Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 10 Ovr-563/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

 

 

Poslovni broj: 10 Ovr-563/2023-2

 

 

I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. I. I. A. (OIB:...) iz Š., Z., zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z. protiv ovršenika I. Š. (OIB:...) iz Z., zastupanog po punomoćnici N. L., odvjetnici iz D. S., radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj Ovr-1421/2023-4 od 25. rujna 2023., dana 19. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj Ovr-1421/2023-4 od 25. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim bez obrazloženja, u skladu sa odredbom čl.41.stav.4. Ovršnog zakona (dalje: OZ – „Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20) određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom i to na temelju ovršne isprave – Ugovora o založnom pravu od 26. travnja 2002. solemniziranog po javnom bilježniku D. S. iz Z. dana 29. travnja 2002. pod brojem OU-191/2002 koji je svojstvo ovršnosti stekao 18. prosinca 2004., a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 24.000,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 5. rujna 2023. do isplate, zatezne kamate u iznosu od 50.961,09 Eur i troškova u iznosu od 726,00 Eur. Toč.II izreke ovrhovoditelju su određeni troškovi u iznosu od 530,89 Eur.

 

1.1.Iz sadržaja prvostupanjskog spisa pri tom proizlazi da je ovrhovoditelj predmetnu tražbinu stekao osnovom Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. sklopljenog između društva Z. b. d.d. Z. kao ustupitelja i društva D. I. I. A., kao primateljem potvrđenog po javnom bilježniku I. L. iz Z. pod brojem OV-7989/2019 od 27. rujna 2019. iz čijeg Priloga 1. proizlazi da su tražbine iz ranije navedene ovršne isprave prešle na primatelja kao novog vjerovnika te da je u zk.ul.br.3406 k.o. Z. pod brojem Z-26896/2019 od 22.11.2019. uknjiženo ustupanje založnih prava prijenosom hipotekarnih tražbina osiguranih tim založnim pravima pod brojem Z-9842/2002 za korist društva D. I. I. A. kao novog založnog vjerovnika.

 

2.Pravodobno izjavljenom žalbom ovršenik pobija opisano rješenje o ovrsi, kako navodi – iz svih zakonskih žalbenih razloga, ističući prigovor promašene aktivne legitimacije i prigovor zastare. Predložio je da se žalba usvoji a pobijano rješenje o ovrsi ukine.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba ovršenika je neosnovana.

 

5.No ponajprije valja navesti, u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, da žalitelj u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se rješenje o ovrsi pobijalo iz tog žalbenog razloga. Stoga je ovaj sud, ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlasti iz odredbe čl.50.stav.5. Ovršnog zakona (dalje: OZ – „Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) utvrdio da nije ostvaren žalbeni razlog iz stav.1. toč. 1., 3. i 5. citirane odredbe čl. 50.OZ-a niti je ostvarena i jedna bitna  povreda ovršnoga postupka na koje ovaj sud pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) po službenoj dužnosti.

 

5.1. U odnosu na žalbeni razlog zastare iz čl.50.stav.1.toč. 11. OZ koji žalitelj iznosi  valja navesti da je odlučivanje o istome u isključivoj ingerenciji prvostupanjskog suda sukladno nastavnoj odredbi čl. 52. stav.1. – 4. OZ-a. Žalbenim navodima kojima ovršenik osporava valjanost Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. sklopljenog između pravnog prednika ovrhovoditelja (Z. b. d.d.) i ovrhovoditelja, sadržajno ukazuje na žalbeni razlog iz odredbe čl.50.stav.1. toč.7. OZ-a u odnosu na koji je također odredbom čl.52. OZ-a određeno nastavno postupanje prvostupanjskog suda.

 

6. Osporavajući visinu tražbine ovršenik osporava valjanost ugovornih odredbi ovršne isprave koje se odnose na redovnu – i kamatu po dospijeću ističući da se radi o ništetnim ugovornim odredbama od kojih je jedna ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama Z. b., a druga, koja je zapravo zatezna kamata a nazvana je kamatom po dospijeću da je ugovorena uvećanjem redovne kamate iako je stopa zatezne kamate propisana Zakonom te ne podliježe ugovornoj slobodi stranaka.

 

7. U odnosu na prigovor ništetnosti ovršnih isprava ili njihovih pojedinih ugovornih odredbi, valja navesti da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom dana 11. ožujak 2022. donesen zaključak broj Su IV - 87/2022 - da je ovršni sud, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. No u konkretnom slučaju Ugovor o dugoročnom kreditu sa valutnom klauzulom od 26.4.2002. evidentno nije potrošački ugovor obzirom da ga je ovršenik kao obrtnik – autoprijevoznik sklopio u svrhu financiranja ulaganja u osnovna sredstva – kamiona.

 

7.1. No neovisno od svojstva ovršenika, te unatoč činjenici što odredbama OZ-a nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti, niti je moguće ispitivati opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi, to međutim nema zapreke da prvostupanjski sud postupajući po žalbi ovršenika ne uputi ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako je propisano odredbom čl. 52. stav. 3. OZ te da žalbeni razlog ništetnosti ovršne isprave-ugovora o kreditu (odnosno pojedinih njegovih odredbi) ne razmatra u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. stav.1. toč. 7. OZ. (istovjetno stajalište izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1371/2021-2 od 17. listopada 2023.).

 

8. Konačno, ovršenik je istaknuo prigovor povrede njegovog prava na poštivanje doma a koje mu je pravo zajamčeno čl. 8. stav.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 34. stav. 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

8.1. No imajući u vidu da ovršnu ispravu u predmetnom postupku predstavlja solemnizirani ugovor o založnom pravu to se ovršenik ne može pozvati na zaštitu iz odredbe čl.75.stav.1. OZ-a koja propisuje da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati pa dakle ni na povredu opisanog konvencijskog prava.

 

8.2. Navedeno iz razloga što je stav.5. citirane odredbe čl.75. Oz-a propisano da se smatra da je jedina nekretnina ona u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost i koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu. U konkretnom slučaju ovršnu ispravu predstavlja solemnizirani ugovor o založnom pravu.

 

9.Obzirom na izneseno, a u odnosu na žalbene razloge iz odredbe čl.50.stav.1. toč. 7. i toč.11. OZ, prvostupanjski sud će postupiti u smislu odredbe čl.52. OZ-a.

 

10. U odnosu na preostali žalbeni sadržaj, koji je bio predmetom žalbenog razmatranja ovoga suda te je i u nadležnosti odlučivanja istog, valjalo je žalbu ovršenika ocijeniti neosnovanom te je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a u vezi sa čl.21.stav.1. OZ-a.

             

U Varaždinu, 19. ožujka 2024.

 

 

 

 

Sutkinja

 

Dijana Hofer v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu