REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: 2 Us I-715/2022-8
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja B. V. iz P., protiv tuženika Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., koga zastupa službena osoba D. J., radi izračuna prijevremene starosne mirovine, 20. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03217141317, URBROJ: 341-99-05/3- 22-904, broj spisa: 744358, od 13. travnja 2022. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II 140-02/22-01/03217141317, URBROJ: 341-99-05/3-22-904, broj spisa: 744358, od 13. travnja 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P., Klasa: UP/I 140-02/22-01/03217141317, Urbroj: 341-17-05/3-22-1005, broj spisa: 23871 od 1. veljače 2022., a kojim rješenjem je tužitelju, kao hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata, počevši od 1. ožujka 2020., određena prijevremena starosna mirovina u svoti od 2.327,65 kn mjesečno, s tim da od 1. srpnja 2020. mirovina iznosi 2.360,63 kn mjesečno, od 1. siječnja 2021. iznosi 2.373,90 kn mjesečno, a od 1. srpnja 2021. iznosi 2.432,38 kn mjesečno (točka 1.). Točkom 2. određeno je kako se navedena mirovina neće isplaćivati jer je ranije priznata mirovina prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., nastavno: ZOMO) za tužitelja povoljnija.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je povodom njegovog zahtjeva za ponovno određivanje iznosa mirovine sukladno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17. i 98/19., nastavno: ZOHBDR), u provedenom postupku utvrđeno kako ispunjava uvjete iz članka 49. ZOHBDR. Međutim, u provedenom postupku pogrešno je izvršen izračun mirovine, odnosno nije uzeta u obzir odgovarajuća aktualna vrijednost mirovine te je utvrđeni iznos mirovine neosnovano manji, od onoga koji mu pripada. Napominje kako od 1. srpnja 2021. najniža mirovina za jednu godinu mirovinskog staža iznosi 71,53 kn, dok je kod njega utvrđeno 68,45 kn. Smatra da je mirovina trebala biti ponovno usklađena s obzirom na ostvareni status i novi radni staž. Iznosi tabelarni prikaz aktualne vrijednosti mirovine kroz promatrano razdoblje te ukazuje kako su prema njemu primijenjene stare vrijednosti, iako je došlo do povećanja. Posebno naglašava kako je nejasan izračun njegove mirovine pa bi ga trebalo dodatno obrazložiti prema odredbama ZOMO i ZOHBDR, budući proizlazi da novi radni staž s osnove braniteljskog statusa nije uzet u obzir prilikom izračuna. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavana odluka donijeta u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Pojašnjava kako je u predmetnom upravnom postupku zahtjev podnijet dana 20. veljače 2020. pa su primijenjeni propisi koji važe na dan ostvarivanja traženog prava, odnosno 1. ožujka 2020. Tužbene navode smatra neosnovanim te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Podneskom od 24. kolovoza 2022. tužitelj je ispričao svoj nedolazak na zakazanu raspravu te je ponovio tužbene navode u svezi osporavanja izračuna mirovine u pogledu iznosa aktualne vrijednosti mirovine.
5. Dana 13. rujna 2022. održana je javna rasprava u ovom upravnom sporu, a na koju raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj pa je rasprava sukladno odredbi članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) održana u njegovoj odsutnosti.
6. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga.
7. Tijekom dokaznoga postupka izvršen je uvid u spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. ZUS, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je tužitelj 20. veljače 2020. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za preračun prijevremene starosne mirovine, budući je u međuvremenu stekao status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata.
10. Iz stanja spisa tuženika je vidljivo kako je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P., broj 23871 od 26. veljače 2015. priznato, počevši od 11. veljače 2015., pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema odredbama ZOMO.
11. Nadalje je vidljivo kako je tužitelj uz svoj zahtjev priložio potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Klasa: 561-01/20-01/1, Urbroj: 512M2-79-20-131 od 19. veljače 2020., a iz koje proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata, u razdoblju od 30. srpnja 1991 do 24. prosinca 1991.
12. Dakle, tužitelj je nakon priznanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu ostvario status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata te mu je u pogledu njegovog zahtjeva za preračun primjenom odredbi ZOMO i ZOHBDR utvrđena prijevremena starosna mirovina, prema članku 49. ZOHBDR, s tim da se ista neće isplaćivati jer je ranije priznata mirovina prema odredbama ZOMO za tužitelja povoljnija.
13. Pri tome je potrebno naglasiti kako je tužitelj zahtjev podnio 20. veljače 2020. te mu je u smislu odredbe 134. stavka 2. ZOMO, predmetno pravo priznato počevši od 1. ožujka 2020. Isto tako, predmet ocjene zakonitosti ovog upravnog spora jest osporavana odluka tuženika, a ne raniji postupci koji se vodili prilikom priznanja prava tužitelja na prijevremenu starosnu mirovinu.
14. Obzirom na novoutvrđeni status hrvatskog branitelja, a prema kojem tužitelj ima provedenih 148 dana u borbenom sektoru, navršeni mirovinski staž tužitelja izračunat je prema članku 24. do 31. ZOMO i članku 55. ZOHBDR.
15. Nadalje je utvrđeno kako prosječni vrijednosni bodovi iznose 1,068 te pomnoženi s mirovinskim stažem koji se računa za izračun mirovine iskazan u obliku decimalnog broja (35,4048) i s polaznim faktorom 0,7960 daju osobni bod od 30,0930. Isti osobni bodovi su povećani sukladno odredbi članka 35. ZOHBDR, obzirom na sudjelovanje tužitelja 148 dana u borbenom sektoru za 3%, a s obzirom na status dragovoljca za dodatnih 10% pa ukupno iznose 34,0051, a kako to određuje članak 27. ZOHBDR.
16. Stoga je svota prijevremene starosne mirovine izračunata na način da su povećani osobni bodovi (34,0051) pomnoženi s mirovinskom faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine od 68,45 kuna (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine, broj: 26/20, nastavo: Odluka), na dan ponovnog određivanja mirovine, a to je 1. ožujka 2020. pa mirovina iznosi 2.327,65 kn mjesečno, s povećanjima kako je to precizirano u izreci prvostupanjskog rješenja.
17. Prema članku 49. ZOHBDR propisano je se najniža mirovina određuje od osnovice koja iznosi 45% prosječne netoplaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku (stavak 5.). Osnovica iz stavka 5. ovoga članka povećava se za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice predviđene propisom kojim se regulira izvršavanje državnog proračuna Republike Hrvatske za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (stavak 6.).
18. Iz navedenih članaka 49. stavka 5. i 6. ZOHBDR i članaka 5. i 6. Odluke, jasno proizlazi da će se korisniku prijevremene starosne mirovine koji je ispunio uvjete za priznanje prava prema odredbama ZOMO, a iznos mirovine je manji od najniže mirovine, odrediti najniža mirovina. Iznos iz članka 5. i 6. ZOHBDR u vezi članka 1., 5. i 6. Odluke predstavlja osnovicu na temelju koje se svakom pojedinom hrvatskom branitelju s obzirom na broj dana sudjelovanja u borbenom sektoru uz primjenu odgovarajućeg mirovinskog i polaznog faktora izračunava svota najniže mirovine. To konkretno znači da taj iznos mirovine kod svakog pojedinog hrvatskog branitelja može biti drugačiji, jer ovisi o tome o kojoj se mirovini radi, o broju dana provedenih u borbenom sektoru, kao i o polaznom faktoru i mirovinskom faktoru.
19. Ovaj sud također naglašava kako tužitelj prethodno opisani izračun i obrazloženje osporava isključivo zbog toga što smatra da mu je trebalo izvršiti izračun mirovine prema kasnijim Odlukama o aktualnoj vrijednosti mirovine, a koje stajalište se ne može prihvatiti kao osnovano, budući su u konkretnom slučaju primijenjene odredbe Odluke koja je važila na dan 1. ožujka 2020., kao dana kada je tužitelju određena najniža mirovina. U pogledu navoda tužitelja kako je nejasno zbog čega je za njega povoljnija mirovina prema odredbama ZOMO, od one propisane odredbama ZOHBDR, potrebno je naglasiti kako je prilikom izračuna uzet u obzir polazni faktor iz članka 51. ZOHBDR i mirovinski faktor iz članka 50. ZOHBDR, a kako je to precizirano u pobijanim odlukama te osobni bod najniže mirovine prema članku 49. ZOHBDR iznosi 33,7980, a što je nepovoljnije prilikom izračuna u odnosu na mirovinu određenu isključivo prema odredbama ZOMO.
20. Nadalje, pravilno je tuženik ukazao kako je tužitelju pravo na prijevremenu starosnu mirovinu priznato punih 60 mjeseci prije navršenih godina života propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, jer prema članku 33. ZOMO osiguranik stječe pravo na starosnu mirovinu kada navrši 65 godina života, a dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu propisana ZOMO, snižava se u skladu s odredbama članka 26. stavka 2. ZOHBDR, samo u postupku prava na starosnu mirovinu, a ne i prijevremenu starosnu mirovinu.
21. Isto tako, pravilno je utvrđeno i da na strani tužitelja nema uvjeta iz članka 36. stavka 1. ZOHBDR za prevođenje mirovine tužitelja u starosnu mirovinu.
22. Stoga, s obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje i navedene zakonske odredbe, tuženik je u navedenom postupku izvršio pravilan izračun visine mirovine tužitelja te u pogledu istoga nema nikakvih nezakonitosti niti je tužitelj taj izračun doveo u dvojbu, već ga isti samo paušalno osporava.
23. Zbog toga se pobijano rješenje ocjenjuje zakonitim te u provedenom postupku nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.
24. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
U Osijeku 20. rujna 2022.
Sudac
Berislav Babić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.
