REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2421/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-926/2021-4 od 18. siječnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7640/2019-26 od 14. lipnja 2021., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
1. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje, kao nedopušten.
2. Tuženici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-926/2021-4 od 18. siječnja 2022., zbog pravnog pitanja koje glasi:
"Protivi li se odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovoga članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?".
3. Odbija se prijedlog tuženika za nadoknadu troška sastava odgovora na prijedlog tužiteljice, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica, ali i tuženica su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-926/2021-4 od 18. siječnja 2022, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7640/2019-26 od 14. lipnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila dva pravna pitanja, s tim da se prvo pitanje odnosi na plaćanje naknade zbog prijevremene otplate kredita i zastaru za naplatu te tražbine, kao posljedica ništetnosti, vezano za pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o zastari od 30. siječnja 2020., dok se drugo pitanje odnosi na primjenu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima i pitanje zastare kada se utvrdi ništetnost ugovorne odredbe potrošačkog ugovora iz koje proistječe tražbina tužitelja.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila četiri pravna pitanja, a ona se odnose na primjenu odredbe čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003), primjenu kamatne stope prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove, nepoštenost stjecatelja, primjenu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno prekida zastare i tijeka zateznih kamata, a koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer nalazi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno o kojima nema prakse revizijskog suda, a postoji različita praksa viših sudova.
4. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužiteljice, a tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika
5. Prijedlog tužiteljice je nedopušten, a prijedlog tuženice je osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (tako u Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022 Revd 703/2022-2 od 14. ožujka 2022., niti od "Objedinjenog pravnog shvaćanja o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF" zauzetog na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. pod brojem broj Su-IV-33/2022-2, prema kojem:
"...pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe."
3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017- 2).
Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.".
7. U ovom slučaju tužiteljica nije tužbom tražila utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade zbog prijevremene otplate kredita nego ništetnost dijela čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, zbog čega postavljena pitanja tužiteljice nisu važna za odluku u ovome sporu.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, po prijedlogu tuženice, revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 4. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi, osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, a zbog promjene u pravnom shvaćanju uvjetovane odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske U-III- 5458/21 od 30. lipnja 2022., trebalo preispitati sudsku praksu.
9. U odnosu na ostala postavljena pitanja u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako u Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2254/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Revd-1494/2020., Revd-3060/2021 od 26. listopada 2021 i Revd- 2158/2021 od 26. listopada 2021., Revd-1516/2021 od 2. rujna 2021.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
10. Slijedom toga, kako su u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. alineja 4 ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP riješeno kao u izreci, a u odnosu na ostala pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
11. Tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog tužiteljice jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 20. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
