Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-1429/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Ž. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u Č., protiv tuženice Đ. Ž. (dj. K.) iz M. .., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P-688/2018-47 od 16. srpnja 2021., u sjednici održanoj 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja B. Ž. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P-688/2018-47 od 16. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

»Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je B. Ž., OIB:..., Z., I. dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul. br.579 k.o. D. i to nekretnina označenih sa čkbr. 570 oranica u selu sa 1 jutrom i 1523 čhv; čkbr. 571 kuća br. 18, dvor, zgrada i voćnjak u selu sa 530 čhv i čkbr. 572 voćnjak u selu sa 648 čhv, što je tuženica Đ. Ž. (dj. K.), OIB:..., Č., dužna priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva na navedenim nekretninama u ime i za korist tužitelja, sve u roku od 15 dana,

II. Nalaže se Općinskom sudu u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel u Čazmi da temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama u roku od 15 dana,

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama po stopi koja se dorađuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

ili

I. Đ. Ž. (dj. K.) OIB:..., Č., dužna je tužitelju B. Ž. ,OIB:..., Z., II: (ulica...) s naslova ulaganja u nekretnine u zk. ul br. 579 k.o. D. i to nekretnina označenih sa čkbr. 570 oranica u selu sa 1 jutrom i 1523 čhv; čkbr. 571 kuća br. 18, dvor, zgrada i voćnjak u selu sa 530 čhv i čkbr. 572 voćnjak u selu sa 648 čhv, isplati iznos od 1.500,000,00 kn u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama po stopi koja se dorađuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 150.000,00 kn sve u roku od 15 dana.«

2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Tijekom postupka tuženica mu je osporavala da bi išta uložio na predmetnim nekretninama, odnosno da bi sagradio stambene i gospodarske objekte, pilanu i objekt za tov svinja, pri čemu se sud propustio očitovati o činjenici da je tuženica 2005. naručila nalaz i mišljenje od građevinskog vještaka radi utvrđivanja starosti zgrada izgrađenih na čkbr. 571 k.o. D., kao i o činjenici da je 2008. izvršena procjena vrijednosti nekretnina te je utvrđena tržišna vrijednost legalnog dijela nekretnine u iznosu od 674.768,40 kn i nelegalnog dijela u iznosu od 179.692,78 kn. Tužitelj je sam financirao predmetne radove novcem koji je uštedio, a sve i da zahtjev za isplatu prema vlasniku nekretnine može postaviti A.-I. d.o.o., trebalo je uzeti u obzir odredbu čl. 70.e Zakona o sudskom registru. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka graditeljske struke jer procjenom nisu obuhvaćeni troškovi uređenja okućnice, odnosno dvorišta, troškovi izrade i ugradnje metalnih ulaznih vrata te nabave i ugradnje žičane ograde s metalnim stupovima duž cijele čestice. Sud se propustio očitovati zašto nije odredio nadvještačenje po drugom vještaku građevinske struke. Smatra da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinaku pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i nalaganjem tuženici da mu naknadi troškove parničnog postupka, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj prigovara da se sud propustio očitovati zašto nije određeno nadvještačenje po drugom vještaku građevinske struke, imajući u vidu njegove prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. H., dipl. ing. građ. da procjenom nisu obuhvaćeni troškovi uređenja okućnice, odnosno dvorišta, troškovi izrade i ugradnje metalnih ulaznih vrata te nabave i ugradnje žičane ograde s metalnim stupovima duž cijele čestice. Sudski vještak je na prigovore tužitelja odgovorio u pisanom očitovanju i usmeno na raspravi 17. lipnja 2021. ističući da nije moguće napraviti procjenu pojedinačnog građevinskog materijala, elementa ili proizvoda, pa tako ni trošak dovoza i ugradnje kameno-šodranog agregata, troškove izrade i ugradnje metalnih ulaznih vrata te troškove nabave i ugradnje žičane ograde s metalnim stupovima jer je predmet procjene bila nekretnina kao cjelina, čime su otklonjeni prigovori tužitelja, tako da nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 261. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) za određivanje novog vještačenja, dakle nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP na koju (opisno) upire tužiteljeva žalba.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire žalba tužitelja jer presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika te se presuda može ispitati.

5.2. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.

6. Predmet spora je (glavni) tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina navedenih u petitu i uknjižbu toga prava u zemljišnim knjigama i (eventualni) tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.500.000,00 kn s osnove ulaganja u te nekretnine.

7. Prvostupanjski sud ocjenjuje stvarnopravni zahtjev tužitelja neosnovanim jer je predmetne nekretnine tuženica naslijedila od svojih roditelja te su one njezina vlastita imovina, tvrdnje tužitelja da mu te nekretnine pripadaju na temelju sporazuma o diobi bračne stečevine nisu potkrijepljene jer je sporazum koji je tužitelj dostavio u spis nepotpisan od strane tuženice, ne sadrži nikakvu ovjeru ili potpise svjedoka, a niti je tužitelj predložio ikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi taj sporazum zaista bio sklopljen. Utvrđeno je da su stranke bile u braku od 15. siječnja 1983. do pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P Ob-340/17-4 od 23. svibnja 2017., za koje vrijeme nije ni tekao rok dosjedanja za tužitelja, sukladno čl. 160. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) u vezi čl. 235. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO), a za vrijeme od 23. svibnja 2017. do zaključenja glavne rasprave nije protekao rok dosjedanja iz čl. 159. st. 2. ZVDSP. Također, utvrđeno je da tužitelj nije naveo niti vrijeme gradnje niti koje su građevine bile predmet gradnje niti je priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je on graditelj, a za stjecanje prava vlasništva građenjem u smislu čl. 153. ZVDSP nije ispunjena pretpostavka poštenja tužitelja jer je on, kada bi i bio graditelj, znao da su predmetne nekretnine u vlasništvu tuženice i da ih je ona stekla nasljeđivanjem roditelja.

7.1. Što se tiče tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.500.000,00 kn, iz procjene građevinskog vještaka I. H. proizlazi da je vrijednost predmetnih nekretnina 390.127,61 kn, nakon čega je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 249.609,93 kn koji bi odgovarao vrijednosti objekata na predmetnim nekretninama, izuzev poljoprivrednog i građevinskog zemljišta te priključaka i ostalih troškova, ali nije predložio nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazila navedena ulaganja ni da je ta ulaganja izvršio on svojim sredstvima, a ne zajedničkim sredstvima s tuženicom, budući su u to vrijeme živjeli u braku, ili sredstvima trgovačkog društva A.-I. d.o.o. koje je s tuženicom imalo zaključen Ugovor o zakupu kojim je bilo regulirano da se ulaganja prebijaju kroz umanjenje zakupnine te da po prestanku ugovora tuženica kao zakupodavac prema zakupcu nema nikakvih obveza, a što je tuženici dobro poznato jer je on zastupao zakupoprimca i u njegovo ime potpisao ugovor, slijedom čega su odbijeni i glavni i eventualni tužbeni zahtjev.

8. Žalbeni navodi da je tuženica 2005. naručila nalaz i mišljenje od građevinskog vještaka radi utvrđivanja starosti zgrada izgrađenih na čkbr. 571 k.o. D., kao i o činjenici da je 2008. izvršena procjena vrijednosti nekretnina te je utvrđena tržišna vrijednost legalnog dijela nekretnine u iznosu od 674.768,40 kn i nelegalnog dijela u iznosu od 179.692,78 kn, koje isprave je tužitelj priložio uz podnesak od 17. siječnja 2019., nisu od utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je izgradnju objekata financirao ušteđenim novcem, iz rezultata raspravljanja proizlazi da tužitelj nije dostavio nikakvu ispravu koja bi govorila o tome da je ulaganje izvršio svojim sredstvima, a ne zajedničkim sredstvima (tadašnjih) bračnih drugova ili sredstvima društva A.-I. d.o.o. koje je s tuženicom 10. srpnja 2005. zaključilo Ugovor o zakupu, kojim je ugovoreno da se ulaganja zakupca vezana za adaptaciju i uređenje postojećih i eventualnu nadogradnju novih objekata uračunavaju (prebijaju) s iznosom zakupnine tako da po isteku ugovora zakupodavac nema nikakvih obveza prema zakupcu, odnosno uređeni i obnovljeni prostor prelazi u posjed zakupodavca.

10. Tužitelj smatra da je, sve da zahtjev za isplatu prema tuženici može postaviti A.-I. d.o.o., trebalo uzeti u obzir odredbu čl. 70.e Zakona o sudskom registru ("Narodne novine", broj 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14., 110/15., 40/19. i 34/22.; dalje ZSR) kojom je propisano da se, ako se nakon brisanja subjekta upisa iz registra utvrdi da on ima imovinu, provodi likvidacija nad tom imovinom uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojima se uređuje likvidacija trgovačkog društva te da je tužitelj, kao jedini član društva, osoba na koju se prenijela predmetna tražbina u odnosu na predmetne nekretnine.

10.1. Odredbom čl. 70.e ZSR propisan je postupak likvidacije u slučaju naknadno pronađene imovine brisanog subjekta upisa, koja se provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje likvidacija trgovačkih društava, a koji postupak se okončava donošenjem rješenja o zaključenju postupka, odnosno rješenjem o obustavi postupka ako likvidator na temelju prijavljenih tražbina utvrdi da imovina nije dovoljna za namirenje svih tražbina vjerovnika s kamatama. Tužitelj i ne tvrdi da je nakon brisanja trgovačkog društva A.-I. d.o.o. iz sudskog registara proveden postupak likvidacije u odnosu na naknadno pronađenu imovinu, niti da je na njega u tom postupku prenesena bilo kakva tražbina koja bi se odnosila na predmetne nekretnine, tako da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe čl. 70.e ZSR.

11. Prema tome, prvostupanjski sud je odbijanjem glavnog i eventualnog tužbenog zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 160. st. 1. i 6., čl. 153., čl. 156. st. 1. i čl. 159. st. 1. i 2. ZVDSP te čl. 235. st. 1. toč. 1. ZOO) kao i kod odluke o parničnom trošku (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) kada je tužitelju naložio da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 150.000,00 kn.

12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zadru 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Franka Zenić, v.r.