REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 11 Us I-533/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja V. K. iz M. L., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Z. o. u. P., G., V., K., I. i F. M., odvjetnici u R., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, B. Polića 2, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 21. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/21- 02/523, URBROJ: 443-02-02-12-22-06/VŽ od 15. travnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/21-02/523, URBROJ: 443-02-02-12-22- 06/VŽ od 15. travnja 2022. pod. toč 1. izreke utvrđeno je da je rješenje KLASA: 362- 02/21-02/523, URBROJ: 443-02-02-12-21-02/VŽ od 14. lipnja 2021. kojim je tužitelju naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja, ukloni započetu izgradnju pomoćnog objekta nepravilnog tlocrtnog oblika dužine 7,80 m, max. širine 4,60 m, visine 3,0 m natkrivenog horizontalnom A.B. pločom koja služi kao parkiralište za dva automobila, a gradi se bez akta kojim se odobrava građenje u M. Lo. na k.č. … k.o. M. L.-g., postalo izvršno 2. srpnja 2021. Toč. 2. izreke istog rješenja utvrđeno je da tužitelj u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja nije uklonio bespravno izgrađeno na k.č. … k.o. M. L.-g., dok je toč. 3., 4., 5. i 6. određeno da se tužitelj na izvršenje prisiljava izricanjem novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kn, koju je dužan platiti u roku od osam dana, te je upozoren da će se ukoliko ne ukloni bespravno izgrađeno na k.č. … k.o. M. L.-g., na izvršenje prisiljavati drugom novčanom kaznom te da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem ukoliko ne postupi po navedenom.
2. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika ukazujući na bitne povrede odredaba postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Pojašnjavajući predmetno ističe kako tužitelj nije investitor niti vlasnik nekretnine u odnosu na koju je naloženo uklanjanje te bi stoga isti izvršenjem osporavanog rješenja kao i rješenja o uklanjanju činio kazneno djelo oštećenja tuđe imovine. Stoga smatra kako je tužitelju osporavanim rješenjem o izricanju novčane kazne nametnuta obveza izvršenja nemoguće i nezakonite radnje. Nastavno ističe kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u kontrolnom upravnom postupku te vezano za predmetno ukazuje na povredu odredaba čl. 52. st. 2., čl. 54. st. 3. i 4., čl. 68. st. 2. i čl. 68. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Zaključno, tužitelj osporava pobijano rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava ukazujući kako se tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na Naputak o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“ broj 23/18), a koji naputak nije više na snazi obzirom je 15. srpnja 2020. stupio na snagu Naputak o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“ broj 46/20 i 80/20).
3. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donošenje presude kojom će se poništiti osporavano rješenje uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja. Smatrajući da je rješenje zakonito, predloženo je odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Obzirom tužitelj u tužbi nije izričito zahtijevao održavanje rasprave u ovom upravnom sporu to je, nakon što je sud prethodno ocijenio da se spor može riješiti na temelju dokumentacije koja prileži spisu i da nije potrebno izvođenje novih dokaza, temeljem odredbe čl. 36. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS-a, prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.
6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. U prvom redu valja navesti da iako je izvršenje dio upravnog postupka, njegova provedba je samostalan procesni stadij koji se pokreće na poseban način (po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke) ako izvršenik dobrovoljno ne postupi prema izvršnom rješenju. Odredbom čl. 139. ZUP-a propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak. Slijedom prethodno citirane odredbe, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja. Dakle, navodi tužitelja koji se tiču zakonitosti rješenja koje se izvršava nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što te prigovore tužitelj jedino može isticati u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu.
9. Nadalje, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja utvrđeno je da je isto doneseno na temelju kontrolnog inspekcijskog pregleda koji je izvršen dana 27. rujna 2021., a kojom prilikom je utvrđeno da se nakon zatvaranja gradilišta nisu izvodili nikakvi radovi te da već izgrađeno nije uklonjeno. Obzirom tužitelj u ovom sporu ne osporava činjenicu da nije postupljeno po rješenju o uklanjanju, da iz spisa upravnog postupka proizlazi da je upravo tužitelj podneskom od 5. listopada 2021. zatražio odgodu izvršenja (iz čega proizlazi činjenica nepostupanja po rješenju o uklanjanju) kao i da je odredbom čl. 106. st. 4. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21 dalje: ZDI) propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, sud ocjenjuje kako tužitelj nije dokazao da bi u konkretnom slučaju bile počinjene povrede zakona na štetu tužitelja. Osim toga za dodati je da se u ovom postupku radi o kontrolnom nadzoru poštivanja odluke o uklanjanju u kojem postupku nije neophodno sudjelovanje tužitelja (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Usž- 553/20-2 od 2. srpnja 2020.)
10. Zaključno, pravilnom primjenom odredbe iz čl. 114. st. 3. ZDI-a koja propisuje da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjaju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, tužitelju je izrečena prva novčana kazna i to u visini propisanoj čl. 14. c Tablice 1. Naputka o dopunama naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 80/20, dalje: Naputak o dopunama) budući da građevina tužitelja spada u građevine skupine 2.a i 2.b prema Zakonu o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG), a koji iznos je najmanje propisani iznos novčane kazne. Činjenica da je u rješenju omaškom naveden pogrešan naziv propisa, kraj nesporno točnog iznosa kazne, ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja.
11. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika je ocjenjeno zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.
12. Odluka o troškovima spora je zasnovana na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.
13. Tužitelj je u okviru tužbe postavio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, obrazlažući isti činjenicom da će mu se nanijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti, a da odgoda nije protivna javnom interesu. Odredbom čl. 26. ZUS-a propisani su uvjeti kada sud može odrediti odgodni učinak. Tako je st. 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Da bi sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citiranog čl. 26. ZUS-a moraju biti kumulativno ispunjeni. Međutim, kako tužitelj nije dokazao da će se istome nanijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti, to je sud odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe. Stoga je riješeno kao u izreci rješenja.
U Rijeci 21. rujna 2022.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Protiv rješenja nije dopuštena žalba.
