REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3671/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, Gordane Jalšovečki i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marku Šebalju i Ivani Šuti, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tužene-protutužiteljice ĐK iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Benić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužitelja- protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-124/2022-2 od 10. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-56/20 od 16. prosinca 2021., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj-protutuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/2022).
5. Prvo pravno pitanje koje se odnosi na postupovne načine predavanja podnesaka (putem e-komunikacije), u situaciji kada se to pitanje ne odnosi na meritum spora i u situaciji kada su ti podnesci, kako god bili podneseni sudu, tužitelju-protutuženiku također bili uredno dostavljeni od strane suda (to se ne spori u pitanju), nemaju utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari u pogledu merituma. Osim toga, u odluci na koju se, kao na razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a poziva podnositelj, pravno je shvaćanje izraženo u okviru činjeničnopravne situacije u kojoj je način dostave (propuštanje pravilnog načina dostave) konkretnog podneska inicirao okončanje postupka donošenjem rješenja kojim se smatra da je tužba povučena (po prethodnom zastoju postupka); dakle, radi se o bitno drugačijoj činjeničnopravnoj situaciji, nepodudarnoj sa ovopredmetnom, pa nije dokazan niti razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a.
6. Protivno navodima iz drugog postavljenog pitanja, sud nije samoinicijativno donio zaključak o prividnosti određenog pravnog posla, jer je na takvo što (doduše, ne koristeći izričitu terminologiju) ukazivala stranka (to proizlazi iz navoda tužene- protutužiteljice iz podnesaka od 11. siječnja 2021. i 4. studenog 2021.)
7. Nadalje, protivno navodima toga pitanja, sud nije u ovom postupku utvrđivao bračnu stečevinu nikojih nekretnina, do onih naznačenih u izreci, a koje jesu predstavljale predmet tužbenog i protutužbenog zahtjeva. Eventualno, činjenica da bi prilikom izvođenja dokaza i obrazlaganja svog pravnog shvaćanja sud uzeo da je i neka treća nekretnina (protivno mišljenju podnositelja) također bračna stečevina, ne ukazuje na povredu u smislu čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, ali (eventualno) može utjecati na druge postupovnopravne povrede (koje se, međutim, pitanjem ne problematiziraju), a koje (eventualno) mogu rezultirati pogrešnim utvrđenjem činjeničnog stanja (međutim, u koje stanje ovaj sud, u revizijskom stupnju postupka ne može intervenirati).
8. Četvrto i peto pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.
9. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
10. Neovisno o prethodnom je i za nadodati da je jasna dužnost suda u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11., u svezi čl. 365. st. 2. i 375. st. 1. ZPP-a koje odredbe ne zahtijevaju daljnje tumačenje i davanje odgovora u smislu pitanja pod brojem 4. Nadalje, osobito je za nadodati da se u pogledu trećeg postavljenog pravnog pitanja ne može dati jasan i precizan odgovor koji bi bio primjenjiv na sve buduće slučajeve i tako se uspostaviti pravni standard za buduća postupanja.
11. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP.
Zagreb, 20. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
