REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 495/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Mirjane Magud i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČHN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Orkić, odvjetnica u Umagu i Slaviša Perović, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SID Invest d.o.o. OIB: 37843198327 iz Cerkice, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Buvinić, odvjetniku u Umagu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-158/2017-3 od 16. listopada 2017., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-639/15 od 23. prosinca 2016., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-158/2017-3 od 16. listopada 2017. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom djelomičnom presudom suđeno je:

„I: Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica – protutuženica vlasnik idealnog dijela od ukupno 165/375 suvlasničkih dijelova kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji idealni dio sukladno opisu iz nadležnog katastarskog operata predstavlja cijelu kč. br. [katastarska čestica] kuću sa 54 m2 i dvorište sa 111 m2 zemljišta koju nekretninu je stekla redovnom dosjelošću nakon isteka zakonom propisanog roka trajanja poštenog i istinitog, zakonitog, samostalnog vlasničkog posjeda najkasnije 2007. godine što je tuženik – protutužitelj dužan priznati, te trpjeti da tužiteljica neposredno temeljem ove presude i nakon njene pravomoćnosti, postigne za svoju korist uknjižbu toga prava u zemljišnim knjigama nadležnog suda u Bujama- uz istovremeno brisanje označenog dijela te nekretnine s imena i vlasništva tuženika.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je dosjelošću stekla vlasništvo idealnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utemeljen na činjeničnim navodima tužbe:

- da je tužiteljica stupila u posjed sporne nekretnine 8. svibnja 1997. kada je sklopljen kupoprodajni ugovor (prodajna pogodba) između prodavatelja trgovačkog društva Industrijski biro d.o.o. u likvidaciji i ČH kao kupca, a punomoćnika tužiteljice;

- da je formalni kupac kupljene nekretnine u dogovoru s prodavateljem bio njen punomoćnik BH, jer je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora stalno nastanjena u Švicarskoj;

- da provedba ugovora nije bila moguća jer punomoćnik tužiteljice nije uspio ishoditi suglasnost nadležnog ministra na uknjižbu te je tužiteljica s prodavateljem 26. studenog 2004. sklopila novi ugovor o kupoprodaji kojim je ona imenovana za stvarnog kupca uz utvrđenje da je predmet kupoprodaje, sukladno provedenoj parcelaciji koju je u međuvremenu inicirala tužiteljica identificiran kao k. č. br. [katastarska čestica] – kuća i dvorište s ukupno 165 m2;

- da tužiteljica nije provela uknjižbu svog prava vlasništva temeljem sklopljenog ugovora jer parcelacija matične k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije do danas provedena u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina];

- da je 2009. rekonstruirala i dogradila predmetnu zgradu, sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u tu svrhu dobila valjano rješenje o uvjetima građenja;

- da je početkom srpnja 2013. od susjeda doznala da je tuženik uknjižen kao vlasnik svih nekretnina u ranijem vlasništvu trgovačkog društva Industrijski biro d.o.o. -v likvidaciji, Ljubljana, Dunajska 106;

- da ima pravni interes protiv tuženika podnijeti tužbu sa zahtjevom za utvrđenje da je upravo ona, a ne tuženik, stvarni vlasnik predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali da svoj tužbeni zahtjev postavlja sukladno važećim podacima iz zemljišne knjige.

7. Sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 18., čl. 159., čl. 388. st. 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje: ZV), odbio je tužbeni zahtjev u bitnomu sa zaključkom da posjed tužiteljice nije ni zakonit, ni samostalan ni pošten uz obrazloženje:

- da je ugovor kojeg je zaključio Miha Bolha 1997. s trgovačkim društvom Industrijski biro d.o.o. u likvidaciji u trenutku njegova sklapanja bio protivan Uredbi o zabrani raspolaganja na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 36/91, na snazi od 24. srpnja 1991. - dalje: Uredba/91) te kao takav ništav pa kako se radi o nevaljanom pravnom poslu to znači da je posjed tužiteljice od početka bio nezakonit;

- da BH nije bio ovlašteni punomoćnik tužiteljice, niti bi to mogao biti obzirom na to da nije bio ni poslovno sposoban odnosno da je bio maloljetnik star 12 godina te da nije bio ni zakonito zastupan;

- da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretnina na teritoriju RH pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini ("Narodne novine", broj 46/00, na snazi od 3. svibnja 2000. - dalje: Odluka/00) no da na utvrđenu nezakonitost posjeda tužiteljice ne utječe ni ugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg je 26. studenog 2004. sklopila kao kupac s trgovačkim društvom Industrijski biro d.o.o. Ljubljana u likvidaciji, jer se taj pravni posao neposredno temelji na ništavom pravnom poslu kojeg je sklopio BH s istim prodavateljem u vezi iste nekretnine, a da to jasno proizlazi iz čl. 2. Ugovora u kojem se utvrđuje da je tužiteljica po svom ovlaštenom punomoćniku BH u provedenom postupku javne dražbe utvrđena najboljim ponuditeljem i izabrana za kupca predmetne nekretnine, što po ocjeni suda ipak nije bio slučaj;

- da se u ugovoru od 26. studenog 2004. izričito navodi obveza provođenja postupka pred državnim odvjetništvom RH u svrhu ocjene zakonskih uvjeta i prava na raspolaganje predmetnom nekretninom, a tužiteljica nije dokazala da bi takav postupak pokrenula ili pozitivno dovršila, pa sud zaključuje da je takav ugovor ništetan jer je sklopljen protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske odnosno protivno Odluci o izuzimanju, na što da ne utječe ni činjenica da su izvršene uplate na ime kupoprodajne cijene prema ugovoru od 8. svibnja 1997. sukladno potvrdama o uplati;

- da spornu nekretninu ne posjeduje isključivo tužiteljica nego prema sporazumu i obitelj BH, slijedom čega da tužiteljica može biti samostalni posjednik tek ½ dijela sporne nekretnine;

- da posjed tužiteljice nije bio ni pošten, jer je u trenutku stjecanja tog posjeda 1997. imala i više nego dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed nekretnine, jer je morala znati da u trenutku kada je stekla posjed sporne nekretnine nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnik iste, nego da svoj posjed temelji na pravnom poslu kojega nije sklopila ni ona sama, nego ga je sklopio maloljetnik kao kupac (a ne punomoćnik tužiteljice), koji pri tome nije bio ni propisno zastupan, dok je ugovor od 26. studenog 2004. u kojem se ona pojavljuje kao kupac neposredno utemeljen na ugovoru od 8. svibnja 1997., a pri svemu tome da se pravno presumira da su joj bile poznate pravne okolnosti o režimu stjecanju prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj od pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], odnosno zabrana otuđivanja tih nekretnina od strane stranih pravnih osoba te uvjeti pod kojima je predmetna nekretnina mogla biti izuzeta od te zabrane, što je sve po ocjeni suda kod tužiteljice moralo izazvati ozbiljnu sumnju da nije na opisani način mogla steći ni pravo vlasništva, kao ni pravo na posjed predmetne nekretnine koje pravo je sastavni dio prava vlasništva;

- da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (čl.130. st. 2. ZV), a tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da tuženik pri upisu svog prava vlasništva nije postupao u dobroj vjeri.

8. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a.

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

11. Osporavajući pravilnost pobijane presude tužiteljica u reviziji prigovara da je drugostupanjski sud odlučujući o njenoj žalbi propustio odgovoriti na istaknute odlučne žalbene navode kako glede počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom tako i zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, a zbog kojeg propusta drugostupanjskog suda, da nije bilo mjesta obrazlagati prvostupanjsku presudu uz ovlaštenje iz odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a, a čime da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i onu iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

12. Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kada ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

14. Prema odredbi stavka 5. tog članka, a koja je bila na snazi u vrijeme donošenja drugostupanjske presude, ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primijenjeno materijalno pravo.

15. Tužiteljica je u žalbi, prigovarajući pravilnosti prvostupanjske presude, ukazivala na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a uz ostalo prigovorila je da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a vezano za činjenicu da je ugovor iz 1997. u ime tada maloljetnog kupca BH sklopila i potpisala njegova majka i zakonska zastupnica sada pok. BHN te da ugovor nije ništav iz razloga što je u njemu kao kupac navedena maloljetna osoba, kao i da nije ništav ugovor iz 2004. te je osporavala zaključke prvostupanjskog suda vezano za činjenicu kvalificiranog i samostalnog posjeda tužiteljice. Isto tako prigovarala je i pogrešnoj primjeni materijalnog prava vezano za čl. 5. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 146/08) te primjeni odredaba Uredbe o zabrani raspolaganja na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 36/91- dalje: Uredba/91) i Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretnina na teritoriju RH pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini ("Narodne novine", broj 46/00- dalje: Odluka/00).

16. Drugostupanjski sud odlučujući o takvoj žalbi tužiteljice istu je odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu prihvaćanjem činjeničnih utvrđenja i primijenjenog materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, sve pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a, a bez da se u pobijanoj presudi u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a očitovao o prethodno navedenim žalbenim navodima tužiteljice, koji se ne mogu smatrati od neodlučnog značaja i kojima se pravilnost takvog utvrđenja odlučnih činjenica za ovaj spor ozbiljno dovodi u pitanje.

17. Isto tako drugostupanjski sud je pobijanom presudom odlučujući o žalbenom prigovoru bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a istu otklonio navodeći: "Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje i postupak koji joj je prethodio, ovo vijeće ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka na koje ovaj sud primjenom odredbe članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 17/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP) pazi po službenoj dužnosti niti žalbeni navodi dovode u sumnju zakonitost napadnute presude.“.

18. U rješenju Rev-x 769/12 od 18. rujna 2013. ovaj sud izrazio je pravno shvaćanje da propust drugostupanjskog suda da ocjeni žalbene navode koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP-a) je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

19. U smislu prethodno citirane odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a, a koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja drugostupanjske presude, taj sud je mogao, kada je ocijenio da su za to ostvarene zakonske pretpostavke pozvati se na razloge iz obrazloženja prvostupanjske presude umjesto davanja svojih razloga. No, takvo zakonsko rješenje iz bivšeg čl. 375. st. 5. ZPP-a nije oslobađalo dužnosti drugostupanjski sud da se povodom istaknutih žalbenih razloga postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u svojoj odluci na njih primjereno očituje u smislu njihove stvarne ocjene te davanja u tom pravcu valjanih i obrazloženih razloga u obrazloženju drugostupanjske presude, sve u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a.

20. Kako je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi u smislu prednje izloženog propustio primjereno i sadržajno očitovati se o istaknutim žalbenim navodima bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodno počinjenih u prvostupanjskoj presudi, to se za sada ne može ni ispitati pravilnost pobijane presude, jer u njoj nema razloga o odlučnim žalbenim navodima, što znači da je ista opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

11. ZPP-a, baš kao i bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. i st. 5. ZPP-a.

21. Slijedom iznesenog, kako je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 20. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil