Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-658/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz G. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. Đ., odvjetnici iz N. G., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj 13 P-37/2020-26 od 8. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj 13 P-37/2020-26 od 8. veljače 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 22.220,21 kunu po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je ujedno naloženo tuženiku na ime parničnog troška naknaditi tužitelju iznos od 9.250,00 kuna sa zateznim kamatama od 8. veljače 2022. do isplate.

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj tužbom potražuje isplatu novčanog iznosa od 22.220,21 kunu sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, a temeljem više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci tuženika i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o kreditu koji je zaključio s tuženikom 27. lipnja 2007.

6. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare.

7. Prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare jer da zastara restitucijskog zahtjeva nije još ni počela teći pozivajući se pritom na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.

8. Međutim, pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017- 2), a kako to proizlazi iz objedinjenog pravnog shvaćanja o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane

31.

siječnja

2022.

9. Sukladno ovom objedinjenom shvaćanju ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, a imajući na umu pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF i stranke-tuženike iz tog postupka), tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

10. Sama visina preplaćenog iznosa utvrđena je financijskim vještačenjem i to u iznosu od 22.220,21 kunu, a kao razlika između iznosa anuiteta prema kamatnoj stopi i tečaju CHF u trenutku isplate kredita i iznosa anuiteta tijekom otplate kredita.

11. Osnovom provedenog vještačenja nije vidljivo koji dio od tako utvrđenih iznosa otpada na razliku uslijed promjenjive kamatne stope, a koji dio na tečajnu razliku, što je od bitnog značaja za ocjenu osnovanosti prigovora zastare.

12. Naime, kako je naprijed rečeno, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke donesene u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Trgovački sud u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke.

13. Budući se u konkretnom slučaju traži isplata razlike anuiteta između onoga koliko bi oni iznosili na temelju izračuna prema kamatnoj stopi i tečaju CHF u trenutku isplate kredita i onoga što je tužitelj stvarno isplatio zbog povećanja kamatne stope i tečajne razlike, potrebno je zatražiti od vještaka da razdvoji iznose koji se odnose na razliku uslijed promjenjive kamatne stope od iznosa zbog tečajne razlike, s obzirom da za iste zastara različito teče. Preciznije, zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela bi teći od 13. lipnja 2014. i istekla bi 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023.

14. Žalitelju je inače za ukazati kako je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 26. studenog 2021.).

15. Pored toga, osnovan je prigovor tuženika da mu je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formularnog) ugovora odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu.

16. Naime, na okolnosti obaviještenosti potrošača (tužitelja) u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog pojedinačnog ugovora o kreditu banka je predložila saslušanje osobnog bankara, javnog bilježnika i tužitelja, dok je sud prvog stupnja, a bez da je izveo te dokaze, primjenom članka 221.a ZPP-a, zaključio kako odgovarajuće obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja tužitelju nisu dane.

17. U procesnopravnoj situaciji kada sud prvog stupnja nije izveo dokaze predložene po stranci kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica (dakle, jesu li obavijesti o utjecaju fluktuacije tečaja na određivanje maksimalne novčane obveze i njezinom rasponu dane i jesu li, ako su doista dane, bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati „informiranim“), odredba članka 221.a ZPP-a, koja ovlašćuje parnični sud zaključiti o postojanju neke činjenice koja se ne može sa sigurnošću utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije se mogla primijeniti.

18. Slijedom navedenog, ako je u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora na tuženoj banci, i odluka u tom sporu se temelji upravo na okolnosti da zaposlenik banke prije sklapanja ugovora nije obavijestio potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, a sud odluku temelji na zaključku da tu okolnost banka nije ni s čim dokazala u smislu članka 221.a ZPP-a, onda primjena pravila iz članka 221.a ZPP-a podrazumijeva obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužitelja), a koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu i tek na temelju izvedenih dokaza ocijeni ima li mjesta primjeni članka 221.a ZPP-a.

19. Stoga mišljenje suda prvog stupnja da nema mjesta prihvaćanju argumentiranih dokaznih prijedloga banke saslušanjem zaposlenika na okolnosti pojedinačnog pregovaranja koje nisu bile predmetom kolektivnog spora pozivom na presudu Vrhovnog suda Republike hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. nije prihvatljivo u navedenim okolnostima.

20. Pritom je za napomenuti da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (pravno shvaćanje iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

21. S druge strane, dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu i tužitelja ukazuje se opravdanim, te je u skladu s danim iskazima ocijeniti njihovu dokaznu vrijednost za donošenje odluke u konkretnom sporu i utvrđenje povrede prava potrošača na obaviještenost.

22. Budući da je u ovom slučaju glede pravila o teretu dokazivanja ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člancima 8., 220. stavak 1. i 221.a ZPP-a, a što je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu procesnu povredu, nakon čega će o meritumu spora odlučiti imajući u vidu mjerodavne odredbe, a time i o troškovima ovog postupka.

U Splitu, 21. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.