REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2864/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M., iz I., M. R., Republika Srbija, OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Stalna služba u S., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1568/2015-2 od 2. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn-6/2015-45 od 4. rujna 2015., na sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se djelomično revizija tužitelja podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1568/2015-2 od 2. ožujka 2017. u toč. 1. izreke, al. 1. (u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu) kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se djelomično presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 1568/2015-2 od 2. ožujka 2017. u toč. 1. izreke, al. 2. (u dijelu u kojemu je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja i odlučeno o naknadi troškova postupka) i u toč. 2. te se ukida i presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj Pn-6/2015-45 od 4. rujna 2015. u toč. I., II. i III. izreke te u dijelu u kojemu je odlučeno o troškovima postupka, te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici da tužitelju isplati naknadu za pretrpljenu štetu za razdoblje od 14. siječnja 2010. do 13. lipnja 2015. zbog nemogućnosti korištenja nekretnina i to iznosa od 39.705,60 kn za stambeni objekt u B. ... , položenog na kč.br. ... iz zk. ul. 280 k.o. B., površine 75,20 m2 (toč. I. izreke), iznosa od 5.940,00 kn za gospodarsku zgradu, koja u naravi predstavlja štalu i štagalj kbr. ... , položene na kč.br. ... iz zk. ul. 280 k.o. B., površine 45 m2 (toč. II. izreke) i iznosa od 15.949,50 kn za izgubljenu dobit u vidu izgubljenog prinosa od voćaka, oranice i vrta u ukupnom iznosu od 15.949,50 kn (toč. III. izreke), sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjev tužitelja i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 11.496,90 kn (dio toč. III. izreke), također s pripadajućim zateznim kamatama, pobliže opisanim u izreci presude.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

''1. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužene uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj Pn-6/2015-45 od 04. rujna 2015.:

- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev;

- preinačuje u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točke I., II. i III. izreke), te u odluci o troškovima parničnog postupka i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

I Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade za pretrpljenu štetu za razdoblje od 14. siječnja 2010. godine pa do 13. lipnja 2015. godine zbog nemogućnosti korištenja stambenog objekta u B. kbr. ..., položenog na kč.br. ... iz zk. ul. 280 k.o. B., površine 75,20 m2, ukupan iznos od 39.705,60 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos kako slijedi:

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. veljače 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. travnja 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. rujna 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. listopada 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. studenog 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. veljače 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. ožujka 2011. godine,

-na iznos od 601,60 kn od dana 14. travnja 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. rujna 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. listopada 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. studenog 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. veljače 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. travnja 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. rujna 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. listopada 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. studenog 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. veljače 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. travnja 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. rujna 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. listopada 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. studenog 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. siječnja 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. veljače 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. ožujka 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. travnja 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. svibnja 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. lipnja 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. srpnja 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. kolovoza 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. rujna 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. listopada 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. studenog 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. prosinca 2014. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. siječnja 2015. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. veljače 2015. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. ožujka 2015. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. travnja 2015. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. svibnja 2015. godine,

- na iznos od 601,60 kn od dana 14. lipnja 2015. godine,

do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade za pretrpljenu štetu za razdoblje od 14. siječnja 2010. godine pa do 13. lipnja 2015. godine zbog nemogućnosti korištenja gospodarske zgrade, koja u naravi predstavlja štalu i štagalj kbr. ... , položene na kč.br. ... iz zk. ul. 280 k.o. B., površine 45 m2, ukupan iznos od 5.940,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos kako slijedi:

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. veljače 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. travnja 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. rujna 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. listopada 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. studenog 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. veljače 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. travnja 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. rujna 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. listopada 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. studenog 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. veljače 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. travnja 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. rujna 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. listopada 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. studenog 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. veljače 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. travnja 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. rujna 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. listopada 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. studenog 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. siječnja 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. veljače 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. ožujka 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. travnja 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. svibnja 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. lipnja 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. srpnja 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. kolovoza 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. rujna 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. listopada 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. studenog 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. prosinca 2014. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. siječnja 2015. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. veljače 2015. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. ožujka 2015. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. travnja 2015. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. svibnja 2015. godine,

- na iznos od 90,00 kn od dana 14. lipnja 2015. godine,

do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade za pretrpljenu štetu za izgubljenu dobit u vidu izgubljenog prinosa od voćaka, oranice i vrta u ukupnom iznosu od 15.949,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli godišnji iznos kako slijedi:

- na iznos od 3.038,00 kn od dana 31. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 3.038,00 kn od dana 31. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 3.038,00 kn od dana 31. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 3.038,00 kn od dana 31. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 3.038,00 kn od dana 31. prosinca 2014. godine,

- na iznos od 759,50 kn od dana 14. svibnja 2015. godine,

do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tužitelju R. M. da tuženoj Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 23.000,00 kn (slovima:dvadeset tri tisuće kuna) u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.''

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog pravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se nižestupanjske presude preinače ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje nadležnom sudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

6. Obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete radi nemogućnosti korištenja u izreci opisanih nekretnina te izmakle dobiti po osnovi prinosa od voćnjaka, oranice i vrta, koje nekretnine su bile dane na privremeno korištenje izbjeglicama, nakon što je tužitelj 1991. uslijed ratnih zbivanja odselio u Republiku Srbiju.

8. U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. broj 439 (ranije zk. ul. broj 280 i 289) k. o. B., čkbr. ... kuća i dvor u selu sa 162 čhv, čkbr. ... voćnjak u selu sa 133 čhv i čkbr. ... oranica u selu sa 519 čhv,

- da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnica navedenih nekretnina od 2004. do 2012. bila upisana tuženica, i to na temelju ugovora o kupoprodaji broj 2-03-03-1/269-2 sklopljenog 13. veljače 2004. između tužitelja i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama sa sjedištem u Z.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P- 9220/05 od 23. rujna 2010. utvrđeno da ugovor o kupoprodaji od 13. veljače 2004. nije sklopljen te je uspostavljeno zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, upisom prava vlasništva tužitelja,

- da se tužitelj tijekom života u B. bavio povrtlarstvom na zemljištu pod oznakom čkbr. ... voćnjak u selu sa 133 čhv i čkbr. ... oranica u selu sa 519 čhv, te uzgojem 6 voćaka koje su rasle u dvorištu i na okućnici, ali da tužitelj nije dokazao su šljive bjelice postojale 23. prosinca 2011., za prinos kojih traži naknadu,

- da je tužitelj, uslijed ratnih događanja u Republici Hrvatskoj, napustio posjed predmetnih nekretnina krajem 1991., te odselio u Republiku Srbiju, gdje i sada živi,

- da se M. Č. sa svojom obitelji u posjedu predmetnih nekretnina nalazi od 1992. kada mu je odlukom Općine V. dodijeljena na privremeno korištenje napuštena obiteljska kuća tužitelja u B., ... , sagrađena na čkbr. ... , tada upisana u zk. ul. broj 289 k. o. B.,

- da je obitelji M. Č., kao izbjeglicama s K., odlukom tužene Republike Hrvatske, Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice, od 5. lipnja 2004., dana suglasnost za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam oštećene obiteljske kuće u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi u ... (ranije kbr. ... ), te da im je za obnovu kuće darovan osnovni građevinski materijal,

- da je obitelji M. Č. u provedbi stambenog zbrinjavanja predana u posjed oštećena obiteljska kuća i gospodarski objekti u B. kbr. ... sagrađeni na čkbr. ... , te da su oni srušili tu kuću, izgradili novu kuću i nadogradili gospodarske objekte,

- da se obitelj M. Č. i dalje nalazi u posjedu predmetnih nekretnina,

- da se kod prvostupanjskog suda u predmetu P-19/13 vodi postupak radi vraćanja nekretnina u posjed tužitelju.

9. Polazeći od tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelju kao vlasniku nerazmjerno dugo vremena bilo onemogućeno korištenje predmetnih nekretnina, koje su najprije 1992. odlukom Općine V. date obitelji M. Č. na privremeno korištenje, a potom raspolaganjem tužene 2004. u najam istoj obitelji pa, pozivom na odredbu čl. 1120. u vezi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO/05), djelomično prihvaća prigovor zastare tražbine i odbija dio tužbenog zahtjeva, a djelomično prihvaća tužbeni zahtjev, obrazlažući da postoji odgovornost tuženice za štetu uzrokovanu tužitelju zbog nemogućnosti korištenja nekretnina u razdoblju od 14. siječnja 2010. do 13. lipnja 2015. te zbog izgubljenog prinosa voćaka, okućnice i vrta za 11,25 godina, u iznosu od ukupno 61.595,10 kn.

10. Ocjenjujući da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredbe čl. 1120. ZOO/05, kojom je propisano pravo vlasnika stvari da, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, od osobe koja upotrijebi njegovu stvar u svoju korist zahtijeva naknadu koristi koju je imao od uporabe, drugostupanjski sud odbija i preostali dio tužbenog zahtjeva, obrazlažući da se u stvari radi o stjecanju bez osnove uporabom tuđe stvari, dok tužitelj zahtijeva naknadu štete po osnovi izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja nekretnina. Pritom se poziva na odredbu čl. 189. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91., 97/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91),dodajući da je moguće vraćanje i predaja nekretnina u posjed tužitelja, uslijed čega treba primijeniti i odredbu čl. 164. st. 1. u vezi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14., dalje: ZVDSP).

10.1. Utvrđujući, na temelju ovlaštenja iz čl. 373. a. ZPP da se kod prvostupanjskog suda u predmetu P-19/13 vodi postupak radi vraćanja nekretnina u posjed te da je tuženica 23. prosinca 2011. primila presudu Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž- 3758/11-2 od 29. studenoga 2011., kojom je potvrđena spomenuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9220/05 od 23. rujna 2010. kojom je utvrđeno da nije sklopljen ugovor o kupoprodaji od 13. veljače 2004., drugostupanjski sud ocjenjuje da je tuženica primitkom drugostupanjske presude, 23. prosinca 2011., saznala da joj ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina i od tada ima položaj nepoštena posjednika. Stoga tuženica, kao pošteni posjednik nekretnina do 23. prosinca 2011., u smislu čl. 164. st. 1. ZVDSP, nema obvezu naknade štete tužitelju kao vlasniku nekretnina. Međutim, kako tužitelj zahtijeva naknadu štetu zbog nemogućnosti korištenja stambenog objekta u B. broj ... , i gospodarske zgrade koja u naravi predstavlja štalu i štagalj za razdoblje od 13. veljače 2004. do 13. lipnja 2015. u visini zakupnine koja se za te objekte može ostvariti te naknadu štete za izgubljenu dobit u vidu izgubljenog prinosa voćaka, okućnice i vrta za 11,25 godina, drugostupanjski sud smatra da kod utvrđivanja izmakle koristi pri ocjeni redovnog tijeka stvari valja uzeti u obzir i okolnosti u kojima je tužitelj uobičajeno živio i radio (njegove subjektivne prilike) te da pritom nije dovoljna samo apstraktna mogućnost da bi tužitelj ostvario korist, već da je zaista imao nakanu ostvariti korist i da postoji vjerojatnost da bi on tu korist i ostvario. Pa kako tužitelj u tužbi i tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da je imao namjeru iznajmiti kuću i dati u zakup štalu i štagalj te da mu je tužena oduzetim posjedom nekretnina to onemogućila, drugostupanjski sud odbija taj dio tužbenog zahtjeva, obrazlažući i da se neosnovano tužitelj u tužbi poziva na Zakon o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 46/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01, 88/02 i 26/03, dalje: ZPPDS), jer je tim zakonom bilo regulirano pravo vlasnika imovine privremeno date na korištenje na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja imovine od podnošenja zahtjeva do vraćanja u posjed, a što ovdje nije slučaj, već je tužitelju posjed i vlasništvo nekretnina oduzeto na temelju kupoprodajnog ugovora koji je za njega sklopila neovlaštena osoba.

10.2. Pored navedenoga, a u vezi dijela tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljena prinosa voćaka, okućnice i vrta za 11,25 godina, drugostupanjski sud, opet na temelju ovlaštenja iz čl. 373. a. ZPP, utvrđuje da je tuženica 2004. obitelji M. Č. dala u najam samo zemljište pod oznakom čkbr. ... kuća i dvor u selu sa 162 čhv na kojem se nalazi obiteljska kuća u ... i gospodarske zgrade pa kako obitelj M. Č. nema položaj najmoprimaca prema tuženici u odnosu na zemljište pod oznakom čkbr. ... voćnjak u selu sa 133 čhv i čkbr. ... oranica u selu sa 519 čhv na kojem se u naravi nalazi vrt i pretežni dio voćaka (četiri od šest), proizlazi da, u smislu čl. 10. st. 3. ZVDSP, tuženica nije niti posredni posjednik tog zemljišta, a time ni pasivno legitimirana u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva. Ujedno, drugostupanjski sud dodaje da ne postoji odštetna odgovornost tužene za izgubljeni prinos dviju šljiva "bjelica" i zbog toga što tužitelj nije dokazao da su ona postojale 23. prosinca 2011. kada prestaje pošten posjed tuženice.

11. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne može se u cijelosti prihvatiti kao pravilno.

12. Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojem tužitelju, kao vlasniku nekretnine, ne pripada naknada zbog nemogućnosti korištenja nekretnine iz razloga njezinog davanja na privremeno korištenje trećim osobama na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZPPDS, za razdoblje od 13. veljače 2004., kada je proveden upis prava vlasništva tuženice na temelju osnove (ugovora) koja nikada nije postojala, a osobito nakon što je i pravomoćnom presudom utvrđeno da predmetni ugovor nije sklopljen i to sve u situaciji kada je po osnovi tog ugovora (nepostojećeg) drugoj osobi rješenjem ministarstva tuženice od 5. lipnja 2004. privremeno dodijeljena predmetna nekretnina, koja tužitelju nije vraćena u posjed, nepodudarno je pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u odlukama Rev 1038/08 od 21. siječnja 2010. i Rev-x 1179/17-2 od 3. siječnja 2018. te shvaćanju Ustavnog suda u odluci broj U-III- 195/2006 od 18. lipnja 2008. iz kojih odluka jasno proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu zbog nekorištenja nekretnine od dana podnošenja zahtjeva za njezino vraćanje pa do trenutka stupanja u posjed. U tom smislu je i Europski sud za ljudska prava u slučaju Radanović protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 9056/02) izrazio shvaćanje u presudi od 21. prosinca 2006. na koju tužitelj ukazuje u reviziji.

12.1. K tome, u situaciji kada je tuženica zadržala nekretninu tužitelja pod privremenom upravom i nakon tužbe u predmetu utvrđenja da kupoprodajni ugovor od 13. veljače 2004. nije sklopljen, u kojem parničnom predmetu je tužitelj uspio u cijelosti te tužbe u predmetu P-19/13 radi vraćanja nekretnine u posjed (čime je ostvaren učinak kao po zahtjevu za povrat te imovine), tuženica je ograničila njegovo vlasničko pravo isključivo radi ispunjenja svoje obveze zbrinjavanja naseljenika na području državne skrbi, iako je u trenutku podnošenja zahtjeva prestala potreba da tu imovinu država štiti od propadanja i devastacije, a ostalo je samo interes tuženice da stambeno zbrine osobe kojima je nekretnina dana na privremeno korištenje (taj interes tuženice ne može imati značenje javnog interesa), slijedom čega visina naknade za štetu koju tužitelj zahtijeva u predmetnom sporu mora biti utvrđena na način da se uspostavi poštena ravnoteža između općeg interesa zajednice i zaštite prava tužitelja, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pa tako, između ostalog i razdoblje u kojem je tužitelj bio onemogućen koristiti cijelu nekretninu ili njezin dio, a sve s obzirom na područje na kojim se nekretnina nalazi (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-x 279/2016-2 od 15. siječnja 2020.)

13. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene sve odlučne činjenice na koje je ukazano ovom odlukom, to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u toč. I. izreke rješenja.

14. Tužitelj u reviziji nije određeno osporavao dio odluke drugostupanjskog suda kojim je potvrđen u prvostupanjskoj odluci odbijeni dio tužbenog zahtjeva iz razloga zastare (tužitelj niti ne spominje zastaru u reviziji), kao što revizijom ne dovodi u pitanje utvrđenje suda da je tuženica dala na privremeno korištenje samo nekretninu na kojoj se nalazila kuća tužitelja, bez drugih gospodarskih zgrada i vrta te utvrđenje suda da tužitelj nije dokazao da su stabla šljiva bjelica, u odnosu na koje traži naknadu štete zbog izgubljenog prinosa, postojala. Stoga je u preostalom dijelu na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana jer je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz gore navedenih razloga. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

Zagreb,21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.