REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2331/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P., OIB ... iz P., ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., protiv tuženice E. M., OIB ... iz P., ..., koju zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., radi poništenja ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1380/2018-14 od 25. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-2733/15-50 od 21. prosinca 2017., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da se poništi ugovor o darovanju sklopljen između tužitelja i tuženice, naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 21.875,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog razloga iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev podredno ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.2. Revizijskim navodima, revident iznoseći svoju ocjenu dokaza osporava ocjenu dokaza provedenu po nižestupanjskim sudovima. Međutim prvostupanjski sud je ocjenu dokaza izveo sukladno čl. 8. ZPP, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga neosnovano revident upućuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.
7.3. Neosnovano ističe revident da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode budući da je sud u pobijanoj presudi sukladno čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja.
7.4. Prema čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica stoga time što nisu prihvaćeni neki dokazni prijedlozi tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje ugovora o darovanju sklopljenog između tužitelja i tuženice.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je 21. svibnja 2015. sklopljen ugovor o darovanju između tužitelja kao darovatelja i tuženice kao obdarenice, koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika M. P. Č. pod poslovnim brojem OV-6267/15 od 27. svibnja 2015., (u daljnjem tekstu: ugovor) a predmet darovanja je 88/100 idealnog dijela stana u prizemlju zgrade u P., koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine 54,68 m2,
- da se tuženica nije uknjižila kao vlasnica stana jer je njen zahtjev za uknjižbu zaprimljen pod poslovnim brojem Z-8282/15 odbijen,
- da je nakon toga tužitelj s majkom sklopio ugovor o darovanju kojim je istoj darovao 88/100 idealnog dijela predmetnog stana te da je ona uknjižena kao vlasnica stana za cijelo,
- da su tužitelj i tuženica bili oko četiri godine u vezi prije sklapanja ugovora, a nakon darovanja predmetnog stana da više nisu u kontaktu,
- da su i tužitelj i tuženica bili dugogodišnji ovisnici o drogama, koristili su heroin, heptanon i travu,
- da iz iskaza djelatnika javnobilježničkog ureda M. P. Č. proizlazi da su stranke prethodno sklapanju ugovora bile na savjetovanju kod javnog bilježnika, da su sa sobom donijele vlasnički list, da su bile jasne koji ugovor žele sklopiti, da su razgovarali i da tužitelj zadrži plodouživanje, da se iz ponašanja tužitelja ne bi reklo da ne zna što hoće, da su nakon toga otišli te se nakon nekoliko dana vratili sa ugovorom o darovanju na kojem je tužitelj ovjerio potpis,
- da iz pisanog nalaza i mišljenja te usmenog iskaza ovlaštenog sudskog vještaka psihijatra dr. P. M. proizlazi da unatoč razvijenoj ovisnosti i poremećaju ličnosti, psihičke funkcije tužitelja nisu u vrijeme sklapanja ugovora bile kompromitirane u mjeri da ne bi mogao shvatiti značenje ugovora i jasno odrediti svoju volju,
- da je vještak ocijenio da su spoznajne i voljne funkcije tužitelja bile očuvane, da je bio sposoban za rasuđivanje, da je bio sposoban shvatiti značenje ugovora, da je mogao ugovor pročitati i da je mogao upravljati svojom voljom, a da ovisnički poremećaj ličnosti, koji je dijagnosticiran tužitelju, znači da su takve osobe podložne da se njima manipulira, međutim u konkretnom slučaju ne znači da je tužitelj zbog ovisničkog poremećaja ličnosti bio u zabludi i prevaren,
- da je deset dana prije sklapanja predmetnog ugovora (a nekoliko dana ranije je obavljen i razgovor između stranaka i javnobilježničkog prisjednika) tužitelj pregledan od strane psihijatra koji radi sa ovisnicima i inače poznaje tužitelja kao pacijenta i tada je evidentirano da uzima redovito terapiju, da je urednog izgleda, u dobrom kontaktu, bez recidiva i uzima supstancijsku terapiji.
10. Slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj nije bio doveden u zabludu i da nije bio prevaren odnosno da predmetni ugovor nije sklopio zato jer je bio u zabludi i prevaren te nisu ostvareni zakonski razlozi iz čl. 280. i 284. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 125/11, 78/15 – dalje: ZOO). Stoga su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog ugovora.
11. Revident ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer su sudovi zaključili da se ne radi o prevari i zabludi. Međutim revident pogrešnu primjenu materijalnog prava veže uz drugačija činjenična utvrđenja te daje svoju ocjenu dokaza.
11.2. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP ovaj sud nije ovlašten preispitivati činjenična utvrđenja stoga navode tužitelja da je pogrešno primijenjeno materijalno prava, a zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nije razmatrao.
12. Slijedom iznesenog nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.
13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 20. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Jasenka Žabčić, v.r.
