REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1647/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u S., protiv tuženika P. Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. L. N., odvjetnica u Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3878/18-3 od 8. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po-81/15 od 26. travnja 2018., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj … od 08. kolovoza 2005. god. u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika, a koja je označena u toč. 4.1. i dijelu toč. 4.2. označenog Ugovora i koje glase:

„Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana,.....

Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja), a primjenjuje se na razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine i na dan 01.07. (slovima: prvogsrpnja) a primjenjuje se na razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene“

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 26.216,74 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. god. obračunava po stopi određenoj uredbom o visini zakonske zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 270,23 kn od 31.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 266,21 kn od 30.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 265,20 kn od 31.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 268,89 kn od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 267,73 kn od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 271,57 kn od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 487,23 kn od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 495,23 kn od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 481,78 kn od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 478,72 kn od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 482,77 kn od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 474,26 kn od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 475,95 kn od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 480,07 kn od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 524,51 kn od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 499,86 kn od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 526,52 kn od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 531,41 kn od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 533,56 kn od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 526,82 kn od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 527,89 kn od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 518,72 kn od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 511,62 kn od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 513,30 kn od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 519,90 kn od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 517,13 kn od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 513,01 kn od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 520,05 kn od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 526,34 kn od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 531,82 kn od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 531,22 kn od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 544,70 kn od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 542,15 kn od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 546,57 kn od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 582,82 kn od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 575,27 kn od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 595,64 kn od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8.490,05 kn od 27.09.2010. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.440,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dne 26. travnja 2018.god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. “

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po-81/2015 od 26. travnja 2018. u stavku I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

7. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o stambenom kreditu (u dijelu kojim je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika - točka 4.1. i dio točke 4.2. Ugovora), zahtjev za isplatu iznosa od 26.216,74 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka.

9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice zaključivši u bitnom: - da je odredba čl. 4.1 Ugovora o kreditu broj zaključenog između stranaka 8. kolovoza 2005. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu nerazumljiva, nepoštena i time sukladno odredbi čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP/03) ništetna; - da je tuženik primjenjujući pri obračunu rata iz ugovora o kreditu i naplati promijenjene kamatne stope stekao bez osnove utuženi iznos, a koji iznos se odnosi na razliku više obračunate i naplaćene kamate za razdoblje od kolovoza 2007. do rujna 2010.

10. Pritom se nižestupanjski sudovi pozivaju na učinak presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, o kojima je konačni pravorijek ovaj sud izrazio u presudi broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Otklanjajući prigovor zastare sudovi pozivaju se na shvaćanje ovog suda izraženo u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a prema kojem zastara za svaki individualni restitucijski zahtjev počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 (donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13).

11. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik u reviziji naznačuje sljedeća pravna pitanja:

"1. Postoji li zakonit i opravdan interes za meritorno odlučivanje o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji više nije na snazi, a koje se tiču promjene valute kredita i promjene kamatne stope, odnosno ima li sud po službenoj dužnosti ovlaštenje donijeti deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti ugovora i pojedinih njegovih odredbi koji pravno više nije na snazi, odnosno prestao je ispunjenjem obveze tj. otplatom?

2. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjena ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?

3. Ostvaruje li podnositelj kolektivne tužbe povrijeđeno subjektivno pravo potrošača pa da time može izazvati prekid zastare toga prava? Da li tužba potrošača na utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove odredbe prekida zastaru u smislu čl. 241. ZOO-a? "

12. O prvom naznačenom pitanju ovaj sud izrazio je shvaćanje u odluci broj Rev- 2868/18-2 od 12. veljače 2019. Budući da je shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci izraženo u pogledu navedenog postupovnopravnog pitanja sukladno shvaćanju ovog suda izraženom u navedenoj odluci pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. O drugom i trećem pitanju ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje u odlukama broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., od kojih shvaćanja izražena u pobijanoj odluci ne odstupaju (tako i Rev-3488/19 od 12. srpnja 2022.).

14. Slijedom navedenog, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.