REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-3578/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, te Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž. iz V. (O. V.), OIB ..., ranije vlasnika obrta J. P. I. Ž. iz V., kojeg zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika H. U. Z. O., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. – L. – B. – T. u Z., radi isplate iznosa od 67.192,34 kn / 8.917,96 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-525/2019 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-525/2019 od 14. srpnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 43.404,41 kn / 5.760,76 EUR sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od 42.154,41 kn / 5.594,85 EUR počev od 17. rujna 2013. do isplate, te na iznos od 1.250,00 kn / 165,90 EUR počev od 23. rujna 2013. do isplate , te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.770,15 kn / 1.031,28 EUR sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-525/2019 od 14. srpnja 2022. u dijelu točke I. izreke i u dijelu točke II. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 23.787,93 kn / 3.157,20 EUR sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 17. rujna 2013. do isplate.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 18.130,35 kn / 2.406,31 EUR sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 525/2019 od 14. srpnja 2022. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 67.192,34 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 25.900,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 1.875,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 91. i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) jer je nakon izvedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu s osnove uništene robe pa mu je tuženik dužan naknaditi tu nastalu štetu. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga; iako tuženik nije naveo u kojem dijelu pobija prvostupanjsku odluku, iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u točkama I. i II. izreke (čl. 365. st. 1. ZPP-a). Naime, iz slika u spisu je vidljivo da je velika količina sanduka i boca piva ostala neoštećena, te je jedino vještak prehrambeno biološke struke ovlašten dati ocjenu organoleptičkih svojstava i eventualnih promjena koje su nastale na pivu nakon sudara. Z. P. d.o.o. je izdala račun na cjelokupni iznos jer je bilo najlakše cijeli teret proglasiti uništenim i njegovu vrijednost naplatiti od prijevoznika. Ukoliko vještak utvrdi da je dio tereta ostao neoštećen i da je sva neoštećena piva bila sposobna za konzumaciju, tada je to činjenica koju prvostupanjski sud mora uzeti u obzir jer sam o tome nema stručnih znanja. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka, već je presudio na temelju dokumentacije koju je izdala Z. P. d.o.o. Prvostupanjski sud je trebao donijeti odluku primjenom pravila o teretu dokazivanja. Tužitelj je trebao predložiti novo vještačenje na okolnost vrijednosti uništene robe, odnosno, koliko je vrijedilo pivo u vrijeme uništenja. Pobijana odluka se ne može ispitati te je počinjena bitna povreda postupka. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovan postupak.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda je u pobijanom dijelu ispitana na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet ovog parničnog postupka jest isplata iznosa od 67.192,34 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete.

8. Osnovne tužiteljeve tvrdnje koje je iznio u tužbi i tijekom postupka svode se na to da je 4. rujna 2013. došlo do prometne nesreće na autocesti u trenutku kada je vozač M. N., upravljajući teretnim vozilom, u kretanju po zaustavnoj traci naletio na skup teretnog vozila tužitelja koji se zbog tehničkih problema nalazio zaustavljen i propisno obilježen na istoj zaustavnoj traci. Tužitelju je nastalu štetu na vozilu naknadilo osiguravajuće društvo C. O . d.d. Uslijed naleta teretnog vozila osobe koja je odgovorna za štetu, tužitelju je između ostalog, nastala imovinska šteta u vidu uništene robe (piva), a koju je tužitelj bio primoran platiti prijebojem Z. P. d.o.o. Stoga, tužitelj potražuje u ovome postupku utuženi iznos na ime štete koja je nastala na prevoženoj robi kao i trošak pretovara te robe (1.250,00 kn) u ukupnom iznosu od 67.192,34 kn.

9. Između stranaka nisu bile sporne aktivna ni pasivna legitimacija stranaka, nastanak štete, te odgovornost za nastanak štetnog događaja. Sporna je bila visina nastale štete.

10. Prvostupanjski sud je radi utvrđivanja odlučne činjenice – visine nastale štete izveo dokaz vještačenjem po vještaku prehrambeno-biološke struke prof.dr.sc. T. P., a koji nalaz nije prihvatio ocijenivši ga kontradiktornim, te je ujedno istaknuo da se ne može složiti s mišljenjem vještaka o tome koja količina robe je ostala netaknuta, a koji zaključak je vještak izveo iz fotografija oštećenog tužiteljeva vozila. Prvostupanjski sud je zbog navedenog odluku utemeljio na dokumentaciji u spisu pri čemu je naveo da iz dokumentacije u spisu - računa broj 19027/01/1 od 4. rujna 2013., koji je tužitelju ispostavila Z. P. d.o.o., proizlazi da je tužitelj terećen za robu i ambalažu (lom) koji je nastao uslijed predmetne prometne nezgode. Iz Izjave o prijeboju potpisane od strane Z. P. d.o.o. i tužitelja proizlazi da je potraživanje Z. P . d.o.o. prema tužitelju u iznosu od 65.942,34 kn s osnove navedenog računa prebijeno, odnosno da je tužitelj navedeni račun platio Z. P. d.o.o. te da mu je nastala i šteta u tom iznosu na prevoženoj robi. Prvostupanjski sud je stoga ocijenio da je tužitelju nastala šteta u visini plaćenog računa od 65.942,34 kn. Ujedno, tužitelju je nastala šteta na ime troškova pretovara uništene robe u visini od 1.250,00 kn, a što tuženik tijekom postupka nije ni osporio. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatu utuženog iznosa od 67.192,34 kn.

11. Prvostupanjski sud je, prema stavu ovog suda, pogrešno ocijenio isprave i dokaze u spisu, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u štetnom događaju došlo do oštećenja dijela ambalaže i njenog sastojka (pive) u količini od ¼ cjelokupnog tereta. Čvrstoća paleta mase 1500 kg i ambalaže 800 kg omogućila je uz prianjajuću foliju da ¾ robe koja je prevožena ostane intaktno što je vidljivo na oštećenjima lijevog bočnog priključnog vozila i desne bočne kabine što je vrlo uočljivo prilikom pregleda fotografije s mjesta nezgode. Piva na paletama i ambalaži ni u kojem slučaju nije neupotrebljiva u smislu zdravstvene ispravnosti ni u smislu fizikalno kemijskih karakteristika. Vozač je trebao dati na analizu akreditiranim laboratorijima neoštećenu ambalažu s pivom da se relevantno utvrde laboratorijske odnosno organoleptičke promjene na pivi. Na ročištu održanom 7. listopada 2020. vještak je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje pri čemu je naveo da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je ¾ količine pive ostalo netaknuto nakon štetnog događaja, odnosno da je oštećeno ¼ količine pive koja se nalazila u prikolici, uzimajući u obzir količinu pive koja se nalazila u kamionu, veličinu prikolice, te fotografije oštećene pive. Vještak je nadalje naveo da uzimajući u obzir vremenske uvjete, jačinu udarca, ambalažu i palete u kojima se piva nalazila u prikolici, zasigurno nije došlo do organoleptičkih promjena u pivi niti kvantitativno ni kvalitativno te je sva neoštećena piva bila zasigurno sposobna za konzumaciju. Vještak je ujedno istaknuo da u konkretnom slučaju ne postoje nalazi laboratorija koji bi utvrdili činjenično stanje, a u slučaju dobivanja laboratorijske analize pivovare i nezavisnog laboratorija mogao bi točno utvrditi činjenično stanje. Konačno, vještak je naveo da iz dokumentacije i fotografija kojima raspolaže ne proizlazi da bi došlo do oštećenja, ni kvantitativno ni kvalitativno, ¾ količine robe.

13. Točno je kako to navodi prvostupanjski sud da je vještak prvo naveo da ne postoje konkretni nalazi laboratorija koji bi utvrdili kvalitativno i kvantitativno činjenično stanje, da bi zatim naveo da prema njegovom mišljenju nije došlo do organoleptičkih promjena u pivi koja je ostala netaknuta nakon štetnog događaja. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da je vještak utemeljio taj nalaz i mišljenje na dokumentaciji kojom je raspolagao pri čemu je naveo iz kojeg razloga smatra da neoštećeno pivo u količini ¾ ukupne robe je i dalje bilo sposobno za konzumaciju (vremenski uvjeti, ambalaža i palete u kojima se pivo prevozilo; piva je u transportu zaštićena ceradom, polivinilskom folijom, paletom te samom ambalažom). Nadalje, vještak je naveo kako iz dokumentacije kojom raspolaže proizlazi da je oštećena ¼ ukupne robe koja se prevozila. Slijedom navedenog, iako ne postoji dokumentacija iz koje bi sa stopostotnom sigurnošću bilo moguće utvrditi svojstva neoštećenog piva, iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da je (mehanički) oštećena ¼ robe koja se prevozila. Tuženik nije osporavao nalaz i mišljenje vještaka već je tijekom cijelog postupka tvrdio kako u štetnom događaju nije oštećena cjelokupna roba koja se prevozila, pa je u s tim u vezi osporavao i samu visinu štete.

14. Iz potvrde Z. P . d.o.o. (list 159.-160. spisa), koju tuženik nije posebno osporio, kao i iz priloženih računa (listovi 161.-164. spisa), proizlazi da je vrijednost cjelokupne robe koja se prevozila bila obuhvaćena računom broj 18377/01/1 od 4. rujna 2013. i iznosila je 126.607,65 kn, a vrijednost ambalaže 42.010,00 kn. S obzirom na prometnu nesreću i uništenja, cjelokupna pošiljka je vraćena Z. P. d.o.o. pri čemu je navedeni račun storniran u cijelosti. Za oštećeni dio robe Z. P. d.o.o. je tužitelju izdala račun broj 19027/01/1 od 4. rujna 2013. na iznos od 65.942,34 kn koji je tužitelj podmirio. Z. P. d.o.o. je ujedno navela u potvrdi da je oštećena roba za koju je izdan tužitelju račun vraćena uništena, odnosno tekućina piva je iscurila, a sama ambalaža je bila slomljena i potrgana te kao takva bačena u ambalažni otpad; tako već uništenu robu nije bilo potrebno posebno zbrinjavati jer tekućine nije bilo, a staklena ambalaža je bačena u kontejner za staklo pa nije ni rađen posebni dokument za sporni dio robe. S obzirom na to da iz potvrde i priloženih računa proizlazi da je ukupna vrijednost robe koja se prevozila 168.617,65 kn, dok je tužitelju na ime uništene robe izdan račun na iznos od 65.942,32 kn, kao jasno proizlazi, a suprotno tuženikovom žalbenom navodu, da Z. P. d.o.o. nije izdala tužitelju račun na cjelokupni iznos robe koji se prevozio.

15. Prvostupanjski sud je, zanemarivši nalaz i mišljenje vještaka, u potpunosti prihvatio tužiteljevu tvrdnju o količini robe koja je uništena u štetnom događaju, a koja je potkrijepljena računom broj 19027/01/1 od 4. rujna 2013. koji je Z. P. d.o.o. izdala tužitelju i to na iznos od 65.942,32 kn. Prema stavu ovog suda takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pogrešni i nisu u skladu sa izvedenim dokazima. U konkretnom slučaju ukupna vrijednost robe koja se prevozila je iznosila 168.617,65 kn (vrijednost piva 126.607,65 kn i vrijednost ambalaže 42.010,00 kn). Stoga, a uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da je bila oštećena ¼ ukupne robe koja se prevozila, proizlazi kako je vrijednost oštećene robe iznosila 42.154,41 kn. Upravo u tom iznosu je tužitelj dokazao štetu i taj iznos osnovano potražuje budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je oštećena ¼ ukupne količine robe koja se prevozila. Iako je vještak izradio nalaz i mišljenje koristeći dokumentaciju u spisu, prije svega fotografije s mjesta nastanka prometne nezgode, navedeno ne umanjuje vjerodostojnost takvog nalaza i mišljenja jer je vještak jasno naveo kojim kriterijima se rukovodio pri takvoj procjeni koju ovaj sud u cijelosti prihvaća te sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i slobodnoj ocjeni dokaza, nalazi osnovanim tužiteljevo potraživanja u iznosu od 42.154,41 kn. Jednako tako, osnovano je tužiteljevo potraživanje iznosa od 1.250,00 kn koji iznos se odnosi na trošak pretovara uništene robe, a koji tuženik nije uopće osporavao.

16. Prema tome, a imajući u vidu da iz dokaznog postupka proizlazi dokazanim oštećenje ¼ ukupne robe koja se prevozila, što vrijednosno iznosi 42.154,51 kn, proizlazi da tužitelj neosnovano potražuje iznos od 23.787,93 kn glede kojeg iznosa nije dokazao postojanje štete.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 1045. ZOO-a trebalo je tuženika obvezati da naknadi tužitelju iznos od ukupno 43.404,41 kn, dok je za preostali utuženi iznos od 23.787,93 kn tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

18. Slijedom svega navedenog, tuženikova žalba je djelomično odbijena kao neosnovana i pobijana presuda djelomično potvrđena na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 1. ZPP-a tuženikova žalba prihvaćena i pobijana odluka djelomično preinačena.

19. S obzirom na to da je tužitelj u većem dijelu uspio u sporu, to je trošak postupka potrebno odrediti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno tužitelju odredio radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a i mjerodavnih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12; dalje: OT), a što ni tuženik ne osporava u žalbi, već ističe da je zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari pogrešno odlučeno i o trošku. Međutim, kako je u konačnici tužitelj djelomično uspio u postupku, to je i trošak tog postupka potrebno odrediti razmjerno tom uspjehu. Uzimajući u obzir iznos koji je tužitelj zahtijevao i koji mu je dosuđen, proizlazi da je u sporu uspio u omjeru od 65%, odnosno tuženik je uspio u omjeru od 35%. Oduzimajući od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, proizlazi da tužitelj osnovano potražuje trošak u omjeru od 30%. S obzirom na to da potreban trošak tužitelja za vođenjem spora iznosi 25.900,50 kn, uzevši u obzir razliku uspjeha u sporu od 30%, proizlazi da tužitelju pripada iznos od 7.770,15 kn. Sukladno odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) iznos obveze iskazan je u valuti EUR uz primjenu fiksnog tečaja 1 EUR=7,53450 HRK.

Zagreb, 21. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić