Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-1679/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja J. T.1 , M. , OIB: … i 2. tužitelja M. T. , V., OIB: …, koje zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik iz M.1 , protiv tuženice Republike Hrvatske, Z., OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u M.2 , Građansko- upravni odjel, M.2 , uz sudjelovanje umješača na strani tuženice N. S. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B. odvjetnik iz V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-221/2019-od 3. ožujka 2021., ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-221/2019-18 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P- 221/2019. od 3. ožujka 2021., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-221/2019-18 od 13. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici svaki za ½ dijela čest. zgr. 355 ZU 377 (zk. tijelo II) k.o. S. u površini od 46 m2, a koji dio je na skici sudskog vještaka za geodeziju geom. Z. P. od studenoga 2018. označen brojevima 10-11-12-24-25-26-10 i koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, pa su tužitelji ovlašteni nakon što se od ovog dijela čest. zgr. 355, prijavnim listom formira posebna čestica, temeljem presude i prijavnog lista zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva novonastale čest. zem. na svoje ime i to svaki za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženice Republike Hrvatske (toč. I. izreke). Naloženo je tuženici platiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 10.225,00 kn u roku 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 200,00 kn tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan (toč. II. izreke).

2. Rješenjem od 13. srpnja 2022. ispravljena je presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-221/2019. od 3. ožujka 2021. u pogledu pogrešno naznačenog dana objave na način da umjesto "3. ožujka 2021." treba pisati "3. ožujka 2022."

3. Protiv navedene presude žali se tuženica.

4. Tuženica se žali protiv presude pod toč. I., kao i u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalba tuženice je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja kojim traže utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo suvlasništva, svaki u ½ dijela i to dijela čest. zgr. 355 ZU 377 (zk. tijelo II) k.o. S. u površini od 46 m2, a koji dio je na skici sudskog vještaka za geodeziju geom. Z. P. od studenoga 2018. označen brojevima 10-11-12-24-25-26-10 i koja skica predstavlja sastavni dio presude, te ovlaštenje nakon što se od to dijela čest. zgr. 355, prijavnim listom formira posebna čestica, temeljem presude i prijavnog lista zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva novonastale čest. zem. na svoje ime i to svaki za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženice.

7. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

-da je pregledom izvatka iz zemljišne knjige broj ZK uloška 377 k.o. S. utvrđeno da je sporna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženice

-da je pregledom prijepisa posjedovnog lista 99 k.o. S. utvrđeno da je kao posjednik zgr. 355, R. (kuća, R.) površine 140 m2 upisana T. D., S. za 1/1 dijela

-da iz posvjedočenja broj O-333/70 od 6. travnja 1987., proizlazi da je na temelju rješenja o nasljeđivanju od 11.02.1971. O-333/70 Općinskog suda u Metkoviću imovina T. J. pok. S. dosuđena:1. T. I.1 ud. J., supruzi za 2/4,2. T. I. pok. J. za ¼ i 3. T. M. pok. J. za 1/4.

-da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vrgorcu O-38/87 od 20. travnja1987. proizlazi da je ostavinu pok. T. I.1 ud. J. iz S. i to nekretnine položene u k.o. S. naslijedio sin T. M. pok. J. u cijelosti

-da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vrgorcu O-20/89 od 31. ožujka1989. proizlazi da je ostavinu pok. T. M. pok. J. iz S. i to nekretnine položene u k.o. S. naslijedila supruga T. D. za 1/1

-da iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika I. K. O-419/09 od 11. prosinca 2009. Proizlazi da su ostavinu pok. F. D. T. iz S. i to nekretnine među kojima je i zgr. 355, R., kuća površine 140 m2 upisana u posjedovnom listu 99 k.o. S. naslijedili na temelju Zakona o nasljeđivanju i ustupa sinovi ostaviteljice J. T.1 i M. T. i to svaki za ½ dijela.

8. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se sporna nekretnina u mjestu S., zaseok T., nalazi sjeverno od asfaltne ceste kroz zaseok T., da se na nekretnini nalazi stambena zgrada od 133 m2, anagrafske oznake S. kbr. 58, cisterna za kišnicu, dvorište i vrt od 600 m2, da je stambena zgrada je starije gradnje, vidljiva je fasada od klesanog kamena izgrađena u visini prizemlja i u zapadnom dijelu nadograđena te pokrivena dvostrešnim krovom i ravnom betonskom pločom, da Cijeli dio nekretnine predstavlja dijelove zgrade različite visine izgrađene u nizu, pri čemu je sporna nekretnina velikim dijelom omeđena vidljivim oznakama (zid, podzid, rub objekta), a sa jugozapadne strane je asfaltna cesta, dok je na jugoistočnom dijelu makadamski stari put koji se proteže prema sjeveroistoku. Ukupna površina sporne nekretnine je 733 m2, a na skici izmjere očevida je označena brojevima 1-23 Sporna se nekretnina na katastarskom planu broj 8 identificira kao č. zem. 1873/4-dio, 1873/8-dio, 1873/6-dio, 1873/9-dio koja je nastala od 1873/2 I kao č. Zgr. 355-dio

9. Iskazom 1. i 2. tužitelj utvrđeno je, da je sporni dio kuće izgradio njihov pok. otac M., a da je 1. tužitelj nešto unutra dograđivao, da je u posjedu terena na kojem je izgrađen ovaj dio kuće bio njihov djed J. T.2 pok. S. koji je rođen 1893. (koji je naslijedio svog oca S.), da je njihov otac (rođen 1927.) započeo gradnju kuće 1955. ili 1956., i u kojoj kući su stanovali od kada je izgrađena, dakle od 1957., da su predmetnu kuću naslijedili, svaki u ½ dijela iza pok. majke F. D. T., a koja je nasljeđivanjem stekla tu kuću od svog supruga, njihovog oca M. T.2 Navode da ne poznaju N. S. koja je po priči izvanbračno dijete od jedne od kćeri S. T., a koji su u blizini imali zidine. Na zemljištu na kojem je izgrađena kuća bio je njihov vrt koji su koristili njihovi preci djed i baka, koji su stanovali u staroj kući udaljenoj od sporne oko 50 m, a imali su i kamenu kuću koja je vidljiva na fotografiji koju je napravio vještak. Također je utvrđeno da su pok. djeda J. T.2 , naslijedili njihova supruga I. T. 1 u 1/2 (baka 1. i 2. tužitelja), M. T.2 u ¼ dijela (otac 1. i 2. tužitelja), i sada pok. I. T. u 1/4 (stric 1. i 2. tužitelja) koji se 1939. ili 1940 oženio i otišao živjeti kod svoje supruge i nikada nije osporavao niti tražio ono što je njihov otac stekao, a svoju 1/4 djedovine (koja se ne odnosi na predmetnu nekretninu) ostavio je svom sinu J. Nasljednici njihova pradjeda S. T. su djed J. i M., koji nije imao potomaka a svoju imovinu je ostavio njihovom rođaku J. T.3 koji je istu prodao 2. tužitelju, dok ima osoba I. T.3 pok. Z. nije poznata.

10. Polazeći od iznesenih utvrđenja, da su tužiteljevi prednici u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 19 stoljeća, a iza njih 1. i 2. tužitelji

sud prvog stupnja primjenom

do danas, na predmetnoj nekretnini su izgradili kuću,

pravnih pravila iz paragrafa 1460. OGZ koja se primjenjuju na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/1946) i čl. 23. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/22 i 77/22-dalje: ZOVO) prihvaća zahtjev 1. i 2. tužitelja, i odlučuje kao u izreci.

11. Odluku suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno tuženica ističe u žalbi, jer su u presudi suda prvog stupnja navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, pa odlučujući o osnovanosti zahtjeva 1. i 2. tužitelja nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, niti je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno i nepotpuno izveo zaključke kod donošenja pobijane presude.

14. Na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima pravilno zaključuje da se 1. i 2. tužitelji putem svojih prednika nalaze u posjedu predmetne nekretnine od 19.-og stoljeća na kojoj je 50-tih godina prošlog stoljeća od strane oca 1. i 2. tužitelja izgrađena kuća u kojoj su stanovali, te da ni 1. i 2. tužitelje ni njihove prednike nitko nije smetao u posjedu.

15. Na pravilan zaključak suda prvog stupnja ukazuje i činjenica da je na očevidu utvrđeno da nekretnina u posjedu 1. i 2. tužitelja u naravi predstavlja prizemnu staru kuću, te nadogradnju od bloka te objekta koji ima prizemlje i kat.

16. Na tako utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Odredbom čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanje na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

18. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 40 godina ("izvanredna" dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama čl. 28. ZOVO te je i sada propisano u čl. 159. ZVDSP.

19. Naime, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno. Prema tome, nije nužno da posjed bude i zakonit.

20. 1. i 2. tužitelji dokazali su pravni slijed u odnosu na svoje prednike glede predmetne nekretnine, ne samo rješenjima o nasljeđivanju, evidenciji u katastru već i iskazima, kao i iskazima saslušanih svjedoka I. T.4 i M. T. , kojima je poznato da su kuća i prostor ispred kuće od davnina u posjedu 1. i 2. tužitelja, a koju su stekli od pok. oca M., a on od svoga oca pok. J. (djeda 1. i 2. tužitelja) i da im nitko nije osporavao ovaj posjed.

21. Iskazi navedenih svjedoka potvrđuju ne samo njihovo osobno viđenje izvršavanja posjeda od strane 1. i 2. tužitelja i njegovih pravnih prednika, već iskazi svjedoka potvrđuju i njihova saznanja po pričanju njihovih pravnih prednika, pa se ukazuje da i takvi iskazi svjedoka potvrđuju utvrđenje relevantnih činjenica o dužni trajanja i vršenja posjeda na spornoj nekretnini.

22. Nadalje, iskazima 1. i 2. tužitelja utvrđeno je da ostali članovi obitelji T. (druge linije nasljeđivanja) nikada nisu imali prava niti su osporavali vlasništvo predmetne nekretnine (koju je gradio njihov otac), pa se suprotni žalbeni navodi tuženice ne mogu prihvatiti.

23. Točni su žalbeni navode žalbi navodi da se u rješenjima o nasljeđivanju poslovni broj O-38/87 (iza pok. I. T.1 ) i O-20/89 (iza pok. M. T. ) ne spominje predmetni objekt ili nekretnina čak ni po pučkom nazivu, no iz sadržaja tih rješenja proizlazi da su ostavinu predstavljaje nekretnine položene u k.o. S., (dakle u katastarskoj općini gdje se između ostalih, nalazi i predmetne kčbr. 355.). Osim toga, kako to proizlazi iz povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar S. od 14. studenog 2017. majka 1. i 2. tužitelja D. T. evidentirana je kao posjednik predmetne nekretnine još od 1989., što ukazuje da je predmetne nekretnina bila predmetnom nasljeđivanja prednika 1. i 2. tužitelja, i koju nekretninu su 1. i 2. tužitelji, kao izvanknjižno vlasništvo naslijedili iza majke pok. F. D. T. svaki u ½ (rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika O-419/09 od 11. prosinca 2009.)

24. Međutim, sve i da 1. i 2 tužitelji nisu dokazali zakonitost svog posjeda, pored činjenice da su dokazali posjed, nije odlučna.

25. Za posjed vrijedi presumpcija da je pošten dok se ne dokaže suprotno, a tuženica nije dokazala nepoštenje posjeda 1. i 2. tužitelja i njihovih prednika.

26. Tuženica je, vezano uz poštenje, odnosno nepoštenje posjeda 1. i 2. tužitelja isticala jedino to da nije životno pretpostaviti da tijekom dugotrajne gradnje imovinsko pravni odnosi nisu bili poznati 1. i 2. tužiteljima i njihovim prednicima, no po ocjeni ovog suda isticanjem takvih prigovora, a bez isticanja kakvih daljnjih činjenica i dokaznih prijedloga na okolnost nepoštenja posjeda 1. i 2. tužitelja, tuženica nije dokazala osnovanost svoga prigovora.

27. Iz svega navedenog proizlazi da su 1. i 2. tužitelj samostalni i pošteni posjednici predmetne nekretnine preko svojih prednika do i nakon 1941., ali i do 8. listopada 1991., i da su sa istom za to vrijeme raspolagali bez ograničenja, a u čemu nikada nisu bili ometani od bilo koga pa tako ni od tuženice, slijedom čega bi, a da nisu pravo vlasništva stekli dosjelošću još temeljem odredbi paragrafa 1460. do 1472. i 1477. bivšeg OGZ i protekom ovoga razdoblja stekli pravo vlasništva dosjelošću.

28. Isto tako nije osnovan žalbeni navod da sud nije nadležan određivati parcelaciju (izradu i provedbu prijavnog lista), budući da sud prvog stupnja nije naložio nadležnom katastru provedbu parcelacije već je dao samo ovlaštenje 1. i 2. tužiteljima da nakon parcelacije predmetne nekretnine, temeljem presude i prijavnog lista zatraže i ishode uknjižbu te nekretnine u zemljišnu knjigu, uz istodobno brisanje prava vlasništva tuženice, što je u skladu s odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP.

29. U odnosu na žalbene navode da je nepravilna odluka o troškovima postupka, valja odgovoriti da tuženica, osporava dosuđenu visinu troškova neodređenim prigovorima (da se na nekim ročištima nisu izvodili dokazi), a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to je odluka o troškovima postupka utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pravilna i zakonita, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

30. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

31. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 20. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.