Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1910/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari tužitelja N. H. /OIB:…/ iz T., kojeg zastupa N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K. iz K., protiv tužene Republike Hrvatske /OIB:…/ za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu iz K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-124/2016 od 11. veljače 2022., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-124/2016 od 11. veljače 2022. pod stavkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženoj isplatiti tužitelju:

- iznos od 20.686,58 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.065,12 kn od 16. rujna 2011., 3.636,22 kn od 16. listopada 2011., 3.809,38 kn od 16. studenog 2011., 363,61 kn od 16. prosinca 2011., 727,25 kn od 16. siječnja 2012., 889,30 kn od 16. siječnja 2012., 293,21 kn od 16. veljače 2012., 818,25 kn od 16. ožujka 2012., 1.114,58 kn od 16. listopada 2012., 209,83 kn od 16. studenog 2012., 768,70 kn od 16. veljače 2013., 470,81 kn od 16. svibnja 2013., 448,97 kn od 16. srpnja 2013., 966,06 kn od 16. listopada 2013., 70,54 kn od 16. veljače 2014., 1.765,47 kn od 16. ožujka 2014., 374,57 kn od 16. travnja 2014., 1.540,80 kn od 16. svibnja 2014., 243,21 kn od 16. lipnja 2014., sve do isplate godine do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak I. izreke),

- i naknaditi parnični trošak u iznosu od 13.187,50 kn sa zateznim kamatama od 11. veljače 2022. (donošenja prvostupanjske presude) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak III. izreke).

Odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod stavkom prvim izreke (stavak III. izreke)

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tužena iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora po konačno specificiranom zahtjevu jest isplata iznosa od 20.686,58 kn bruto po osnovi prava na povećanu plaću za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. (prekovremeni rad na terenu - 14.157,00 kn bruto, naknada za godišnji odmor - 6.529,58 kn bruto) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama (list 126. - 128., 160. i 162. spisa).

6. Dovodeći u vezu iskaze svjedoka i tužitelja sa nalazom i mišljenjem trgovačkog društva, D.S. d.o.o. za reviziju, računovodstvo i usluge iz K. od 22. veljače 2021., zaključio je sud prvog stupnja da:

- tužitelju (zaposlenik u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske - G. o.-M. b., I. s., 3. I. v. na dužnosti p. P. d. sa činom vojnika),

- prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj: 118/2009., u daljnjem tekstu Odluka) koja je donesena na temelju odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o obrani (Narodne novine, broj 33/2002., 58/2002., 76/2007.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007., 88/2009.) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine, broj: 118/2009.), koji podzakonski akti su bili na snazi do 31. svibnja 2014. (1. lipnja 2014. stupila na snagu nova Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna /Narodne novine, broj: 66/2014./ i novi Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba /Narodne novine, broj: 33/2014./),

- pripada po osnovi prava na povećanu plaću za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. iznos od 20.686,58 kn bruto od čega na ime prekovremenog rad na terenu iznos od 14.157,00 kn bruto, a na ime naknada za godišnji odmor - 6.529,58 kn bruto (prema varijanti drugoj iskazanoj po vještaku - pet dana provedenih na terenu u tjednu /bez vikenda/ - 1 slobodan dan vezano za prekovremeni rad, a razlika u naknadi za godišnji odmor - visina prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca a prema članku 4. stavku 2. i 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika /Narodne novine, broj: 140/2002., 68/2011./), apostrofirajući da je na temelju iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da je tužitelj kroz predmetno razdoblje radio prekovremeno na terenu i da taj rad tužitelja nije po tuženoj evidentiran na način propisan odredbom članka 4. stavkom 1. i 2. ZR-a.

7. Osporavajući zakonitost prvostupanjske presude tužitelj tvrdi da po sudu prvog stupnja "nije obrazloženo na temelju kojih dokaza je utvrdio radno vrijeme tužitelja upravo u trajanju 12 sati …, da evidencije nisu točne, … da je relevantno vještačenje iz prve varijante vještaka koje je provedeno po radnim evidencijama … a što da utječe i na naknadu plaća ...".

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena povreda pravila o odlučivanju (sadržaju presude) po sudu prvog stupnja iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa, odnosno da obrazloženje nije manjkavo i da svojim sadržajem objašnjava odluke sadržane u izreci.

9. Nisu utvrđene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, te je prije podnošenja tužbe proveden zakonom predviđen postupak mirnog rješenja spora.

10. Tumačenje činjenica po tuženoj i zaključci koje iz takvih tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava.

11. Naime, činjenica što je tužitelj potpisivao evidencije radnog vremena, a da se s njima nije slagao, ne znači da se tužitelj potpisivanjem evidencija i složio s istima, već je samo potvrdio da je evidencije o radnom vremenu dobivao na uvid uslijed čega nije izgubio pravo dokazivati drugačije.

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima saslušani svjedoci i tužitelj su u vrijednosnom i smislenom obavještavanju suda o odlučnim činjenica, suglasno posvjedočili da se ovisno o potrebama posla radilo i do 20,00 sati, da je inače radno vrijeme bilo od 8 do 16 sati, da pisani nalog za rad poslije 16 sati nikada nisu dobili i da se rad na terenu odvijao od ožujka do listopada (iskazi svjedoka R. P., D. S. i tužitelja /list 77. - 78. spisa/), odnosno da evidencije koje je vodila tužena ne odražavaju stvarno odrađene sate rada na terenu jer nisu evidentirani svi prekovremeni sati.

13. Osim toga, tužena ispušta iz vida iskazana shvaćanja u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojima je dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencija radnog vremena, s tim da utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu i visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza (Revr-1124/2016 od 17. siječnja 2017., Revr-1696/2016 od 1. ožujka 2017.), a što jest slučaj u konkretnoj parici s obzirom da se odluka prvostupanjskog suda temelji na u bitnome suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja o obavljenom prekovremenom radu, i varijanti drugoj nalaza i mišljenja vještaka o visini dodatka za prekovremeni rad, a nastavno i razlikama u naknadama za godišnji odmor.

14. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno dosudio tužitelju razliku bruto plaća i naknada plaća prema drugoj varijanti, kojom su od utvrđenog fonda odrađenih prekovremenih sati oduzeti slobodni dani koje je tužitelj iskoristio s osnove evidentiranih prekovremenih sati, a koje je i financijski vještak utvrdio na temelju dostavljene dokumentacije, a ne prema varijanti prvoj na kojoj neargumentirano a time i neosnovano ustrajava tuženica, i za svoju odluku dao jasne razloge koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.

15. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužene da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno na temelju kojih dokaza je utvrđeno radno vrijeme tužitelja u trajanju 12 sati, da evidencije radnog vremena nisu točna, niti da bi za predmetno odluku bila relevantna prava varijanta iz vještačkog nalaza koja je izrađena na temelju evidencija o radnom vremenu.

16. I odluka o parničnim troškovima je pravilna u osnovi i visini.

17. Kako se tužitelj koristio pravom na podnošenje stupnjevite tužbe (članak 186. b stavak 2. ZPP-a) koja je uvedena kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi suglasno odredbama članka 186. stavak 1. ZPP-a, tako što je pored takozvanog manifestacijskog zahtjeva kojeg je u tužbi određeno postavio, istakao i nespecificirani kondemnatorni zahtjev, koji je kvalitativno i kvantitativno odredio podneskom od 8. travnja 2021. (list 126. - 128. spisa), nakon što je tužena po nalogu suda dostavila potrebnu dokumentaciju na temelju koje je izveden dokaz financijskim vještačenjem, to je za odluku o parničnim troškovima mjerodavna vrijednost predmeta spora novčanog potraživanja iz drugog glavnog zahtjeva (članak 35. ZPP-a) postavljenog podneskom od 8. travnja 2021., odnosno iznos od 20.686,58 kn (članak 186. b stavak 4/2. ZPP-a).

18. Pravilima mjerodavni za odluku o parničnim troškovima je propisano: da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, odnosno da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev (članak 35. ZPP-a); da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice, uključujući i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP- a); da je sud dužan kod ocjene potrebitosti troškova voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. ZPP-a); da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a), i da sud ili drugo tijelo prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).

19. Podnesci s obzirom na svrhu zbog kojeg se podnose mogu biti pripremni (podnesci u kojima se navode činjenice i dokazi na kojima se temelji zahtjev, odnosno koji mogu poslužiti sudu i protivnoj stranci za pripremanje za raspravu o tužbenom zahtjevu) i dispozitivni (podnesak koji čini definitivnu osnovu za donošenje konačne odluke).

20. Budući da je tužitelj u predmetnoj parnici u cijelosti uspio sa glavnim tužbenim zahtjevom, to je prema odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a tužena dužna naknaditi tužitelju pripadajuće parnične troškove, a što znači da je sud prvog stupnja u okolnostima konkretnog slučaja odlučujući o dužnosti naknade parnični troškova pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

21. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja primijenio i odredbu članka 155. ZPP-a u vezi sa OT-om kad je tužitelju priznao nagradu za sastav podneska od 5. listopada 2016., 13. rujna 2019. i 24. lipnja 2019., s obzirom da se radi o pripremnim podnescima (članak 277. stavak 4. ZPP-a) koji su poslužili sudu i strankama u pripremanju glavne rasprave.

22. Prema tome, tužena je dužna naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 13.187,50 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /11. veljače 2022. do isplate i sama snositi troškove iste, kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

23. Tuženoj nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

24. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 124/2016 od 11. veljače 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženoj, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 20. rujna 2022.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.