Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1215/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B., iz V., OIB:…, zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Ž., protiv tuženika C. o. d.d., iz Z., V. OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Z., odvjetniku iz Z., radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-211/2020-8 od 12. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-211/2020-8 od 12. srpnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "1. Proglašava se nedopuštenim osiguranje na nekretninama tužiteljice S. B. iz V., OIB …, određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-139/2020 od 18. ožujka 2020., a radi a radi osiguranja novčane tražbine tuženika u iznosu od 21.477,62 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, te radi osiguranja 1.982,23 kuna troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2009. do isplate, uknjižbom založnog prava u korist tuženika na nekretninama tužiteljice upisanim u zk.ul.br. …, k.o. C. i to k.č.br. …u naravi oranica S. K. površine 1904 m² i k.č.br. … u naravi oranica B. površine 2391 m²

2. Nalaze se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak po određenje suda uvećano za zateznu kamatu koja teče od donošenja presude do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a sve u roku 15 dana." – kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici S. B., OIB: …, iz V., naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku C. o. d.d., OIB: …, Z., u iznosu od 3.750,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22 dalje ZPP) nalazi o tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi, jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti su razlozi nejasni i proturječni. Navodi da zastara nije prekinuta jer tuženik nije dokazao da je prijedlog za izravnu naplatu od 8. studenog 2011. odbačen ili obijen iz razloga koji leže na njegovoj strani. U prilog navedenom da govori i očitovanje tuženika na ročištu od 4. travnja 2022. i 1. lipnja 2022. kada je punomoćnik tuženika izjavio da se ne može očitovati kako je završio postupak izravne naplate. Navodi da tuženik nije dokazao da je prekinuo zastaru iako je teret dokazivanja na njemu. Smatra da podnošenje zahtjeva za naplatu Fini, nije radnja koja prekida zastaru, bez dokaza o činjenicama sukladno odredbi čl. 242. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje-ZOO). Tužiteljica ustraje kod tvrdnje da je potraživanje tuženika u zastari jer je osiguranje određeno temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika S. G. broj Ovrv-340/2009 od 6. svibnja 2009., dok je postupak osiguranja pokrenut u ožujku 2020. (članak 233. st. 1. ZOO-a).

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je podnošenjem rješenja o ovrsi na naplatu Financijskoj agenciji (dalje: Fina) došlo do prekida zastare. Smatra da je teret dokaza o suprotnom, da zastara nije nastupila bio na tužiteljici. Tuženik navodi da desetogodišnji zastarni rok nije protekao jer je prijedlog za zasnivanje založnog prava na nekretnini tužiteljice podnesen 23. prosinca 2019., a tuženik je zastaru prekinuo dostavljanjem rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. G. broj Ovrv- 340/2009 od 6. svibnja 2009. Fini 8. ožujka 2011.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno, tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je javni bilježnik S. G. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave a temeljem prijedloga ovrhovoditelja C. o. d.d. protiv ovršenice S. B. –P. a koja osoba je istovjetna osobi imena S. B.,

- da je navedeno rješenje javnog bilježnika S. G. broj Ovrv-340/2009 od 6. svibnja 2009., a temeljem kojeg rješenja je ovršenica, ovdje tužiteljica bila u obvezi namiriti tražbinu ovrhovoditelja, ovdje tuženika u iznosu od 21.477,62 kn sa zateznom kamatom od 15. veljače 2007. do isplate, postalo pravomoćno i ovršno 27. svibnja 2009.,

- da je tuženik 23. prosinca 2019. podnio prijedlog za zasnivanje založnog prava na nekretnini tužiteljice, radi osiguranja svoje novčane tražbine proistekle iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-340/2009 od 6. svibnja 2009. u iznosu od 21.477,62 kn, sa zateznom kamatom od 15. veljače 2007. do isplate i troškova postupka u iznosu od 1.982,23 kn sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2009. do isplate,

- da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-139/2020-2 od 18. ožujka 2020. određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja Croatia osiguranja d.d. na nekretninama protivnice osiguranja S. B. (ranije B. –P.), a koje rješenje je postalo pravomoćno 8. veljače 2022.,

- da je tužiteljica upućena na parnicu radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenim radi zastare dugovanja,

- da je ovrhovoditelj ovdje tuženik podnio 8. ožujka 2011. Fini rješenje o ovrsi javnog bilježnika S. G. broj Ovrv-340/2009 radi naplate svoje tražbine provedbom ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice,

- da je tuženik poduzimao radnje kod državnih tijela kojima je provjeravao mogućnost ostvarenja naplate svoje tražbine u odnosu na tužiteljicu,

- da je tužiteljica bila prijavljena na mirovinsko osiguranje do 14. siječnja 2009.,

- da tužiteljica nije upisana kao vlasnica vozila, a što proizlazi iz potvrde Policijske uprave, Vukovarsko-srijemske od 2. ožujka 2017.,

- da je tužiteljica upisana kao posjednik nekretnina u k.o. C. a što proizlazi iz uvjerenja Središnjeg ureda Državne geodetske uprave od 10. rujna 2019.

11. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da je temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a tuženik podnošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na naplatu Fini 8. ožujka 2011. poduzeo radnju kojom je došlo do prekida zastare.

12. U obrazloženju je navedeno da tužiteljica nije dokazala da je postupak iz kojeg potječe ovršna isprava pravomoćno obustavljen ili da je ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog, odnosno da je do obustave postupka došlo zbog razloga za koje je isključivo odgovoran ovrhovoditelj, odnosno da je ovrhovoditelj odustao od svog zahtjeva za isplatu i da je u tom ovršnom postupku njegov zahtjev odbačen ili odbijen, a teret dokazivanja ovih činjenica sukladno odredbi čl. 221a ZPP-a je na tužiteljici.

13. Kako je prijedlog za prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini tužiteljice podnesen 23. prosinca 2019. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika S. G. poslovni broj Ovrv-340/2009 od 6. svibnja 2009., s time da je tuženik prekinuo zastaru dostavom navedenog rješenja o ovrsi na naplatu Fini 8. ožujka 2011., sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik kao predlagatelj osiguranja unutar roka od 10 godina podnio prijedlog za osiguranje, pa stoga potraživanje tuženika nije obuhvaćeno zastarom.

14. Stoga prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Prije svega treba reći u postupku osiguranja na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) radi ostvarenja tražbine (čl. 290. st. 1. OZ-a), dakle primjenjuje se i odredba čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a i čl. 52. OZ-a koje se odnose na žalbu odnosno upućivanje ovršenika u postupku osiguranja na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja nedopuštenim.

17. Naime, prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

18. Suprotno navodima žalbe, predmetni ovršni postupak kojeg je ovrhovoditelj, ovdje tuženik pokrenuo temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja novčane tražbine, i povodom kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-340/2009 od 6. svibnja 2009. općenito na imovini ovršenika, time nije dovršen.

19. Prema odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je stavkom 4. istog članka propisano da Agencija u povodu rješenja ovrsi iz stavka 1. ovog članka dužna je postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud, a isplatitelj stalnog novčanog primanja je u povodu rješenja o ovrsi iz stavka 2. ovog članka dužan postupati kao po ispravi iz čl. 202. ovog Zakona,

20. Stoga u situaciji kada je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dostavio pravomoćno rješenje o ovrsi Fini ne može se govoriti o nastupu zastare, budući da se radi o izvansudskoj provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.

21. Prema utvrđenju suda prvog stupnja provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika započela je 8. ožujka 2011., kada je pravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavljeno Fini, pa je tada nastupio prekid zastare u smislu odredbe čl. 242. st. 1. ZOO-a jer tuženik kao ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom-rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno njegov prijedlog nije odbačen ili odbijen.

22. Tužiteljica tijekom postupku nije dokazala da bi ovršni postupak bio obustavljen pa je pravilno sud prvog stupnja donio odluku temeljem pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), jer tužiteljica nije dokazala razlog-nastup zastare, zbog kojeg osiguranje sporne tražbine iz ovršne isprave, rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-340/2009 od 10. svibnja 2009. ne bi bilo dopušteno.

23. Prema tome iz spisa proizlazi da ovršni postupak koji je ovdje tuženik radi namirenja naprijed navedenog potraživanja vodio protiv tužiteljice pod brojem Ovrv- 340/2009 nije obustavljen jer je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavio to rješenje 8. ožujka 2011. Fini, što znači da je poduzeo radnju provedbe ovrhe (izvansudske ovrhe) a kojom radnjom je prekinuo zastaru.

24. Odredbom čl. 72. OZ-a propisano je ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda ovršnosti bude ukinuta (stavak 1.). Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili iz drugih razloga se ne može provesti (stavak 2.).

25. Stoga, činjenica da tužiteljica nije dokazala da bi u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava bilo doneseno rješenje o obustavi ovršnog postupka, od odlučnog je značenja za utvrđenje suda prvog stupnja da je prigovor zastare neosnovan, jer je ovršenik, ovdje tuženik, 8. studenog 2011. dostavio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Fini, što bi ukazivalo da je ovrha određena tim rješenjem i dalje u tijeku.

26. No bez obzira na navedeno, treba dodati to da je ovršenik, ovdje tuženik podnošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na provedbu Fini prekinuo tijek zastare (8. studenog 2011.), pa desetogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a ne bi protekao do podnošenja prijedloga za osiguranje (23. prosinca 2019.).

27. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

28. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan