REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 15 Pn-5/2019-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja B. G., s K., D. bb, rođ. 20. svibnja 1993.godine, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva J. & p. j.t.d. u Z., P. …, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, građansko - upravni odjel Zadar, Braće Vranjana 8/C, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. rujna 2022. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja I. J., odvjetnika u odvjetničkom društvu J. & p. j.t.d. u Z. i državnoodvjetničke savjetnice A. M. u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, građansko - upravni odjel, te nakon objave dana 20. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju B. G. s K., D. bb, rođ. 20. svibnja 1993., na ime naknade štete plati iznos od 83.400,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 17.siječnja 2019.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II.Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.993,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je 20. ožujka 2018.g., zbog nezakonitog boravka u istražnom zatvoru Ministarstvu pravosuđa podnio zahtjev za naknadu štete sukladno čl. 14. i čl. 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku, te da je dana 20. rujna 2018., Ministarstvo pravosuđa dopisom djelomično prihvatilo zahtjev tužitelja za naknadom štete. Obzirom da tužitelj nije prihvatio ponuđeni iznos pravične novčane naknade od Ministarstva pravosuđa radi toga što je nesrazmjeran pretrpljenoj šteti zbog povrede prava osobitosti, tužitelj da sudu podnosi tužbu radi naknade štete. Dana 23. ožujka 2014., da je Županijski sud u Zadru donio rješenje posl. br. Kir- 155/14 o određivanju istražnog zatvora podnositelju, te da je dana 21. kolovoza 2014., tužitelj uhićen te da se od toga datuma pa sve do 25. svibnja 2015., nalazio u istražnom zatvoru. Presudom Županijskog suda u Zadru posl.br. K-22/14 od dana 5.lipnja 2018.godine IV opt. podnositelj tužbe B. G. da je oslobođen optužbe, koja presuda je postala pravomoćna donošenjem presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 147/2016-10 od dana 27. travnja 2017. kojom da je u točki V u neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda. Nastavno na gore iznijeto da je razvidno kako je podnositelj ukupno 278 dana bio neosnovano lišen slobode, te se nalazio u istražnom zatvoru. Nezakonitim lišenjem slobode u trajanju od 278 dana da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti obzirom da je pretrpio strah i duševne boli zbog boravka u istražnom zatvoru za kaznena djela za koja je oslobođen od optužbe, te da mu je povrijeđen ugled, a posljedice čega traju i nakon pravomoćne presude kojom da je oslobođen od optužbi.

2.Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da kako nije sporno da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak, te da je isti presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. K- 22/14 od 5. lipnja 2015. oslobođen optužbe. Međutim, da u spisu ne prileži dokaz o pravomoćnosti navedene presude, pa da tuženica predlaže službenim putem pribaviti predmet Županijskog suda u Zadru, posl. br. K-22/14, a sve kako da bi se utvrdilo od kada tužitelju počinje teći zastarni rok, a imajući u vidu isto tako da u tužbi ne prileži i dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je tužitelj uistinu i uhićen 21. kolovoza 2014. kako to da tužitelj u tužbi navodi. Nadalje, tuženica ističe da je tužbeni zahtjev apsolutno previsoko postavljen, te da tužitelj nije priložio dokaze na kojima temelji visinu tužbenog zahtjeva koji ovako postavljen da nije u skladu sa svrhom koju ovakav oblik naknade štete uopće ima. Naime, za povredu ugleda, časti i dostojanstva i drugih prava osobnosti sud da će odrediti pravičnu novčanu naknadu i pri tome voditi računa o cilju kojemu takva naknada služi, a i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s naravi takve naknade i društvenom svrhom. Nadalje, jedan od elemenata koje sud da mora imati na umu kada odlučuje o satisfakciji u ovakvim slučajevima da je socijalni, s obzirom na to da cilj ovakvog oblika naknade štete nije popravljanje osobnog i obiteljskog imovinskog stanja, već dosuda pravične novčane naknade sukladno svim okolnostima slučaja kao i cjelokupnom gospodarskom, socijalnom i moralnom stanju društva. Stoga da je zatraženi iznos naknade štete postavljen u ukupnom iznosu od 83.400,00 kuna suprotan svemu upravo gore navedenom. Do pribave svih potrebitih dokaza, te uvida u gore navedeni predmet Županijskog suda u Zadru, tuženica da osporava osnovanost, kao i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog tuženica da predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženici.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u:zahtjev za naknadu štete tužitelja upućen tuženoj od 20.ožujka 2018.godine (l.s.5-7), odgovor Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo od dana 20.rujna 2018.g. Klasa:

UP/I-702-03/18-01/40, Urbroj:514-06-02-02-02-18-04 (l.s.8-9), rješenje Županijskog suda u Zadru poslovnog broja 4 Kir-155/14 od 23. ožujka 2014.g. (l.s.10-12), presudu i rješenje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovnog broja I Kž 147/2016-10 od 27. travnja 2017.g. (l.s.13-20), presudu Županijskog suda u Zadru poslovnog broja 2 K-22/14 od 5. lipnja 2015.g. (l.s.21-33), rješenje Županijskog suda u Zadru posl. br. 2 K-22/14 od 5. lipnja 2015.g. (l.s.34-36), dopis Županijskog suda u Zadru posl. br. K- 13/17 od 24. rujna 2019.g. (l.s.86), dopis Županijskog suda u Zadru 2K-13/17 od 2. veljače 2021.g. (l.s.89), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja (l.s.66-67).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Neimovinska šteta zbog lišenja slobode predstavlja jedinstveni oblik štete vezan uz osobu oštećenog, pa tako uz duševne boli zbog povrede slobode, obuhvaća i duševne boli zbog povrede časti i ugleda, pa stoga tužitelj ima pravo na jedinstvenu naknadu, a tužitelj ima pravo na naknadu štete na temelju članka 480. st. 1. toč.1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br.110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13), kao zakonske osnove za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode.

6.U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je u odnosu na tužitelja određen istražni zatvor rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovnog broja 4 Kir-155/14 od 23. ožujka 2014.g, da je presudom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske I Kž 147/2016-10 od 27. travnja 2017.g. pravomoćno oslobođen optužbe, kojom je potvrđena presuda Županijskog suda u Zadru poslovnog broja 2 K-22/14 od 5. lipnja 2015.g. prema kojoj presudi je tužitelj oslobođen od optužbe da bi počinio tri kaznena djela protiv imovine-razbojništva iz čl.230. st2. u vezi st.1. KZ, uz primjenu čl.51. KZ i da je rješenjem Županijskog suda u Zadru posl.br. 2 K-22/14 od 5. lipnja 2015.g. ukinut istražni zatvor kada je isti odmah pušten na slobodu.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja mu je uzrokovana neosnovanim pritvaranjem odnosno lišavanjem slobode i uvjetima tijekom pritvora provedenog u Zatvoru u Z..

8.Određivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prepušteno je sudu, u okviru smjernica propisanih odredbom članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 63/08 - dalje: ZOO), ali u širim ovlastima ocjene okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pravo osobnosti definira ZOO u čl. 19. gdje se navodi i to u st. 2., da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i dr. Odredbom čl. 1046. ZOO definirana je neimovinska šteta kao povreda prava osobnosti. Odredbom čl.1100. ZOO je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Zahtjev za naknadom neimovinske štete isplatom novčane naknade osnovan je, uz ispunjenje drugih zakonom propisanih pretpostavki, samo ako jakost i trajanje pretrpljenih bolova ili straha opravdavaju takvu naknadu neimovinske štete.

9.Prema stranačkom iskazu tužitelja u pritvoru da je bio 9 mjeseci i 15 dana u Zatvoru u Z., da je uhićen 2014.g., u kolovozu, a pušten u svibnju 2015.g., da je bio optužen za pljačku i na kraju da je oslobođen, da je pravomoćno oslobođen te optužbe, u zatvoru u Z. su bili po 4 u ćeliji, i to je bila veličina 5 m dužine i 2 m širine, i uvjeti su bili dosta loši, također za ove druge u sobi tužitelj da je bio A. koji je došao praviti probleme u Hrvatsku, tako su ga gledali, i da je imao zbog toga neugodnosti, kada je izašao da nije imao drugih problema. Prije nego što je bio lišeni slobode i bio u zatvoru, da nije nikad imao probleme sa zakonom i da nije kršio zakon. Tužitelj da je mogao nazvati obitelj jednom tjedno kada su bili na šetnji, i to preko kartice, a obitelji da je ovo također teško palo. Tužitelj da je radio u jednoj pekari u blizini S. u Zadru i tu su dolazili ovi drugi što su bili optuženi, ta pekara je bila od njihovog ujaka i kasnije da su oni tužitelja neosnovano optužili i teretili da je bio s njima, kako bi prikrili jednog svog drugog brata koji je bio tada maloljetan i u bijegu, i oni da su tužitelja totalno neosnovano optužili i zbog toga je neosnovano završio u zatvoru, kada je tužitelja izašao, oni da su još uvijek ostali u zatvoru.

10.Dakle, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužitelj u istražnom zatvoru proveo 278 dana u Zatvoru u Z., u ćeliji 5 metara dužine i 2 metra širine sa još četiri osobe, što ukazuje na izrazito skučen prostor, nepodoban za život u ovakvom duljem vremenskom periodu i za održavanje higijenskih navika sa još četiri osobe, i da je tužitelj pritvor teško podnosio, da su ga sve okolnosti pritvaranja izuzetno pogodile jer se za svog života i radnog vijeka držao zakona, pravila i morala, da je u vrijeme uhićenja bio mlađi punoljetnik, star 21 godinu, da je činom uhićenja i pritvaranja izgubio ugled i poštovanje koje je imao kao do tada mlada i neosuđivana osoba, da je zbog lišenja slobode i gubitka ugleda, posebno obzirom na težinu djela razbojništva koje mu je stavljeno na teret, trpio duševne boli zbog povrede prava osobnosti i to prava na čast i ugled te jaki strah kako će po izlasku iz pritvora nastaviti život i socijalne kontakte, a koje posljedice pritvaranja kao mlada osoba osjeća još i danas, i da ga se u istražnom zatvoru od strane ostalih pritvorenika gledalo kao stranca A. koji je došao raditi probleme u Republiku Hrvatsku, pa je imao neugodnosti i po osnovi svoje nacionalnosti kao A. sa K..

11.Na temelju gore navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da je zbog neosnovanog pritvaranja tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na slobodu, na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, uslijed čega je tužitelj trpio duševne boli. Uzimajući u obzir da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina, te da i sama činjenica povrede prava na slobodu i boravak u pritvoru ima za posljedicu duševne boli, zatim vrijeme trajanja pritvora, a u konkretnom slučaju pritvaranje, kao i dugotrajno vođenje kaznenog postupka zbog čega je tužitelj u pritvoru proveo više od pola godine u potpunoj neizvjesnosti za ishod postupka, odrazilo se znatno na duševno stanje tužitelja, posljedice pritvaranja na osobnost tužitelja, te je nestao ugled koji je tužitelj uživao u svojoj okolini (u mjestu gdje živi i među prijateljima), a ovo neosnovano pritvaranje se svakako odrazilo i na ostale aspekte tužiteljevog socijalnog i osobnog života, i što je svakako dodatno utjecalo na tužiteljev opći osjećaj povrijeđenosti, te procjenjujući trajanje i težinu traume koju je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode, promjenu odnosa okoline prema tužitelju, kao i teško podnošenje boravka u pritvoru, prvostupanjski sud je primjenom članka 1100. stavak 2. ZOO-a, uvažavajući sve ostale okolnosti koje su povezane sa navedenim uhićenjem i pritvaranjem, odnosno intenzitet povrede ugleda, časti i dostojanstva, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i pretrpljeni strah zbog pritvaranja, dosudio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 83.400,00 kuna, koji iznos predstavlja primjerenu novčanu naknadu za duševne bolove koje je tužitelj trpio kao posljedicu povrede časti i ugleda i povrede prava na slobodu.

12.Prigovor zastare istaknut po tuženoj nije osnovan, jer je tek presudom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske IKž 147/2016-10 od 27. travnja 2017.g. tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe, od kada i teče zastarni iz čl.230.st.1. ZOO-a i kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a koju zastaru je tužitelj uspješno prekinuo podnošenjem tužbe nadležnom sudu 17.siječnja 2019.g.

13.Tužitelju je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 107/15) i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7.1.),za sastav obrazloženog podneska od 19.ožujka 2019.g. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za zastupanje na ročištu od 04. veljače 2022. godine u iznosu od 50 bodova (Tbr.9.2.),za zastupanje na ročištu od 03. lipnja 2022. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 08. rujna 2022. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.), ukupno 450 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi iznosi 10,00 kuna (Tbr.50.), te uz pripadajući PDV (Tbr.42), ukupno 5.625,00 kuna, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 1.184,00 kuna, i na presudu 1.184,00 kuna, ukupno 7.993,00 kuna.

14.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 20. rujna 2022. godine

S u d a c

Marko Baraka, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužitelju po punomoćnicima uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.184,00 kuna

2.Tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, građansko - upravni odjel