REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-581/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice S. M., iz B., koju zastupa opunomoćenik B. Z., odvjetnik, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka, 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/II-710-03/22-03/03, URBROJ: 514-03-02-03-01/01-22-02 od 15. ožujka 2022., radi poništenja rješenja Županijskog suda u Puli – Pola, broj: 4Su2269/2008 od 22. prosinca 2021., radi ponovnog imenovanja tužiteljice stalnom sudskom vještakinjom mjerničke struke (na mandat od četiri godine, računajući od 11.

ožujka 2021.), te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Točkom I. prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Puli – Pola, suca ovlaštenog za obavljanje poslova sudske uprave, broj: 4Su-2269/2008 od 22. prosinca 2021. poništeno je, povodom prijedloga tužiteljice za povrat u prijašnje stanje, rješenje navedenog tijela, broj: 4Su-2269/2008-38 od 15. travnja 2021. (potonjim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom mjerničke struke). Točkom II. rješenja od 22. prosinca 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice (zaprimljen 12. ožujka 2021.) za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom mjerničke struke. U prijašnjem razdoblju, tužiteljica je, rješenjem navedenog Suda od 13. ožujka 2017., ponovno imenovana stalnom sudskom vještakinjom mjerničke struke na četiri godine, računajući od 11. ožujka 2017. godine.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-710-03/22-03/03, URBROJ: 514- 03-0203-01/01-22-02 od 15. ožujka 2022. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je završila srednju školu, za zanimanje geometar. Pri odlučivanju o zahtjevu za prvim imenovanjem, kao i za ponovnim imenovanjem za stalnog sudskog vještaka, sud je dužan utvrditi ispunjava li podnositelj zahtjeva propisane uvjete za imenovanje. Ti uvjeti moraju egzistirati tijekom cijelog razdoblja na koje je vještak imenovan, neovisno o tome radi li se o prvome ili o ponovnom imenovanju. Nije od značaja činjenica da je tužiteljica poslove vještaka obavljala stručno i kvalitetno, jer je njezin zahtjev za ponovno imenovanje odbijen zbog neispunjavanja formalnih uvjeta. Nije riječ o stečenom pravu, jer imenovanje za stalnog sudskog vještaka nema trajni karakter, već se vještaci imenuju na ograničeno vrijeme od četiri godine, a o svakom zahtjevu za imenovanje (prvome ili ponovnom) potrebno je zasebno odlučiti. Načelo legitimnih očekivanja, na koja se tužiteljica pozvala u žalbi, ne može se primijeniti u svakom slučaju i bez ograničenja. Cilj i smisao instituta vještaka je stručno znanje kojim sud ne raspolaže, pa je u javnom interesu imenovanje onih kandidata koji stupnjem stečenih znanja što više doprinose kvaliteti sudskih odluka i kraćem trajanju sudskih postupaka, što se, po važećem uređenju, postiže imenovanjem osoba sa završenim odgovarajućim stručnim specijalističkim odnosno sveučilišnim diplomskim studijem. Tuženik u obrazloženju rješenja navodi i sudsku praksu za koju smatra da ide u prilog osnovanosti njegove odluke.

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoje dugogodišnje iskustvo na poslovima vještačenja i promjene propisa na ovome području, te tvrdi, u bitnome, sljedeće. Stajalište izneseno u točki 11. obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizvoljno je i protivno dugogodišnjoj praksi prvostupanjskog tijela. Na stečena prava već imenovanih sudskih vještaka, koji samo obnavljaju svoj status, ne bi smjele utjecati nove odredbe koje propisuju strože ili drukčije uvjete za imenovanje. Osporavano rješenje doneseno je na temelju odredaba pravilnika čije su odredbe nezakonite, odnosno neustavne, budući da se njima zadire u ustavno pravo na rad i slobodu rada stalnih sudskih vještaka, u njihova stečena prava i legitimna očekivanja u vezi s ponovnim imenovanjem. Zakonom o sudovima nije definirano koji bi bili iznimni slučajevi u kojima osobe sa srednjom stručnom spremom mogu biti imenovane stalnim sudskim vještacima, a pogotovo ne definira da bi to bili samo slučajevima kada za pojedinu struku nije organiziran odgovarajući studij. Kod primjene norme nužno je polaziti od njenog smisla. U pogledu imenovanja stalnih sudskih vještaka jasno je da propisi moraju pratiti razvoj pojedinih struka i školovanje za bavljenje pojedinim djelatnostima, no pritom ne smije doći do povrede subjektivnih prava stečenih u skladu s ranije važećim propisima. Dotična promjena propisa ne dovodi do povećanja kvalitete rada sudskih vještaka. Tuženik se pogrešno poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: U-II-8057/2014. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar usvajanjem predmetnog zahtjeva tužiteljice. Traži i nadoknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna (uvećano za PDV).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i neosnovanim smatra tužbeni navod da je dužnost predsjednika nadležnog suda, da pri odlučivanju o zahtjevu za ponovno imenovanje za stalnog sudskog vještaka ispita postojanje svih uvjeta za imenovanje kao kod prvog imenovanja, uvedena tek izmjenama mjerodavnog pravilnika 2019. godine. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, i u spisu ovoga upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 21. rujna 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 126. stavku 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem. Stalnim sudskim vještakom iznimno se može imenovati i fizička osoba sa završenom srednjom školskom spremom odgovarajuće struke.

8. Među kumulativnim pretpostavkama za imenovanje stalnog sudskog vještaka jest i da je osoba nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina - ako je završila odgovarajuću srednju školu, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija (čl. 2. st. 1. t. 3. podst. 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, „Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 67/18 i 21/22, u nastavku teksta: Pravilnik).

9. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su i ostale mjerodavne pravne norme. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

10. Sud je suglasan s razlozima kojima je tuženik argumentirao stajališta da imenovanje stalnih sudskih vještaka nije trajnog karaktera, da u ovoj vrsti predmeta nema stečenih prava, te da se sudski vještake srednje stručne spreme imenuju tek iznimno. Ti su razlozi tužiteljici poznati. Usto, te u prilog negativnoj odluci o zahtjevu tužiteljice ide i dosljedna upravnosudska praksa. Takva je praksa razvijena čak i u odnosu na srodne dužnosti u pogledu kojih nema izričite odredbe usporedive sa člankom 2. stavkom 1. točkom 3. podstavkom 3. Pravilnika (npr. u odnosu na sudske procjenitelje).

11. Nadalje, očekivati da će, nakon prvog imenovanja za stalnog sudskog vještaka, i to vremenski ograničenog, osoba biti ponovno imenovana vještakom neovisno hoće li i kasnije ispunjavati pretpostavke za to imenovanje, ne se može smatrati legitimnim očekivanjem, u smislu očekivanja koje je razumno i zasnovano na pravu (propisima, upravnoj praksi, upravnim odlukama, odnosno očitovanjima i drugim postupanjima uprave). Načelo legitimnih očekivanja, mada je jedno od temeljnih pravnih načela (osobito u kontekstu pravne sigurnosti), u praksi se primjenjuje samo iznimno, a do izražaja prije svega dolazi u slučajevima izmjene pravnog režima. U predmetnom slučaju, osim što nije riječ o razumnom očekivanju zasnovanom na pravu, ne radi se ni o legitimnom očekivanju daljnjeg korištenja prava koji je tužitelj stekao pravomoćnom upravnom odlukom (ranija odluka o imenovanju tužiteljice ograničenog je trajanja, izvršena je u cijelosti i nije dovedena u pitanje kasnijom negativnom odlukom), ni o povredi legitimnog očekivanja da će uprava pri donošenju odluke postupiti na način koji utvrđuje pravo u trenutku podnošenja konkretnog zahtjeva. (Netom izneseni ključni elementi načela legitimnih očekivanja ustaljeni u domaćoj upravnopravnoj doktrini, npr.: Dario Đerđa, Zaštita legitimnih očekivanja u upravnom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/13, te preuzeti u praksi ovog Suda).

12. U kontekstu prava na rad i slobode rada, ništa u ustavnopravnoj teoriji i praksi ne daje podlogu za zaključak da postoji ustavno pravo tužiteljice da neograničeno vrijeme obavlja dužnost stalnoga sudskog vještaka sa stečenom srednjom stručnom spremom. Usto, dužnost sudske vještakinje tužiteljici nije prestala donošenjem ovdje osporavanih rješenja, nego istekom važenja rješenja od 13. ožujka 2017. godine. Da je zakonodavac kanio propisati trajnost obavljanja dužnosti stalnog sudskog vještaka, ne bi propisao mandatni karakter obavljanja te dužnosti (kao što zakonodavac to čini dosljedno, dugotrajno i stabilno), već bi propisao samo razloge za razrješenje vještaka, uz imenovanje bez vremenskog ograničenja.

13. Bespredmetno je i pozivanje na raniju praksu prvostupanjskog tijela, razvijenu u razdoblju u kojem su važili propisi drukčijeg sadržaja. K tomu, dužnost predsjednika suda da kod svakog imenovanja vještaka utvrdi ispunjava li dotična osoba sve uvjete za imenovanje ne ovisi o tome je li ta dužnost izrijekom propisana mjerodavnim pravilnikom (podzakonskim propisom). 14. Općenito, pravne norme kojima se uređuje iznimka (ovdje: čl. 126. st. 2. Zakona o sudovima, čak i da nema pravilničke odredbe citirane u točki 8. ovog obrazloženja) ne mogu se tumačiti široko, već na način koji rezultira time da se doista primjenjuju iznimno. S time nije u skladu nerijetko prisutno pogrešno shvaćanje u domaćoj profesionalnoj i općoj javnosti prema kojem iznimka razumijeva široko poimanu pogodnost za adresate norme (skoro na razini subjektivnog prava), protivno restriktivnom značenju tog pojma. Prihvaćanje tužiteljičine argumentacije rečenu bi iznimnost proširilo daleko preko granica zbiljske iznimnosti, mimo smisla i svrhe te odredbe.

15. Uzgredno i bez utjecaja na rješavanje ovog spora, postrožavanje kvalifikacijskih uvjeta za obavljanje pojedinih reguliranih poslova i dužnosti kontinuirano je prisutno u raznim područjima, prateći poboljšanje obrazovne strukture, te sve veću specijalizaciju i stupanj potrebnih znanja. Osobe koje pravodobno ne prate taj razvitak, npr. propuštanjem kasnijeg stjecanja višeg stupnja obrazovanja od postojećega, izlažu se povećanom riziku da promjene propisa do kojih vremenom dolazi idu na njihovu štetu. U autonomiju zakonodavca pri tome ulazi hoće li, na kojim područjima i pod kojim pretpostavkama prijelazno propisati, primjerice, povoljnije uvjete za osobe zatečene na odnosnoj dužnosti, uz njihovu privremenu ili trajnu pripremu (za što se zakonodavac ovdje nije odlučio).

16. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, odbilo predmetni zahtjev tužiteljice, što je tuženik osnovano potvrdio.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. U Rijeci 21. rujna 2022.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.