REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 80/2019-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. R. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 18. veljače 2019. broj K-Us 9/18, u sjednici održanoj 21. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog N. R., odvjetnika G. M.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.) optuženi N. R. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. KZ/97.

I Kž-Us 80/2019-6

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08.-19. oštećena Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, upućena je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.-19., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. - 5. ZKP/08.-19. te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci te nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno, da se pobijana presuda preinači i optuženog N. R. proglasi krivim te osudi po zakonu.

3. Optuženi N. R. je putem branitelja, odvjetnika G. M., podnio odgovor na žalbu USKOK-a kojim predlaže da se ista odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Ujedno, zahtijeva da se branitelja optuženika pozove na sjednicu vijeća.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-19., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženog N. R., odvjetnika G. M., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.-22.), u odsutnosti zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske te optuženika, koji su, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni.

6. Žalba nije osnovana.

7. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja USKOK u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešnom ocjenom provedenih dokaza došao do pogrešnog zaključka o nepostojanju dokaza da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

8. Naime, mišljenje je žalitelja da bi se kritičnijom analizom provedenih dokaza, prije i povrh svega razgovora vođenih između optuženika te špeditera Z. P. i M. S., došlo do zaključka da je optuženi N. R. znao da špediteri imaju dogovor sa carinskim službenicima i da carinski postupak neće biti izvršen u skladu s pravilima, međutim, da usprkos tome nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi takvo postupanje provjerio, na koji način je nekritičkim puštanjem oba kontejnera u daljnji postupak carinjenja propustio obaviti svoju dužnost te time kao službena osoba drugoj osobi pribavio neimovinsku korist odnosno počinio kazneno djelo za koje se optužnicom tereti.

8.1. Uporište za takav stav žalitelj nalazi u sadržaju tijekom postupka preslušanih telefonskih razgovora koje je optuženi N. R. vodio 19. i 29. listopada 2012., pri čemu isti u žalbi te sadržaje iznosi samo fragmentarno, dajući svoje tumačenje onoga što je

I Kž-Us 80/2019-6

u pojedinim dijelovima razgovora izrečeno, a sve s ciljem potkrijepe svog stava o dokazanosti terećenog kaznenog djela.

9. Razmatrajući vrlo detaljne i sveobuhvatne razloge koje je za svoja utvrđenja dao prvostupanjski sud te prigovore istaknute u žalbi USKOK-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi da razlozima žalbe nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time niti zaključak prvostupanjskoga suda da nema nedvojbenih dokaza da bi optuženi N. R. počinio kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. KZ/97.

10. Naime, u odnosu na događaj od 19. listopada 2012., iz sadržaja žalbom apostrofiranih razgovora proizlazi da je špediter Z. P. nazvao optuženog N. R. te ga pitao može li mu riješiti jedan kontejner (T. ...) koji u ponedjeljak ili utorak ide na K. te ga je tom prigodom upitao da ga oslobodi i da ga puste gore, na što je optuženik pristao. Potom je optuženi N. R. nazvao Z. P. i rekao mu da u ponedjeljak popodne oko 5,6 sati otpremi kontejner gore, na što mu je Z. P. odgovorio da ga otpremi popodne, predvečer ili navečer za sutra ujutro objasnivši mu da ako je situacija na K. u ponedjeljak kako treba, da to mora u ponedjeljak ujutro raditi, a da ga on mora osloboditi, da mora kliknuti, nakon čega mu optuženi N. R. govori da je riješeno, da ga je otklikao, da više nije blokiran i da se samo javi J., dodavši kako misli da će to J. prepustiti za gore jer bi i on tako napravio.

11. Nadalje, iz sadržaja žalbom apostrofiranih razgovora vođenih 29. listopada 2012. proizlazi da je M. S. nazvao optuženika te mu rekao da ima jedan kontejner na IMK, da se radi o trapericama i da bi to bacio na K., ali da ne zna kakva je procedura nakon čega mu optuženik odgovara da dođe kod njega ujutro da vidi o čemu se radi, kao i da, ukoliko ide u K., misli da će to prepustiti da ode gore.

12. Kada se iznesena komunikacija optuženika i špeditera dovede u vezu s iskazima u tijeku postupka ispitanih svjedoka, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da nema dokaza da je optuženik niti u jednom od inkriminiranih događaja propustio obaviti svoju dužnost niti da je bio svjestan da postoji dogovor drugih osoba o poduzimanju određenih nezakonitih radnji.

13. Prije svega, a radi lakšeg razumijevanja analize dokazne građe, treba reći da se predmet inkriminacije u ovom kaznenom postupku sastoji od neobavljanja dužnosti optuženika koje se ogleda u propustu da izvrši propisane provjere i to tako što je u odnosu na događaj od 19. listopada 2012., na traženje Z. P., odblokirao određeni kontejner, dok je u odnosu na događaj od 31. listopada 2012., na traženje M. S., izvršio pregled određenog kontejnera.

14. Prvostupanjski se sud prilikom donošenja pobijane odluke s pravom ponajviše rukovodio iskazom svjedoka J. L., voditelja O. ... čiji je djelatnik bio i optuženik, a koji je bio vrlo decidiran, precizan i jasan u opisivanju ne samo radnih zadataka optuženika općenito, već i dužnosti optuženika koje je konkretno imao u situacijama koje mu se u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret.

15. Naime, svjedok J. L. je naveo da je zadatak N. R., kao i čitavoga tima, bio profiliranje i evidentiranje potencijalno sumnjivih pošiljki kontejnera na temelju cargo

I Kž-Us 80/2019-6

manifesta (preslika teretnice) svih brodskih pošiljki koje će se iskrcati kao i određenih kriterija (npr. polazna i odredišna luka, deklarirana roba, način na koji je ista deklarirana i sl.). Targetiranje kontejnera se sastojalo od provjere koja je mogla biti izvršena putem dokumenata ili skeniranjem kontejnera ili pak fizičkim djelomičnim pregledom, pri čemu se pažnja obraćala jedino na intelektualno vlasništvo.

15.1. Selekcija takvih kontejnera vršila se i od strane drugih odjela (odjel nadzora, mobilna jedinica), a kontejneri su bili označeni žutim markerom i znakom IMK (izvanredne mjere kontrole). Objasnio je da u situacijama kada se takav kontejner hoće prenaputiti iz Carinske Ispostave (dalje: CI) L. R. u CI Š. da se ne može započeti s pregledom takvog kontejnera dok se ne kontaktira ili mobilnu jedinicu koja tada vrši skeniranje kontejnera ili, ukoliko postoji CMR i faktura, odjel analize rizika koji vrši dokumentarnu provjeru te na osnovu te dokumentacije (CMR-a i fakture) odlučuje hoće li se vršiti pregled. Pritom se kod dokumentarne provjere gleda pošiljatelj, primatelj, a može se dogoditi i da su ranije imali iste primatelje i pošiljatelje pa se donosi odluka da se izvrši npr. samo dokumentarna provjera i ukoliko će se taj kontejner cariniti, npr. na CI Š., tada se ta pošiljka pušta.

15.2. Što se tiče situacije kada se takav kontejner na kojem je oznaka IMK kontrola carini u CI L. R., djelatnici koji rade na pregledu robe pozivaju djelatnike analize rizika te se pritom iz kontejnera ne moraju vaditi sve kutije da bi se utvrdilo postoji li u konkretnom slučaju povreda intelektualnog vlasništva. Ukoliko takvih povreda nema djelatnik odjela analize rizika na poleđini Jedinstvene carinske deklaracije (dalje: JCD) stavi svoj faksimil, pečat i potpis kao potvrdu da je tamo bio nazočan, a ukoliko bi se tijekom pregleda utvrdila povreda provodi se postupak. Objasnio je da je bilo i situacija kada osobe iz njegovog odjela ne bi stigle na kontrolu kontejnera pa bi, s obzirom na to da je kontejner bio i u redovnom postupku carinjenja te s obzirom na odnos povjerenja između osoba iz njihovog odjela i carinika, kompletan pregled odradio samo carinik u redovnom postupku. U takvim su slučajevima od carinika koji su bili na redovnom carinjenju bili obaviješteni da je sve u redu sa tim sumnjivim kontejnerom nakon čega više nisu vršili daljnje provjere jer za tako nešto nije niti bilo mogućnosti.

15.3. U odnosu na događaj od 19. listopada 2012. istakao je da optuženi N. R. nije ni trebao vršiti pregled kontejnera radi utvrđivanja postoji li povreda intelektualnog vlasništva, već je pregled mogao izvršiti samo dokumentarno, objasnivši da su jedino oni mogli odblokirati takve kontejnere kako bi se istima mogla vršiti manipulacija te da optuženik, nakon što je odblokirao kontejner, nije bio dužan ništa poduzimati jer se odblokirani kontejner evidentira u sustavu, a pregled kontejnera je mogao obaviti bilo tko drugi.

15.4. U odnosu na događaj od 31. listopada 2012., naveo je da bi odgovornost optuženog N. R. postojala samo u situaciji da je naknadno, nakon carinjenja, taj kontejner zaustavljen i da je pritom utvrđeno kako postoji povreda intelektualnog vlasništva.

16. Takav detaljan, nedvosmislen i okolnosan iskaz svjedoka J. L. u cijelosti je u suglasju s iskazom svjedoka T. J. koji je, uz optuženika, također bio djelatnik O. ...

I Kž-Us 80/2019-6

rizika te je vezano uz događaj od 19. listopada 2012. nekoliko dana nakon odblokiravanja kontejnera odlučio da nema potrebe provesti pregled tog kontejnera. Pritom je svjedok T. J. dodatno pojasnio da kada je kontejner bio određen za pregled, a nakon što bi se dobila faktura, iz iste bi se vidjelo tko je uvoznik, tko je špediter jer su otprilike znali za neke uvoznike da nisu uvozili robu koja povrjeđuje intelektualno vlasništvo i takav bi se kontejner pustio bez pregleda. Za neke je kontejnere bilo naznačeno da su sumnjivi s obzirom na pošiljatelja, primatelja, količinu ili slično i u tim slučajevima pristupilo bi se pregledu, obavio bi se djelomičan pregled, a ako bi se tako ustanovilo da postoji neka roba koja možda povrjeđuje intelektualno vlasništvo onda bi se određivao potpuni pregled. U tim situacijama roba ide van iz kontejnera, vrši se brojanje robe, obavještava se zastupnik robnih marki koji odlučuje da li će se roba pustiti ili će se uništiti. Također je objasnio da kada je neki kontejner bio izdvojen za pregled, a odlučilo se da se taj kontejner neće pregledati iako je bio blokiran u kompjuteru, da bi se samo usmeno dozvolilo da može ići dalje. Nisu imali nikakav ključ kojim bi taj kontejner bio zaključan, ali špediter nije mogao vršiti manipulaciju sa kontejnerom bez da se kontejner odblokira. Kod situacija kada su pojedini kontejneri upućivani na carinjenje na CI Š., a kontejner mu nije bio toliko sumnjiv, samo bi upisao na papir da se dopušta da ide na CI Š. i da se gore obavi detaljan pregled.

17. Promatraju li se navedeni iskazi ovih svjedoka u povezanosti s iskazima svjedoka M. S., iz kojeg proizlazi da nije imao nikakvog razloga ulaziti u razgovore s optuženikom oko toga da ne obavi svoj dio posla jer da K. nisu imali nikakve marke pa nije bilo povrede intelektualnog vlasništva, kao i svjedoka Z. P., iz kojeg proizlazi da nikada nije s optuženikom razgovarao o tome da ne pregleda kontejner za koji je to bilo određeno s obzirom na to da je kod slanja kontejnera u drugu carinarnicu te nalaganja prenapučenja kontejner i dalje ostao pod kontrolom IMK, što je značilo da će carinski djelatnik prilikom vršenja pregleda robe pozvati djelatnike IMK da prisustvuju pregledu, očito je da je takvim iskazima u cijelosti potvrđena obrana optuženika da niti u jednom od navedenih slučajeva nije odstupao od uobičajenog načina rada.

18. Potvrda takvom zaključivanju proizlazi i iz sadržaja razgovora vođenih između Z. P. i osobe iz „T.“ d.o.o. imenom Z., a u kojem Z. P. objašnjava da je optuženi N. R. kontejner oslobodio jer mu je rekao da će imati prenapučenje u ponedjeljak gore na carinjene u K., da se javi J. i da ga neće otvarati tu jer ide na carinjenje pa će ga otvarati gore, kao i iz sadržaja dokumenta naziva „O. ...“ od 22. listopada 2012. iz kojeg je vidljivo da svjedok T. J., tri dana nakon odblokiravanja kontejnera, nije smatrao potrebnim izvršiti pregled tog kontejnera, iako je to u navedenom razdoblju mogao učiniti.

19. Prema tome, imajući na umu navedena utvrđenja, prvostupanjski je sud s pravom zaključio da nije na nedvojbeni način dokazano da bi optuženik u inkriminiranim događajima propustio izvršiti svoju dužnost. Upravo suprotno tome, optuženik je na temelju uvida u brodski manifest izvršio propisanu provjeru nakon koje je odblokirao kontejner te je prisustvovao pregledu robe, nakon čega je na zadnjoj stranici Jedinstvene carinske deklaracije stavio faksimil i broj značke uz potpis, što sve

I Kž-Us 80/2019-6

ukazuje na to da je pregledu robe bio nazočan te da nije ustanovljena povreda intelektualnog vlasništva.

20. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski je sud s pravom zaključio da nije dokazana niti svijest optuženika o tome da su špediteri bili u dogovoru s drugim carinskim službenicima glede carinjenja. Naime, i ovaj drugostupanjski sud ne nalazi dokazanim da je optuženik znao da će robu cariniti unaprijed dogovoreni carinski službenici niti da će se carinjenje robe provesti bez da se utvrdi stvarna količina i carinska vrijednost uvezene robe.

21. Takav zaključak nije poljuljan niti žalbenim navodima USKOK-a kojima se upire na dio razgovora vođenog 19. listopada 2012. između optuženika i Z. P., a iz kojeg proizlazi da je Z. P. već pokupio pare od uvoznika. Naime, pažljivijom analizom tog razgovora jasno proizlazi da Z. P. i optuženik, nakon što su se dogovorili o odblokiravanju kontejnera, dalje razgovaraju o Wrangler košuljama, M. firmi te trećoj osobi koja je uzela novce, a koje mora vratiti, s čim u vezi ističu i da 20 kartona treba ići na uništenje. Dakle, očito je da se taj dio razgovora uopće ne odnosi na predmetni kontejner, a kako se to nastoji prikazati izjavljenom žalbom, već na sasvim drugi događaj.

22. Slijedom svega iznesenog, žalbenim navodima USKOK-a nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti osnovanost pravnog zaključka iz tako utvrđenog činjeničnog stanja pa se osnovanim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da nije sa sigurnošću dokazano da bi optuženi N. R. počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, zbog čega ga je, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.-19., pravilno oslobodio optužbe.

23. Budući da ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08.-22., nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08.-22., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.