REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 945/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. N. Č. iz M., OIB …, koju zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik iz P., protiv tuženika H. - H. e., O. d. s. d.o.o., Služba D. E. S., OIB …, radi zaštite od smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-587/2021-2 od 13. rujna 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. br. P-4485/2019-24 od 30. lipnja 2021., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida rješenje Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-587/2021-2 od 13. rujna 2021. - te predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je 2. srpnja 2019. smetana po tuženiku isključenjem dovoda električne energije u zgradi sagrađenoj na nekretnini k.č.br. … iz z.k.ul. … k.o. M., u naravi stambeno poslovnoj zgradi s okućnicom - pa da mu se zabrani ubuduće takvo i slično smetanje.
2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje (nalazeći da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za odluku o predmetu spora), prema onome što je sada relevantno:
- da je tuženik uspostavio posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja,
- da tužiteljica stoga traži samo da se utvrdi čin smetanja i da se tuženiku zabrani ubuduće svako takvo i slično smetanje,
- da je takav zahtjev tužiteljice neosnovan: to stoga što se „utvrđenje da je neka osoba počinila smetanje posjeda posjednika može tražiti samo u funkciji ostvarenja kondemnatorne posjedovne zaštite“ - kakvu zaštitu tužiteljica ovdje ne traži.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 1381/2022-2 od 30. ožujka 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tužiteljice i dopuštena joj je revizija protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na pitanje:
„Kad nije moguće zakonito tražiti uspostavljanje prijašnjeg posjedovnog stanja u parnici zbog smetanja posjeda, ima li posjednik pravo na posjedovnu zaštitu koja se sastoji u utvrđenju čina smetanja i zabrani takvog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće?“
4. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju koje je suprotno već izraženom shvaćanju revizijskog suda.
5. Tužiteljica je protiv drugostupanjskog rješenja podnijela (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporeno rješenje ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinačiti ga tako da se usvoji njezin tužbeni zahtjev.
6. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
7. Revizija je osnovana.
8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje, prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - ali je odluka drugostupanjskog suda donesena uz propust (to bar proizlazi iz pisanog sadržaja te odluke) da se takvo shvaćanje i primjeni.
9. Primjetno je, naime, da je revizijski sud u više svojih odluka izrazio jasno shvaćanje u svezi sadržajno istog pitanja, pa tako primjerice:
9.1. U rješenju posl. br. Rev 1709/2016-2 od 1. listopada 2019., prema kojemu je u odgovoru na pitanje:
„Da li sud u parnicama o smetanju posjeda pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju i u slučaju kada nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja?“, odnosno „da li je cilj posjedovne zaštite iz čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da se spriječi ubuduće takvo ili slično smetanje posjeda iako zbog prirode samog čina smetanja nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja?“, po revidentu istaknuto (u obrazloženju razloga važnosti tog pitanja) kao pravno pitanje „od bitne važnosti za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, kao ustavnih načela, koje moraju dosljedno provoditi svi sudovi u Republici Hrvatskoj“ - pri čemu je ukazao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011. i posl. br. Rev-249/14-2 od 5. svibnja 2015. te na više odluka drugostupanjskih sudova, za koje drži da su temeljene na shvaćanju suprotnom onome na kojemu je temeljeno pobijano drugostupanjsko rješenje,
revizijski sud naveo:
„...Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, dakle samo u dijelu u kojem se pobija - i zbog postavljenog pravnog pitanja, revizijski sud ocjenjuje da se radi o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom postupku i važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje - o kojem postoji suprotna praksa revizijskog suda.
Naime, revizijski sud je u više svojih odluka u istovrsnim postupcima već zauzeo pravno shvaćanje o pitanju iz revizije, pa tako i u odluci posl. br. Rev-672/09- 2 od 1. lipnja 2011. (kao istaknutom razlogu važnosti), te u odluci posl. br. Rev 491/15-2 od 28. travnja 2015., prema kojoj:
„...U reviziji je naznačeno pitanje koje glasi:
Može li se odlukom suda pružiti posjedovna zaštita koja se sastoji samo u utvrđenju čina smetanja posjeda i zabrane svakog takvog ili budućeg smetanja ili pružanju posjedovne zaštite nema mjesta ako se pored ova dva elementa ne može naložiti i uspostava ranijeg posjedovnog stanja?
Sporna je u revizijskom stupnju postupka, a s obzirom na naznačeno materijalnopravno pitanje, pravilna primjena odredbe čl. 22. st. 1. ZVDSP.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je o naznačenom pravnom pitanju već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je:
Posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Rev 672/09-2 od 1. lipnja 2011. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:
"Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZVDSP-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZVDSP-a.".
Imajući na umu da je o naznačenom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, te da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno je primijenjeno materijalno pravo....“.
Slijedom takvog shvaćanja - već izraženog, sud u parnicama radi smetanja posjeda ovlašten je pružiti posjedovnu zaštitu i kada nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, odnosno kada zbog prirode samog čina smetanja nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg stanja.
To je ujedno i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje....“
10. U tome je i ovdje, za ovaj postupak relevantno, sadržan jasan odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.
11. Kako je drugostupanjski sud temeljio osporeno rješenje na drugačijem i time pogrešnom shvaćanju, jedino je za zaključiti:
11.1. da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) drugostupanjski sud (jer se ograničio pogrešnim pravnim shvaćanjem) nije razmotrio druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o žalbi tužiteljice i predmetu spora i (time) za nastavak postupka,
11.2. da zbog toga valja ukinuti drugostupanjsko rješenje - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).
12. U ponovljenom suđenju drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.
13. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 20. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
