REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 29/2020-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. F. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te opt. M. F., opt. V. P. i opt. M. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2019. broj K-Us 6/2018., u sjednici održanoj 21. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice opt. M. F., opt. M. M. te branitelja opt. M. F., odvjetnika K. C.,

r i j e š i o  j e  i  p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaćaju se djelomično žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te u cijelosti žalba opt. M. M., ukida se pobijana presuda u točki 3. izreke presude te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Djelomično se prihvaća žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji te se opt. M. F., za kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. studenog 2016. do 12. studenog 2016.

III. Odbijaju se kao neosnovane žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u ostalom dijelu te žalbe opt. M. F. i opt. V. P. u cijelosti te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

I Kž-Us 29/2020-7

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. M. F. zbog kaznenog djela primanja mita iz čl. 293. st. 1. KZ/11 opisanim pod toč. 1. izreke te ga je na temelju tog propisa uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci koju je na temelju čl. 55. KZ/11 zamijenio radom za opće dobro, opt. V. P. zbog kaznenog djela primanja mita iz čl. 293. st. 3. KZ/11 opisanim pod toč. 2. izreke pobijane presude za koje ga je na temelju citiranog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca čije je izvršenje izricanjem uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 odgodio kroz period provjeravanja u trajanju od jedne godine i opt. M. M. zbog kaznenog djela primanja mita iz čl. 293. st. 3. KZ/11 opisanim pod toč. 3. izreke pobijane presude za koje ga je na temelju citiranog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci čije je izvršenje izricanjem uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 odgodio kroz period provjeravanja u trajanju od dvije godine.

1.1. Na temelju čl. 71. st. 1. KZ/11 optuženicima su izrečene sigurnosne mjere zabrane obavljanja dužnosti i to opt. M. F. sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja dužnosti poreznog službenika u trajanju tri godine računajući od izvršnosti sudske odluke, opt. V. P. sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja dužnosti ovlaštenog kontrolora tehničke ispravnosti vozila u trajanju jedne godine računajući od izvršnosti sudske odluke i opt. M. M. sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja dužnosti poreznog službenika u trajanju jedne godine računajući od izvršnosti sudske odluke.

1.2. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08) u vezi sa čl. 77. KZ/11 utvrđeno je da novčani iznos od 900,00 kuna i kunska protuvrijednost 20 Eura odnosno novčani iznos od 148,20 kuna (1 eura = 7,41 kuna po srednjem tečaju HNB na dan 29. travnja 2019.) predstavljaju imovinsku korist koju je opt. M. F. ostvario kaznenim djelom iz čl. 293. st. 1. KZ/11 opisanim u točki 1. izreke te presude, da novčani iznos od 100,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je opt. V. P. ostvario kaznenim djelom iz čl. 293. st. 3. KZ/11 opisano u točki 2. izreke te presude, da novčani iznos od 200,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je opt. M. M. ostvario kaznenim djelom iz čl. 293. st. 3. KZ/11 opisano u točki 3. izreke prvostupanjske presude, da je novčani iznos od 1.948,20 kuna imovina RH te je naloženo opt. M. F. da RH isplati novčani iznos od 1.648,20 kn u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, opt. V. P. da RH isplati novčani iznos od 100,00 kn u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, a opt. M. M. da RH isplati novčani iznos od 200,00 kn u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Optuženici opt. V. P. i M. M. su upozoreni u smislu čl. 58. st. 1. KZ/11 da će im sud opozvati uvjetne osudu ako u roku koji je određen ovom presudom ne vrate imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelima.

I Kž-Us 29/2020-7

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08 naloženo je optuženicima naknaditi troškove kaznenog postupka o čijoj će se visini donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te su presude žalbe podnijeli Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela opisana pod toč. 2. i 3. izreke pobijene presude te zbog odluke o kazni u odnosu na sve optuženike, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odnosu na toč. 2. i 3. izreke pobijane presude na način da se V. P. oglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ/11, a opt. M. M. oglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ/11 te da se svim optuženicima izreknu strože kazne, opt. M. F. putem branitelja K. C., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka (koja se osnova ne obrazlaže), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi na ponovno suđenje i odluku, opt. V. P. putem branitelja P. I., odvjetnika iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, opt. M. M. putem branitelja P. Ž. i N. Š. i u osobno izjavljenoj žalbi, „u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 467. st. 1-4 ZKP-a“, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači „u smislu žalbenih navoda i oslobodi optuženika kaznene odgovornosti ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje“.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća je održana u nazočnosti opt. M. F. i njegovog branitelja K. C. i opt. M. M., a skladno odredbi čl. 475. st. 4. ZKP/08, u odsutnosti uredno obaviještenih državnog odvjetnika, opt. V. P. i njegovog branitelja P. I., te branitelja opt. M. M., N. Š..

5. Žalba opt. M. M. je osnovana, žalba USKOK-a je djelomično osnovana, a žalbe opt. M. F. i opt. V. P. nisu osnovane.

6. U odnosu na ukidni dio ove odluke (toč. I. izreke)

6.1. Neosnovano opt. M. M. u žalbi tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) iz razloga jer da se osuđujuća presuda u odnosu na njega temelji na tajnim radnjama prisluškivanja njegovih razgovora, iako da u odnosu na njega nije izdan nalog suca istrage o provođenju tih mjera, čime da su navedeni dokazi i nezakoniti. Naime, o identičnom prigovoru nezakonitosti provedenih posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog

I Kž-Us 29/2020-7

snimanja telefonskih razgovora M. F. i D. P. je već odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2017., broj Kov-Us-22/17, koje je potvrđeno rješenjem ovoga suda od 7. prosinca 2017., broj I Kž-Us-147/2017-4 i u kojim je ovom optuženiku ukazano da se snimke razgovora koji su nadzirani na temelju naloga suca istrage u odnosu na druge osobe mogu na temelju čl. 335. st. 6. ZKP/08 koristiti i u odnosu na njega. Kako u odnosu na citiranu pravomoćnu odluku u međuvremenu nije došlo ni do kakvih promijenjenih okolnosti to ovaj sud nema razloga ponovo preispitivati to identično pitanje nezakonitosti navedenih dokaza. Nadalje, kako su navedeni dokazi izvedeni na zakonit način s legitimnim ciljem otkrivanja počinitelja kaznenih djela to je i prigovor prava optuženika na poštovanje njegovog privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. Konvencije neosnovan.

7. Međutim, u pravu je opt. M. M. kada u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 je izreka presude proturječna razlozima u toj mjeri da se presuda ne da ispitati.

7.1. Naime, sud prvog stupnja pod toč. 3. izreke pobijane presude ne prihvaća tezu optužbe da je opt. M. M. počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/11 na način da je kao službena osoba u obavljanju službene radnje koju je morao obaviti primio mito koje mu je ponudio D. P. koji je od njega tražio obavljanje službene radnje, već ga proglašava krivim da je počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 3. KZ/11 počinjeno na način da je kao službena osoba primila mito nakon obavljanje službene radnje koju je morao obaviti. U tom smislu, sud prvog stupnja djelomično mijenja činjenični opis iz optužnice ispuštanjem tvrdnji da je u inkriminirano vrijeme D. P. „ponudio novčanu naknadu“ opt. M. M. sukladno dogovoru sa S. P. za provođenje postupka utvrđivanja, obračuna i naplate poreza na promet nekretnina. Međutim, iako dakle, sud prvog stupnja prihvaća dio optužbe da se u konkretnom slučaju radi o tzv. nepravom podmićivanju koje čini službena ili odgovorna osoba da unutar ili izvan granica svojih ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koja bi se morala obaviti ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koja se ne bi smjela obaviti u obrazloženju presude navodi: „….[i]z ovih razgovora sud je zaključio da je optuženi M. u provođenju postupka utvrđivanja, obračuna i naplate poreza na promet nekretnina za opisanu nekretninu V. M. utvrdio, obračunao i naplatio iznos poreza koji ne odgovara vrijednosti nekretnine jer iz saslušanih razgovora proizlazi i da je sam M. i da su M. i njegova supruga utvrdili puno veći iznos poreza, nego što je u konačnici optuženi M. utvrdio, da im je uštedio 3.000,00 kuna, kao i da je za to dobio nagradu od 200,00 kuna, a nakon što je proveo postupak utvrđivanja, obračuna i naplate poreza na promet nekretnina (str. 26., drugi odlomak obrazloženja), zatim da je opt. M. „… bio svjestan svojih ovlasti kao porezni službenik, znao je na koji način se utvrđuje porez, isti je izračunao i u telefonskom razgovoru priopćio D. P., da bi potom na njegovo traženje smanjio iznos poreza i za to dobio nagradu …“ (str. 26. treći odlomak) te da „… optuženi M. u svojoj obrani ne spori da je komunicirao s D. P., svoj postupak smanjenja visine poreza obrazlaže pravom poreznog korisnika na oslobođenje, no činjenice su suprotne, a proizlaze iz telefonske komunikacije. On je izričito u telefonskom kontaktu rekao D. P. koliki je porez, nakon toga ovaj dolazi k njemu, a on smanjuje i iz perspektive D. P., S. P. i poreznog obveznika V. M. i njegove supruge J., on je smanjio visinu poreza, oni su na tome profitirali, odnosno on je u obavljanju radnje koju mora obaviti postupao protivno pravilima službe, stoga sud

I Kž-Us 29/2020-7

nije prihvatio njegovu obranu gdje navodi da je postupao lege artis.“ (str. 6. zadnji odlomak).

7.2. Iz izloženog proizlazi da su navedeni razlozi iz obrazloženja pobijane presude, koji se odnose na tzv. pravo podmićivanje iz čl. 293. st. 1. KZ/11 i kada službena ili odgovorna osoba primi mito da unutar ili izvan granica svojih ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koja se ne bi smjela obaviti ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koja bi se morala obaviti, u znatnom proturječju s izrekom presude koja se odnosi na kazneno djelo tzv. nepravog podmićivanja, zbog čega se presuda ne da ispitati, te je stoga prihvaćena žalba opt. M. M..

8. Osnovano i USKOK pobija ovaj dio prvostupanjske presude ali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kojom je opt. M. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 3. KZ/11, a ne zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ/11 koje mu se stavljalo na teret optužnicom jer se utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na ovo kazneno djelo za sada ukazuju pogrešnim. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je opt. M. M. 200,00 kn od D. P. dobio nakon što je proveo postupak utvrđivanja, obračuna i naplate poreza na promet nekretnina poreznog obveznika V. M. ukazujući da takav zaključak proizlazi iz nadziranih telefonskih razgovora od 21. rujna 2016. vođenih između D. P. i M. M., D. P. i S. P., zatim razgovora od 22. rujna 2016. između D. P. i S. P. te razgovora vođenih između D. P. i V. M.. Međutim, s pravom se u žalbi USKOK-a ističe da bi upravo iz navedenih razgovora proizlazilo da je opt. M. prije nego što je donio sporno rješenje zahtijevao i primio dar kao naknadu da počini službenu radnju koju bi morao obaviti. Naime, u situaciji kada D. P. u razgovoru od 21. rujna 2016. s početkom u 9,34 sati zove opt. M. najavljujući dolazak svoje nećakinje u poreznu upravu u vezi naplate poreza na promet za kupljenu nekretninu i kaže mu da to napravi pošteno, a potom opt. M. u slijedećem razgovoru s početkom u 11,11 sati P. govori da je najmanje što se može izračunati 3800,00 kn, da bi se, nakon što je P. osobno došao kod opt. M. u prostorije porezne uprave, ispostavilo da porez na promet iznosi 460,00 kn, a u nadziranom telefonskom razgovoru od 11,43 nakon toga D. P. bratu S. P. govori da je smanjio porez za 3.000,00 kn te, između ostalog, govori i da će M. dati 200,00 kn, proizlazilo bi da je opt. M. prije nego li je donio rješenje o naplati poreza na promet, svjesnim predočavanjem D. P. da je u pitanju veći porez koji se ima platiti od stvarne porezne obveze, na taj način ukazivao na značaj svoje uloge poreznog službenika i na mogućnost razreza manjeg poreza, očekujući za to određenu nagradu. U žalbi USKOK-a se osnovano ističe da iz razgovora D. P. i S. P. vođenim 21. rujna 2016. u 13,19 sati, nakon što je D. P. bio kod opt. M., proizlazi da je D. P. M. dao 200,00 kn, a što utvrđuje i sud prvog stupnja, ne prihvaćajući obranu opt. M. da novac u uredu nije niti vidio. Ukoliko je koruptivni dogovor između D. P. i opt. M. M. postignut kroz navedene telefonske razgovore njih dvojice prije nego što je proveden postupak utvrđivanja, obračuna i naplate poreza i porez bio smanjen na iznos od 460,00 kn, ne bi se radilo o naknadnom podmićivanju iz čl. 293. st. 3. KZ/11, već o kaznenom djelu iz čl. 293. st. 2. KZ/11.

8.1. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu opt. M. M. i djelomično žalbu USKOK-a i pobijanu presudu u ovom dijelu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će izvesti sve

I Kž-Us 29/2020-7

do sada provedene dokaze koji se odnose na ovo kazneno djelo, a po potrebi i druge, te će njihovom savjesnom ocjenom, kako pojedinačnom, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, na temelju ocjene rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, imajući u vidu okolnosti na koje je ukazano u ovoj odluci, a koju će obrazložiti na način da utvrđenja iz izreke presude budu u suglasnosti s razlozima kojima se ta utvrđenja argumentiraju.

U odnosu na osuđujući dio ove odluke (toč. II. i III. izreke)

9. Optuženik M. F. u uvodu žalbe u dijelu koji se odnosi na postupovne prigovore navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (ne citirajući o kojoj se konkretnoj postupovnoj povredi iz čl. 468. ZKP/08 radi) te da mu je povrijeđeno pravo na obranu i da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi potpuno nejasni i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i zapisnika o iskazima danim u postupku (što bi sadržajno ukazivalo na povrede iz čl. 468. st. 3. i čl. 468. st. 11. ZKP/08). Međutim, u obrazloženju žalbe optuženik pod toč. II. samo obrazlaže postupovni prigovor povrede prava na obranu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, dok u ostalom dijelu žalbe, pod toč. III. obrazloženja iznosi prigovore isključivo činjeničnog karaktera, a pod toč. IV. obrazloženja samo analizira završni govor USKOK-a, te ne konkretizira o kojim to odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi, koji su razlozi o odlučnim činjenicama iznijeti u obrazloženju potpuno nejasni i koji su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni u odnosu na konkretne zapisnike o iskazima danim u postupku. Iz izloženog slijedi da se opt. M. F. u odnosu na postupovne prigovore u biti žali samo zbog povrede prava na obranu, jer ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka samo paušalno ističe, ali ih ne argumentira.

9.1. U pogledu povrede prava na obranu opt. M. F. tvrdi da mu je to pravo povrijeđeno jer u tijeku rasprave nije nakon održanih ročišta dobivao raspravne zapisnike već su raspravni zapisnici bili dostavljani na mail njegovom branitelju i jer na kraju rasprave on i branitelj nisu prije izlaganja svojih završnih govora čuli cijeli završni govor državne odvjetnice budući da je isti raspravnom vijeću bio predan u pisanom obliku te se stoga na njega nisu u svom završnom govoru mogli očitovati.

9.2. Međutim, ovaj drugostupanjski sud ne vidi u čemu bi prigovor o načinu dostave raspravnih zapisnika putem mailova branitelju (koji prigovor tijekom prvostupanjskog postupka nije bio istican) utjecao na pravo optuženika na obranu te na koji bi to način ta okolnost, smislu odredbe čl. 468. st. 3. ZKP/08, u konačnici utjecala ili mogla utjecati na presudu. Optuženik i branitelj su bili nazočni raspravama, čuli su što se na raspravi iznosi i što predsjednica vijeća zapisničaru diktira prilikom sačinjavanja zapisnika te su raspravne zapisnike mogli, u smislu odredbe čl. 85. st. 1. ZKP/08, pročitati s računala, odnosno tražiti da im se zapisnici pročitaju, te su u smislu st. 7. citiranog zakonskog propisa mogli svoje eventualne prigovore na sadržaj isticati, a što sve nisu činili. Iz raspravnog zapisnika od 25. travnja 2019. (list 1036.-1041.) o ročištu na kojem su održani završni govori i na kojem nema nikakvih primjedbi, proizlazi da je zamjenica Ravnatelja USKOK-a Snježana Marjanović usmeno izložila završni govor, a da se nije radilo o pisanom završnom govoru koji bi bio uložen u

I Kž-Us 29/2020-7

spis, kako se to neosnovano u žalbi navodi. Prema tome, iz svih navedenih razloga nema govora da bi ovom optuženiku na raspravi bilo povrijeđeno pravo na obranu i to zbog načina dostave raspravnih zapisnika jer to nije moglo utjecati, niti je utjecalo na zakonitost presude.

10. Optuženik V. P. neosnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, pogrešno ovaj optuženik smatra da sud prvog stupnja u obrazloženju nije iznio razloge o odlučnoj činjenici koja je utvrđena u izreci presude, da se radi o tehnički neispravnom traktoru zbog razbijenog stakla kojega je on kao ovlašteni kontrolor unatoč tome registrirao. Ističe da je to utvrđenje iz izreke presude o razbijenom staklu prvostupanjski sud obrazlagao na način da je to utvrđeno uvidom u fotografiju vozila, iako da se iz nje uopće ne vidi da je traktor bio neispravan, dok da iz sadržaja službene zabilješke sačinjene po policijskom službeniku D. P. (str. 102.-104.), na koju se sud prvog stupnja također poziva, ne proizlazi da je u pitanju razbijeno staklo, već je u njoj navedeno da je uočeno da traktor nema desna vrata. Uz navedeno, opt. V. P. navodi da se prvostupanjski sud u iznošenju razloga o utvrđenoj činjenici tehničke neispravnosti vozila poziva na sadržaj telefonskog razgovora vođenim između Z. D. i D. P. u kojem Z. D. iznosi samo svoj subjektivan stav da se radi o tehnički neispravnom vozilu, ukazujući da je takvo mišljenje irelevantno i da ga sud nije niti mogao cijeniti u kontekstu dokazanosti ove bitne činjenice.

10.1. Međutim, navedeni prigovori opt. V. P. nisu osnovani jer je u kontekstu predmetnog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ/11 za koje se on tereti optužnicom, kao i u kontekstu kaznenog djela iz čl. 293. st. 3. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom on proglašen krivim, odlučna je činjenica je li mito dano odgovornoj osobi kao naknada za radnju koja se nije smjela obaviti. Dakle, odlučno je samo pitanje je li optuženik u prethodnom koruptivnom dogovoru pristao registrirati tehnički neispravno vozilo, odnosno je li mito primio naknadno jer je obavio tu radnju koju ne bi smio učiniti, dok pitanje konkretnog razloga tehničke neispravnosti traktora nije odlučno. Upravo u pogledu te odlučne činjenice registriranja tehnički neispravnog traktora, optuženik je u svom iskazu, kojeg je iznio u tijeku istrage i kojeg sud prvog stupnja opravdano prihvatio ukazujući da je u sukladnosti s tajno snimljenim telefonskim razgovorima vođenim između P. i D., izričito naveo da takav traktor nije po zakonu trebao registrirati, čime je priznao da je obavio radnju koju nije smio obaviti. Prema tome, pitanje je li traktor bio tehnički neispravan zbog toga što nema cijela vrata (što implicira i manjkavost stakla na vratima) ili se radilo samo o razbijenom staklu na vratima traktora, kraj optuženikovog priznanja da je obavio radnju koju nije mogao obaviti, nije odlučno i nema to značenje koje mu pridaje žalba. Dakle, sud prvog stupnja je o pitanju radnje koju optuženik nije smio obavit u obrazloženju i iznio jasne i neproturječne razloge i presuda se i u ovom dijelu može ispitati, te protivno navodima optuženikove žalbe nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

10.2. Iz navedenih razloga nisu osnovani navedeni postupovni prigovori opt. M. F. i opt. V. P., a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja

I Kž-Us 29/2020-7

druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda opt. M. F. u biti ponavlja gotovo sve navode koje je iznosio u obrani tijekom prvostupanjskog postupka. U skraćenom, ističe da nije počinio radnje koje mu se inkriminiraju optužnicom USKOK-a jer je nadzorne markice za zabavne automate vlasnicima automata izdavao na temelju Zakona o financiranju jedinica lokalne uprave i samouprave („Narodne novine“ br. 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14, 100/15), Pravilnika o priređivanju zabavnih igara („Narodne novine“ br. 3/02) i Pravilnika o tehničkoj ispravnosti automata za zabavne igre („Narodne novine br. 107/03) na način da je vlasnicima automata koji su mu dostavili svu propisanu dokumentaciju (kod prve registracije rješenje o registraciji za obavljanje djelatnosti na automatima za zabavne igre, račune o kupnji aparata, ugovore s vlasnicima lokala, certifikate, pravila igre i kao najvažniji dokument, atest o ispravnosti automata za zabavne igre, dokaz o plaćenom porezu i naknada za troškove markice) bio dužan markice u biti izdati. Na taj je način postupao i u odnosu na vlasnicu automata K. D. koja se priređivanjem zabavnih igara na automatima bavila bez ikakvih nezakonitih radnji od 90-tih godina prošlog stoljeća, kao što je na isti način izdavao markice za otprilike 40 poreznih obveznika koji su imali između 500 i 600 automata mjesečno i koje aparate nije nikada niti vidio. Nije znao niti mogao znati da se automati za zabavne igre koriste ilegalno kao automati za igre na sreću, što je potvrđeno iskazima svjedoka ispitanih na ove okolnosti kao, dok je na temelju rješenja broj K-DO-1/2017 Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru o odbačaju kaznene prijave protiv Z. D., K. D., D. P. i dr., zbog kaznenih djela nedozvoljene igre na sreću iz čl. 237. KZ/11 i kaznenog djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz čl. 317. KZ/11 čime je potvrđena njegova obrana da su se automati za zabavne igre ilegalno koristili za igre na sreću. Niti pregledima koje su prethodnih godina obavljali i drugi porezni inspektori nikada nije utvrđeno da bi se navedeni automati koristili na nedozvoljen način, što bi se potvrdilo da je sud prihvatio njegov dokazni prijedlog da se od Porezne uprave pribave podaci o svim do sada obavljenim kontrolama.

11.1. U odnosu na inkriminaciju o propuštanju nadzora spornih automata za zabavne igre žalbom se ističe da je o tome odlučivao isključivo njegov šef koji je izdavao naloge gdje će se ići u kontrolu pri čemu su uvijek išla dva inspektora. Kontroliralo se samo imaju li automati propisane nadzorne markice te jesu li u automate ugrađeni billakceptore, a prema izričitom naloga šefa porezni inspektori nisu mogli konrtolirati matične ploče automata, niti ih slati na izvanredni atestiranje i to nikada u njihovim Područnim uredima Krapina i Središnja Hrvatska nije provedeno unatoč njegovim prijedlozima. Nikakve dogovore s D. P. i Z. D. u vezi nezakonitog postupanja s spornim automatima nije imao, a D. P. mu je rekao da se automati koriste samo za zabavne igre. Ovome nikada nije davao savjete kako izbjeći kontrole zakonitog korištenja automata i nije točno da bi on imao dva mobitela. Novac koji je primio od Z. D. 18. srpnja 2016. odnosio se na prodani med, dok je sporno vino za 600,00 kn kupio od D. P. i Z. D. na način da im je kao naknadu dao svakom po 5 tegli meda.

I Kž-Us 29/2020-7

10.2. Međutim, sud prvog stupnja s pravom nije prihvatio ovakve navode koje je optuženik isticao u svojoj obrani jer je na temelju ispravne ocjene izvedenih dokaza pravilno utvrdio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo. Naime, sud prvog stupnja je na temelju telefonskih razgovora, koji su snimljeni na temelju provedenih posebnih dokaznih radnji primijenjenih prema D. P., vođenih između njega i vlasnika pojedinih ugostiteljskih objekata u kojima su se nalazili sporni automati za zabavne igre, I. M., R. M., M. B. i A. V., utvrdio da su stvarni vlasnici tih automata D. P. i Z. D., iako su oni formalno bili registrirani kao vlasništvo K. D., supruge Z. D.. Nadalje, ovo utvrđenje o stvarnim vlasnicima na automatima proizlazi i iz učestalih telefonskih razgovora vođenih između D. P. i Z. D., a nakon što je 26. srpnja 2016. iz ugostiteljskog objekta „K.“ vlasništvo I. M. na temelju naloga Županijskog suda u Zagrebu izvršena pretraga u tom lokalu. Sud prvog stupnja s pravom ukazuje na učestalost tih razgovora nakon što su pri obavljenoj pretrazi tom prilikom bila privremeno oduzeta tri automata pri čemu je uočeno da automati na sebi imaju izvana nadzorne markice Ministarstva, ali je u unutrašnjosti automata utvrđeno da su potrgane zaštitne trake Ministarstva na mjestu gornjeg i donjeg metalnog poklopca, čime matična ploča nije zaštićena, da se iza matične ploče u metalnom kućištu nalazi brojčanik i dva crno-bijela prekidača koji su žicama spojeni na matičnu ploču (ovo proizlazi iz zapisnika o navedenoj pretrazi), što sve ukazuje da su sporni automati za zabavu prerađivani u automate za igre na sreću po kojima se obavljaju isplate. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno ove okolnosti dovodi u vezu s činjenicom da su na ukupno devet automata za zabavne igre smješteni u razne ugostiteljske objekte i koje su imale markice koje je izdao isključivo opt. M. F., a čiji automati su također u vlasništvu D. P. i Z. D. i na kojima su bile obavljene iste preinake kako bi se automati za zabavne igre koristili kao automati za igre na sreću kao i sa sadržajima snimljenih razgovora P. i D. te P. i F., sve u vezi navedenih automata, jer se iz njih nedvojbeno očituje zabrinutost tih osoba u vezi ishoda postupaka tijekom kojih su ove ilegalne radnje otkrivene. Optuženik M. F. žalbom, u kojoj samo navodi da nema drugi telefon, ne dovodi u pitanje činjenicu da je on u telefonskom razgovoru od 26. srpnja 2016., s početkom u 17,51 sati, koji se odnosio na oduzete automate od I. M., rekao da ga nazove s drugog telefona, što unatoč njegovom paušalnom poricanju nedvojbeno ukazuje na konspirativnost i svijest F. da se radi o protuzakonitom postupanju. Jednako tako, žalbom se s uspjehom nije osporila pravilnost zaključka suda prvog stupnja da upravo zbog konspirativnosti razgovora F. i P. oko problema s otkrivenim prerađenim automatima potonji odlazi u Zadar gdje je opt. F. na ljetovanju, što samo po sebi ukazuje na značaj i hitnost te konspirativnost tog posjeta. Žalbom se ne dovodi u sumnju niti utvrđenje suda prvog stupnja da je tom prilikom opt. F. P. davao savjete o tome kako se treba postupati u cilju izbjegavanja odgovornosti, jer to proizlazi iz sadržaja nadziranog razgovora između P. i D. od 26. srpnja 2016. s početkom u 21,13 sati u kojem P. sugovorniku prepričava o čemu je vezano za automate i rezultate pretraga razgovarao s F. na moru.

10.3. Prema tome, kada se imaju u vidu sve ove pravilno utvrđene okolnosti, ispravan je zaključak suda prvog stupnja da je opt. M. F. znao da su D. P. i Z. D. stvarni vlasnici spornih automata koji su bili registrirani za zabavne igre i za koje je upravo on izdavao nadzorne markice kojima je potvrđivao da se radi o legalnim automatima za zabavne igre, premda je znao da ti automati ne udovoljavaju propisanim uvjetima jer se koriste za nedozvoljene igre na sreću.

I Kž-Us 29/2020-7

10.4. Nadalje, da je opt. M. F. znao za preinake na spornim automatima i da je stoga pri poreznim kontrolama namjerno propustio utvrditi da se ti automati za zabavne igre koriste kao automati za igre na sreću sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju činjenice da je opt. F. pri obavljenom poreznom nadzoru koji je obavljen 14. rujna 2016. u objektu M. B. „B. N.“ u B. konstatirao da je sve u redu, iako je nakon kasnije obavljene pretrage po izdanom nalogu za pretragu suca istrage, utvrđeno da je automat, na kojem je postojala markica Ministarstva koju je upravo on izdao 24. kolovoza 2016., izvršena preinaka i da se automat koristi za igre na sreću. Ove zaključke je sud prvog stupnja pravilno izveo na temelju nespornih okolnosti vezano za provođenje operativne akcije „J.“ u kojoj sudjelovao i opt. F. kao porezni inspektor, te na temelju analize sadržaja razgovora D. P. i M. B. od 26. srpnja 2016. kao i razgovora P. i D. od 14. rujna 2016. koje je sud u bitnom izložio u obrazloženju (str. 21., 2. odlomak) i iz kojih proizlazi da je opt. F. bio dobro upućen u situacije s automatima i da je tolerirao nezakonitosti postupanja s njima od strane P. i D.. Obrana opt. F. i identična žalbena tvrdnja da nije bio ovlašten utvrđivati rade li automati za zabavne igre sukladno namjeni i registraciji ili su prepravljeni da se koriste kao automati za igre na sreću nije prihvatljiva jer on sam priznaje da je pri poreznim nadzorima kontrolirao imaju li automati markice te jesu li u njih eventualno ugrađeni billakceptori. Već iz toga slijedi da je porezni inspektor u poreznom nadzoru ovlašten pregledati i unutrašnjost automata, i da se kontrola zakonito radila, onda bi se moglo vidjeti, a što je konstatirano na zapisnicima o privremenom oduzimanju spornih automata, da su potrgane zaštitne trake Ministarstva koje zaštićuju matičnu ploču. To bi kod savjesnog poreznog inspektora izvjesno ukazivalo na sumnju na nelegalni rad automata te na potrebu izvanrednog pregleda automata koji se u smislu odredbe čl. 3. toč. 3. Pravilnika o tehničkoj ispravnosti automata za zabavne igre („Narodne novine“ br. 107/03) imao primijeniti, a na koji se sam opt. F. i poziva. Žalbeni prigovori opt. F. da je u kontroli od 14. rujna 2016. zakonito postupio u vezi biljara koji nije ima nadzornu markicu jer da je napisao zapisnik i podnio optuženi prijedlog nije relevantan jer iz nadziranih razgovora P. i D. proizlazi da se zapravo radilo o potezu opt. F. kojeg poduzima samo iz razloga jer je bila nazočna policija i da upravo zbog toga nije ništa mogao poduzeti. Jednako tako, okolnost da je Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru 31. siječnja 2018. zbog nedostatka dokaza odbacilo kaznenu prijavu protiv Z. D., K. D., D. P. i više vlasnika ugostiteljskih objekata u kojima su bili postavljeni sporni automati, zbog kaznenih djela nedozvoljene igre na sreću iz čl. 237. KZ/11 i kaznenog djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz čl. 317. KZ/11, nije relevantna za ishod ovog kaznenog postupka koji se odnosi na drugo kazneno djelo te se u ovom kaznenom postupku radi o drugačijoj dokaznoj građi i iz koje s punom izvjesnošću proizlazi da je opt. M. F. počinio predmetno kazneno djelo primanja mita iz čl. 293. st. 1. KZ/11. Nadalje, jer je optužba u odnosu na ovo kazneno djelo u cijelosti na temelju izvedenih dokaza dokazala počinjenje predmetnog kaznenog djela, tvrdnje opt. F. da nikada prije niti od strane porezne inspekcije nije bila utvrđena nikakva nepravilnost u dugogodišnjem radu vlasnice K. D. s automatima za zabavne igre nemaju to značenje koje im pridaje žalba i njima se niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja.

I Kž-Us 29/2020-7

10.5. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je opt. M. F. za navedene usluge, koje je u inkriminirano vrijeme činio na traženje vlasnika automata D. P. i Z. D., najprije 18. srpnja 2016. primio od Z. D. 900,00 kn te potom od ove dvojice 29. kolovoza 2016. 50 litara vina vrijednosti 600,00 kn, čime je kao službena osoba primila mito za radnje koje je unutar granica svoje ovlasti obavila službenu radnju koju ne bi smjela obaviti i jer nije obavio službenu radnju koju je morao obaviti. I ovaj sud drugog stupnja obranu opt. F., koju ponavlja u žalbi, da se iznos od 900,00 kn odnosi na med koji je prodao D. P. i Z. D. te da je sporno vino kupio od ove dvojice i platio ga dajući svakom po 5 teglica meda, ocjenjuje neuvjerljivom i iskonstruiranom radi izbjegavanja kaznene odgovornosti. Naime, s pravom sud prvog stupnja ističe da se niti u jednom od brojnih nadziranih razgovora koje vode P. i D. od 17. i 18. srpnja 2016. kao niti iz razgovora F. i P. od 27. kolovoza 2016., a u kojem F. P. govori kako bi od njega i D. kupio vino, a ovaj mu uzvraća da neće, kao i u razgovorima vođenim između P. i D. koji se odnose na navedene novčane svote, nigdje niti jednom riječju ne spominje med, niti kao predmet prodaje, niti kao sredstvo plaćanja vina, što ukazuje na promašenost takve obrane opt. F. i takvih žalbenih navoda. Sud prvog stupnja pravilno ukazuje na znakovitost navoda P. koji u telefonskom razgovoru od 29. kolovoza 2016 s početkom u 9,37 sati D. kaže da M. moraju dovesti vino i da će dati po 25 litara svaki „jer im je sve lijepo na poslu“, što ukazuje da je u pitanju nagrada opt. F. za izvršene usluge u vezi s poslom s automatima na kojem evidentno ostvaruju zarade pa im „je lijepo“.

10.6. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba opt. M. F. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Optuženik V. P. u dijelu žalbe koji se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja problematizira pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da je on registrirao tehnički neispravno vozilo navodeći da za to nema pouzdanih dokaza i da je bio u konkretnoj situaciji ovlašten registrirati sporni traktor jer se radilo o manjem nedostatku prema kategorizaciji nedostataka propisanih Pravilnikom o tehničkim pregledima, a što da je u svom iskazu potvrdio i svjedok T. J., voditelj tehničke stanice. Međutim, kao što je već bilo istaknuto u prethodnom dijelu obrazloženja, opt. P. je u svojoj obrani u istrazi, koja je u sukladnosti s sadržajem nadziranih telefonskih razgovora koje 22. srpnja 2016. vode Z. D. i D. P., te D. P. i opt. V. P., upravo u vezi problema registracije traktora zbog oštećene šajbe, priznao da po zakonu nije trebao registrirati predmetni traktor, svi su ti prigovori neosnovani. Iako opt. D. poriče značaj prethodnog razgovora njega i D. P. sud prvog stupnja ga je pravilno uzeo kao dokaz o počinjenju predmetnog kaznenog djela. Naime, kada D. P. 22. srpnja 2016., telefonom u 9,54 sati zove opt. P. najavljujući mu da će na tehnički pregled s traktorom doći njegov prijatelj i da će se pozvati na njega, na što opt. P. kaže „dobro“, to nedvojbeno implicira traženje P. da mu P. izvrši određenu uslugu kao ovlašteni kontrolor pri registraciji traktora budući da postoji neki problem, jer da je sve u redu s traktorom onda ovakav razgovor i ne bi imao smisla. Nadalje, neosnovani su i činjenični prigovori opt. P. da nije dokazano da bi on od Z. D. primio 100,00 kuna, jer suprotno proizlazi iz nadziranih razgovora P. i D. od 22. srpnja 2016. s početkom u 9,54 sati te od 14,48 sati iz kojih jasno proizlazi da P. prije odlaska D. na registraciju ovog upućuje na koji način da opt. P. preda novce i kako je D. P. nakon registracije traktora opisao u kojim je okolnostima uspio potajice P. dati

I Kž-Us 29/2020-7

zgužvanu novčanicu od 100,00 kuna. Isti zaključak proizlazi i iz iskaza D. P. i Z. D. koje su iznijeli u ovom postupku kao svjedoci, tako da nema nikakve sumnje da je sud prvog stupnja na pravilna način utvrdio da je opt. V. P. dogovorio s D. P., a sukladno prethodnom dogovoru D. P. i Z. D., da registrira tehnički neispravan traktor kojega koristi Z. D. i za što je od ovoga, nakon izvršene registracije, primio 100,00 kn kao nagradu za navedenu nezakonitu uslugu.

11.1. Međutim, sud prvog stupnja na temelju ocjene raspoloživih dokaza s pravom nije prihvatio tezu optužbe da je opt. V. P. prije provedenog tehničkog pregleda s D. P. unaprijed bio dogovorio da će nezakonitu uslugu učiniti za novčanu naknadu. Takav zaključak prvostupanjskog suda proizlazi i iz navedenih razgovora vođenih između P. i D., njihovih iskaza, te napose i iz priznanja opt. P. u iskazu danim USKOK-u, iz takvog razgovora se ne može zaključiti da je u tom trenutku postignut koruptivni dogovor P. i P. da ovaj kao ovlašteni kontrolor za novčanu naknadu registrira tehnički neispravan traktor kojeg koristi Z. D.. Žalbom USKOK-a, u kojoj se navodi da je P. imao razloga očekivati nagradu jer takvu protuzakonitu uslugu kojom dovodi u pitanje svoj posao ne bi učinio za Z. D., kojega zna samo iz viđenja, se međutim nema u vidu da se ne može isključiti mogućnost da je opt. P. pristao navedenu uslugu učiniti ne tražeći u tom trenutku novce jer je dobar s Posavcem. Nadalje, niti teza žalbe tužitelja da iz nadziranog razgovora koji vode P. i D. prije registracije proizlazi da je P. izričito napomenuo D. da P. da 100,00 kn, jer da mu on zadnji put nije ništa ostavio, ne podrazumijeva neizostavno zaključak da P. običava dobivati nagrade za ovakve nezakonite poslove, već se, naprotiv, može protumačiti i na način da je P. ovakve usluge P. činio besplatno i prije, pa je to namjeravao učiniti i ovaj put. U navedenom kontekstu niti žalbene tvrdnje USKOK-a da je opt. P. bio motiviran na nezakonito postupanje očekujući materijalnu dobit nemaju uporište u izvedenim dokazima tako da niti one kao i ostali prigovori USKOK-a niti u najmanjoj mjeri ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da je opt. P. mito dobio, ali nakon što je poduzeo radnju koju kao odgovorna osoba nije smio poduzeti. Dakle, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je opt. V. P. svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 293. st. 3. KZ/11, a ne iz čl. 293. st. 1. KZ/11.

11.2. Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe opt. M. F. i opt. V. P. te USKOK-a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Ispitujući, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, pobijanu presudu u odnosu na kaznena djela opisana pod toč. 1. i 2. izreke po službenoj dužnosti utvrđeno je da prvostupanjski sud nije na štetu opt. M. F. i opt. V. P. povrijedio kazneni zakon. 12. Osnovano se USKOK žali zbog odluke o kazni koja je izrečena opt. M. F. jer kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci koja je ovom optuženiku izrečena uz odredbe o ublažavanju iz čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, a koja je uz to na temelju čl. 55. KZ/11 i zamijenjena radom za opće dobro, svakako nije adekvatna težini kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ/11 za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina što ukazuje na izuzetnu pogibeljnost ovog kaznenog djela. Radi se o klasičnom koruptivnom kaznenom djelu velike društvene opasnosti jer porezni inspektor, dakle državni službenik čiji je posao kontrolirati zakonitost financijskog poslovanja osoba koje se bave privatnim poduzetništvom to

I Kž-Us 29/2020-7

ne čini jer je korumpiran te od njih prima mito. Motiv optuženikovog postupanja je stjecanje protupravne imovinske koristi i bogaćenje što ovom kaznenom djelu u kontekstu iskazane upornosti u izvršenju, jer se radi o više radnji izvršenja koje se ne bi smjele obaviti i neobavljanja više radnji koje bi se morale obaviti, daje znatnu težinu.

12.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, prihvaćajući na strani opt. F. kao ispravno po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti (višegodišnji rad u struci obavljan u skladu s pravilima službe na koji nije bilo primjedbi, neosuđivanost, obiteljske prilike i sudjelovanje u akciji „Oluja“), kao i činjenicu da je ovom optuženiku zdravstveno stanje narušeno, ali ne u značajnijoj mjeri, (što proizlazi iz medicinske dokumentacije dostavljene na sjednici drugostupanjskog vijeća), pobijanu presudu u odnosu na ovog optuženika prihvaćanjem žalbe USKOK-a preinačio u odluci o kazni na način da je opt. F. zbog predmetnog kaznenog djela na temelju čl. 293. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zavora u trajanju od jedne godine u koju mu je uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da će upravo navedena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 na način da će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, kao i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

12.2. Optuženi M. F. se neosnovano žali zbog odluke o kazni jer njegova žalba koju u tom dijelu posebno ne obrazlaže nije osnovana upravo iz naprijed navedenih razloga zbog kojih je prvostupanjska presuda u tom dijelu preinačena. Ovaj se optuženik ne žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri koja mu je izrečena niti zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi koja je od njega oduzeta, međutim, kako je žalbu izjavio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to se u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08 uzima kao da se on žali i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri koja mu je izrečena na temelju čl. 71. st. 1. KZ/11 i na odluku o oduzimanju imovinske koristi koja mu je izrečena na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 i čl. 77. KZ/11. Naime, sud prvog stupnja je ovom optuženiku osnovano izrekao sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja dužnosti poreznog službenika u trajanju od tri godine pravilno utvrđujući da bi rad na ovom radnom mjestu mogao poticajno djelovati da ovaj optuženik ponovo počini ovakvo kazneno djelo, te je radi otklanjanja te opasnosti pravilno mu odlučio tu mjeru izreći u navedenom trajanju. Pravilno se pozivajući na naprijed citirane zakonske odredbe prvostupanjski je sud od ovog optuženika pravilno oduzeo svu imovinsku korist koju je on stekao počinjenjem predmetnog kaznenog djela, a sukladno pravilu da se nitko ne može okoristiti vršenjem kaznenih djela te da se tako stečena imovinska korist mora oduzeti.

12.3. Nije osnovana žalba USKOK-a koji se žali u odnosu na odluku suda prvog stupnja o kaznenoj sankciji koja je izrečena opt. V. P. jer je kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, čije je izvršenje izricanjem uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 odgođeno kroz period kušnje od jedne godine, adekvatna. Doduše, i u odnosu na ovog optuženika je u pitanju koruptivno kazneno djelo, međutim, kako je ovaj optuženik mito primio naknadno nakon što je obavio radnju koju nije smio obaviti, radi s o znatno blažem kaznenom djelu iz čl. 293. st. 3. KZ/11 i za koje je zapriječena kazna

I Kž-Us 29/2020-7

zatvora do jedne godine. Prema tome, kako je u pitanju manje pogibeljno kazneno djelo, a prihvaćajući kao pravilno utvrđene olakotne okolnosti iz pobijane presude (višegodišnji rad u struci obavljan u skladu s pravilima službe na koji nije bilo primjedbi, neosuđivanost i obiteljske prilike) ocjena je ovog drugostupanjskog suda da ovom optuženiku nije potrebno izreći težu društvenu osudu, zbog čega je u ovom dijelu žalba USKOK-a neosnovana.

12.4. Niti opt. P. se ne žali zbog odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i odluci o oduzimanju imovinske koristi, ali se sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 smatra da i njegova žalba, a koja je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadrži i te žalbene osnove. Međutim, žalba ovog optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana jer se blažom kaznom od izrečene ne bi ostvarila svrha kažnjavanja, a u odnosu na odluku o sigurnosnoj mjeri jer mu je ona osnovano izrečena na temelju čl. 71. KZ/11, dok je odluka o oduzimanju imovinske koristi zakonito donesena na temelju čl. 560. st. 1. i 2. u vezi čl. 77. KZ/11.

13. Nije osnovana žalba opt. Maria F. zbog troškova kaznenog postupka jer je sud prvog stupnja tu odluku donio osnovano pozivom na propise citirane u izreci pobijane presude.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 483. st. 1., čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r. ž