REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 189/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Č. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u R., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. & P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-352/19-3 od 29. srpnja 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-534/16-29 od 31. siječnja 2019., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž- 352/19-3 od 29. srpnja 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu sklopljenog među parničnim strankama, kojom je ugovorena promjena kamatne stope prema odluci o kamatnim stopama banke (toč. I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.196,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize A. b. na dan isplate sa zateznim kamatama (toč. II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42.833,37 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose koji su pobliže naznačeni u izreci (toč. III. izreke), odbijen je dio glavnog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 32,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za devize A. b. na dan isplate (toč. IV.), odbijen je dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 201,96 kuna i za isplatu iznosa od 299,11 kuna (toč. V. i VI. izreke). Ujedno je naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.340,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (toč. VII. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 44a P-534/2016-29 od 31. siječnja 2019. tako da se odbija tužbeni zahtjev i u preostalom dijelu koji glasi:
„1. Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u čl.6.st.2 i st.3 Ugovora o kreditu broj... sklopljenom dana... između tužitelja Z. Č., iz R., OIB: ..., kao korisnika kredita i tužene A. b. d.d. (prijašnjeg naziva: H. A.-A.-B. d.d., Z.), OIB: ..., kao Kreditora, koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 01.05.2006. godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune.
3. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju ukupan iznos 42.833,37 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj po stopi od 15% godišnje od 16. studenog 2007. pa do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015., te po stopi od 8,14% godišnje od 01. kolovoza 2015., te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, sve na pojedinačne iznose kako slijedi:
na iznos od 243,50 kn od dana 30.04.2007.g. pa do isplate
na iznos od 239,33 kn od dana 31.05.2007.g. pa do isplate
na iznos od 235,93 kn od dana 30.06.2007.g. pa do isplate
na iznos od 235,75 kn od dana 31.07.2007.g. pa do isplate
na iznos od 235,30 kn od dana 31.08.2007.g, pa do isplate
na iznos od 377,23 kn od dana 30.09.2007.g. pa do isplate
na iznos od 373,72 kn od dana 31.10.2007.g. pa do isplate
na iznos od 375,64 kn od dana 30.11.2007.g. pa do isplate
na iznos od 370,87 kn od dana 31.12.2007.g. pa do isplate
na iznos od 374,74 kn od dana 31.01.2008.g. pa do isplate
na iznos od 375,51 kn od dana 29.02.2008.g. pa do isplate
na iznos od 741,67 kn od dana 31.03.2008.g. pa do isplate
na iznos od 717,87 kn od dana 30.04.2008.g. pa do isplate
na iznos od 705,18 kn od dana 31.05.2008.g. pa do isplate
na iznos od 708,26 kn od dana 30.06.2008.g. pa do isplate
na iznos od 689,88 kn od dana 31.07.2008.g. pa do isplate
na iznos od 684,87 kn od dana 31.08.2008.g. pa do isplate
na iznos od 686,49 kn od dana 30.09.2008.g. pa do isplate
na iznos od 736,13 kn od dana 31.10.2008.g. pa do isplate
na iznos od 692,98 kn od dana 30.11.2008.g. pa do isplate
na iznos od 808,37 kn od dana 31.12.2008.g. pa do isplate
na iznos od 809,98 kn od dana 31.01.2009.g. pa do isplate
na iznos od 805,13 kn od dana 28.02.2009.g. pa do isplate
na iznos od 788,24 kn od dana 31.03.2009.g. pa do isplate
na iznos od 782,61 kn od dana 30.04.2009.g. pa do isplate
na iznos od 760,87 kn od dana 31.05.2009.g. pa do isplate
na iznos od 743,10 kn od dana 30.06.2009.g. pa do isplate
na iznos od 738,49 kn od dana 31.07.2009.g. pa do isplate
na iznos od 736,35 kn od dana 31.08.2009.g. pa do isplate
na iznos od 728,30 kn od dana 30.09.2009.g. pa do isplate
na iznos od 715,35 kn od dana 31.10.2009.g. pa do isplate
na iznos od 717,58 kn od dana 30.11.2009.g. pa do isplate
na iznos od 717,61 kn od dana 31.12.2009.g. pa do isplate
na iznos od 720,64 kn od dana 31.01.2010.g. pa do isplate
na iznos od 709,96 kn od dana 28.02.2010.g. pa do isplate
na iznos od 716,35 kn od dana 31.03.2010.g. pa do isplate
na iznos od 705,14 kn od dana 30.04.2010.g. pa do isplate
na iznos od 701,93 kn od dana 31.05.2010.g. pa do isplate
na iznos od 738,43 kn od dana 30.06.2010.g. pa do isplate
na iznos od 719,93 kn od dana 31.07.2010.g. pa do isplate
na iznos od 738,34 kn od dana 31.08.2010.g. pa do isplate
na iznos od 719,17 kn od dana 30.09.2010.g. pa do isplate
na iznos od 694,48 kn od dana 31.10.2010.g. pa do isplate
na iznos od 716,13 kn od dana 30.11.2010.g. pa do isplate
na iznos od 665,40 kn od dana 31.12.2010.g. pa do isplate
na iznos od 631,38 kn od dana 31.01.2011.g. pa do isplate
na iznos od 630,49 kn od dana 28.02.2011.g. pa do isplate
na iznos od 610,34 kn od dana 31.03.2011.g. pa do isplate
na iznos od 602,76 kn od dana 30.04.2011.g. pa do isplate
na iznos od 636,52 kn od dana 31.05.2011.g. pa do isplate
na iznos od 630,27 kn od dana 30.06.2011.g. pa do isplate
na iznos od 654,75 kn od dana 31.07.2011.g. pa do isplate
na iznos od 625,80 kn od dana 31.08.2011.g. pa do isplate
na iznos od 595,83 kn od dana 30.09.2011.g. pa do isplate
na iznos od 445,28 kn od dana 31.10.2011.g. pa do isplate
na iznos od 435,88 kn od dana 30.11.2011.g. pa do isplate
na iznos od 434,01 kn od dana 31.12.2011.g. pa do isplate
na iznos od 431,05 kn od dana 31.01.2012.g. pa do isplate
na iznos od 423,00 kn od dana 29.02.2012.g. pa do isplate
na iznos od 410,43 kn od dana 31.03.2012.g. pa do isplate
na iznos od 404,03 kn od dana 30.04.2012.g. pa do isplate
na iznos od 396,71 kn od dana 31.05.2012.g. pa do isplate
na iznos od 385,01 kn od dana 30.06.2012.g. pa do isplate
na iznos od 376,57 kn od dana 31.07.2012.g. pa do isplate
na iznos od 365,50 kn od dana 31.08.2012.g. pa do isplate
na iznos od 352,22 kn od dana 30.09.2012.g. pa do isplate
na iznos od 347,32 kn od dana 31.10.2012.g. pa do isplate
na iznos od 339,94 kn od dana 30.11.2012.g. pa do isplate
na iznos od 329,13 kn od dana 31.12.2012.g. pa do isplate
na iznos od 312,40 kn od dana 31.01.2013.g. pa do isplate
na iznos od 309,08 kn od dana 28.02.2013.g. pa do isplate
na iznos od 300,00 kn od dana 31.03.2013.g. pa do isplate
na iznos od 288,06 kn od dana 30.04.2013.g. pa do isplate
na iznos od 271,76 kn od dana 31.05.2013.g. pa do isplate
na iznos od 262,06 kn od dana 30.06.2013.g. pa do isplate
na iznos od 253,98 kn od dana 31.07.2013.g. pa do isplate
na iznos od 246,61 kn od dana 31.08.2013.g. pa do isplate
na iznos od 239,85 kn od dana 30.09.2013.g. pa do isplate
na iznos od 228,25 kn od dana 31.10.2013.g. pa do isplate
na iznos od 219,24 kn od dana 30.11.2013.g. pa do isplate
na iznos od 210,13 kn od dana 31.12.2013.g. pa do isplate".
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova
Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove cijelog postupka u iznosu od 10.916,50 kuna, u roku od 15 dana. “
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. st. 2. I 3. Ugovora o kreditu br.... od ... kojeg je tužitelj kao korisnik kredita zaključio s tuženikom kao kreditorom te posljedično tome, zahtjev za povrat razlike kamata.
9. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:
- da je između parničnih stranaka 14. lipnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 123.000 CHF prema srednjem tečaju za devize H. A.-A.-B. d.d., s rokom otplate do 30. lipnja 2015., te kamatom od 3,99%, koja se neće mijenjati do 30. travnja 2006., a od 1. svibnja 2006. banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama, ovisno o skupini klijenta u koju pripada korisnik kredita,
- da je tužitelj kredit otplatio 30. lipnja 2015.,
- da je za vrijeme trajanja otplate kredita, odnosno tijekom trajanja ugovornog odnosa, šest puta vršena promjena prvotno ugovorene kamatne stope, o čemu je tužitelj obavještavan,
- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđen iznos razlike kamate za razdoblje otplate kredita od svibnja 2006 do prosinca 2013. u iznosu od 8.817,69 CHF, odnosno 45.693,12 kn,
- da nakon usklađenja zahtjeva za isplatu s nalazom i mišljenjem vještaka tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 8.196,71 CHF, podredno 42.833,37 kuna,
- da predmetni ugovor ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope,
- da u takvoj situaciji nije realno za očekivati da je tužitelj kao prosječan potrošač bio u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta, odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja,
- da tijekom postupka nije utvrđeno da je tuženik u konkretnom slučaju tužitelju prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu, na valjan i njemu razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi,
- da tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju,
- da je tuženik u dostavljenim Obavijestima tužitelju o promjeni kamatne stope samo općenito istaknuo da je izvršio usklađenje kamatne stope, dok je u Obavijesti od 12. ožujka 2008. također općenito naveo da je prisiljen korigirati kamatnu stopu zbog stalnog rasta referentne kamatne stope LIBOR na CHF i EUROLIBOR na EURO u posljednjih godinu dana, odnosno zbog konstantnog povećanja cijene kapitala na tržištu, ne navodeći pri tom objektivne razloge i kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope, odnosno učinio je to na posve nerazumljiv način,
- da je predmetni ugovor sastavljen od strane tuženika kao banke, da stranke međusobno nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredbi te da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju nametnula obvezu koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora glede promjene kamatne stope i posljedično tome promjene anuiteta, da te ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu prava i obveza tužitelja kao korisnika kredita i potrošača u odnosu na tuženika kao banku i trgovca i drugu ugovornu stranu te da je ta odredba prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 i 46/07 - dalje: ZZP/03) odnosno Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine“, broj: 79/07 i 125/07 – dalje: ZZP/07) ništetna.
10. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši u bitnom da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, uz obrazloženje:
- da je tužitelj na ročištu od 25. svibnja 2017. u svom iskazu naveo da je diplomirani ekonomist i da je znao razliku između fiksne i promjenjive kamatne stope, ali nije imao razloga sumnjati da će doći do tako drastičnog rasta kamatne stope,
- da je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je cijela ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna, jer banke kao novčarske institucije imaju pravo ugovarati promjenjivu kamatnu stopu,
- da tužitelju odredba nije bila nerazumljiva, jer tužitelj očito nije prosječni potrošač i s obzirom na ekonomsku naobrazbu razumije odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezina obračuna,
- da tužitelj u postupku nije osporavao da je pravodobno obavještavan o izmjenama visine kamatne stope, a u svom iskazu je naveo da mu je sve bilo jasno vezano uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, a s obzirom na dopuštenost ugovaranja promjenjive kamatne stope, čak i kad bi odredba ugovora o načinu izmjene kamatne stopa (ili odredba općih uvjeta poslovanja kao sastavnog dijelu ugovora) iz nekih razloga bila nepoštena, a time i ništetna, ostala bi na snazi ugovorena promjenjivost kamatne stope, što podrazumijeva da bi postojala obveza tužitelja da plaća kamatu po izmijenjenim kamatnim stopama koje bi bile u skladu s objektivnim parametrima pa bi imao pravo tražiti od tuženika isplatu samo razlike između iznosa kamate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate koja bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, ukoliko bi među njima postojala razlika,
- da je tuženik u tom smislu predlagao da se dopuni rješenje kojim je određen zadatak vještaku, a nakon provedenog vještačenja i da se to vještačenje dopuni, čemu se tužitelj protivio, tako da u postupku nije ni utvrđivano koji su objektivni parametri za promjenu kamatne stope i je li tuženik pravilno mijenjao visinu kamatne stope, a kako tužitelj nije ni postavio takav zahtjev, on s obzirom na sadržaj ugovora i dopušteno ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu ne može tražiti isplatu razlike kamate koju je platio i kamate koja bi bila za cijelo vrijeme otplate kredita izračunata na temelju početne kamatne stope, jer bi u tom slučaju ta prvotno ugovorena kamatna stopa predstavlja fiksnu kamatnu stopu, koja u konkretnom slučaju nije ugovorena.
11. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj je u reviziji naznačio pravna pitanja koja se u bitnom svode na pitanje bitne povrede odredaba parničnog postupka i pitanje tumačenja nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke.
12. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj se pozvao na odluke ovog suda Revt-249/14, Rev-3142/18 i Rev-1172/18, Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-620/17 od 23. studenog 2017., Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1147/17 od 13. rujna 2017., Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-293/19 od 10. srpnja 2019., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i odluku Suda Europske unije u pojedinim predmetima C- 154/15, C-307/15 i C-308/15 te u predmetu C-618/10.
13. Budući da na razini drugostupanjskih sudova postoji neujednačeno pravno shvaćanje glede prethodno navedenog pitanja tužitelja, to je, a polazeći od odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP-a, ovako podnesena revizija dopuštena jer ista sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost: postoji određeno naznačeno pravno pitanje, rješenje kojeg je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova, a svrha je revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ujednačavati praksu sudova od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u cilju osiguranja jedinstvene primjene prava za sve građane.
14. Prvostupanjski sud je u bitnom zaključio da tužitelj kao potrošač nije mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi jer nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju (pritom prvostupanjski sud utvrđuje da se u Obavijestima tužitelju općenito iznosilo o promjeni kamatne stope, bez navođenja objektivnih razloga i kriterija). Nasuprot tome, drugostupanjski sud izvodi zaključak da tužitelj nije prosječni potrošač jer s obzirom na ekonomsku naobrazbu razumije odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezina obračuna, pri čemu tužitelj u postupku nije osporavao da je pravodobno obavještavan o izmjenama visine kamatne stope.
15. Kod navedenih okolnosti, a budući da drugostupanjski sud temelji svoju odluku na zaključku koji je suprotan zaključku i razlozima prvostupanjskog suda, međutim svoj zaključak o tome radi li se u konkretnom slučaju o potrošaču u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 odnosno ZZP/07 ne opravdava odgovarajućim razlozima (jesu li tužitelju bili poznati osnovni parametri o kojima ovisi kretanje kamatne stope) - čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 394. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao izreci ovog rješenja.
16. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika za što će dati jasne i potpune razloge.
17. Uz navedeno, imat će u vidu i sljedeće pravno shvaćanje ovog suda odluci Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022.: „ Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“
18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 21. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
