. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju pobijane presude, za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

12.4. Unatoč tome što žalitelj u uvodnom dijelu žalbe ne ističe i ne obrazlaže žalbenu osnovu odluke o kazni, s obzirom na to da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud, postupajući u skladu sa odredbom članka 478. ZKP/08. ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu te je utvrdio da žalba zbog odluke o kazni nije osnovana.

12.5. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu izrečene kazne, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da će se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja predviđena člankom 47. KZ/11. u cijelosti ostvariti primjenom uvjetne osude u skladu sa odredbom članka 56. KZ/11.

13. Kako žalbeni navodi optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1 i 2. ZKP/08. nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.