Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 5 Gž R-2472/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H. iz Z. B., OIB…, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB…, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1965/2019-26 od 31. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1965/2019-26 od 31. siječnja 2022.,u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 12.815,34 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (toč. I. izreke). Naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.svibnja 2022. do isplate (toč. II. izreke). Odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, te sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate počevši od 15-tog do 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec (toč. III. izreke).
2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. i II. izreke žalbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova tog odgovora.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena koji je bio organiziran u turnusima i to dolaskom na posao pola sata prije i ostanka na poslu pola sata poslije dovršetka službenog radnog vremena za razdoblje od 28.12.2011. do 1.6.2014.
6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove djelatne vojne osobe kao član Počasno zaštitne bojne – Zaštitne satnije i da je radio u turnusima (12-24-12-48) od 7,00 do 19,00 sati i od 19,00 – 17,00 sati na poslovima osiguranja, da mu je tuženica obračunavala i isplaćivala plaću za 12 satno radno vrijeme, da je tužitelj po nalogu nadređenog dolazio na posao 30 minuta prije službenog početka turnusa i odlazio s posla 30 minuta nakon službenog završetka vremena u turnusu radi zaduživanja i razduživanja osobnog naoružanja i opreme, postrojavanja, pripreme službe, upoznavanja s dnevnom zapovjedi i zadaćama te primopredaje službe, zbog čega je provodio 1 sat duže od formalnog radnog vremena od 12 sati po turnusu, da mu tuženica taj rad od pola sata prije turnusa i pola sata poslije turnusa (koji je bio obavezan) nije platila, niti ga evidentirala u svojim dnevnim evidencijama radnog vremena, da su saslušani svjedoci I. M. i Ž. O., kao i sam tužitelj u svojim iskazima potvrdili rad tužitelja u utuženom razdoblju prema dobivenoj zapovijedi pola sata prije službenog početka turnusa i pola sata nakon službenog završetka turnusa, te da je financijskim vještačenjem utvrđeno da bi plaća tužitelja u utuženom razdoblju od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014. za dodatnih 30 minuta prije početka i 30 minuta nakon završetka smjene ovisno o tome kada su sati odrađeni (u turnusu, subotom, nedjeljom i blagdanom) iznosila 12.815,34 kn.
7. Temeljem utvrđenja da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi primopredaje službe po obavljenom poslu ne smatra prekovremenim radom, već ga treba vrednovati, odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima i utvrđenja u postupku da je tužitelj kontinuirano u utuženom razdoblju radio dulje od punog radnog vremena, jer je u svakom 12 satnom turnusu efektivno odradio 13 sati, time da mu tuženica nije obračunala, niti isplatila 1 sat rada (30 minuta prije i 30 minuta nakon završetka radnog vremena), pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 14., 97. st. 1., 5. i 6., 168., 170. st. 4. i 203. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 – dalje: ZSOS) i čl. 136., 139., 153. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 73/13), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 50/08 i 118/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 i 99/12), čl. 39., odnosno i čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) prihvatio tužbeni zahtjev, izuzev u dijelu odluke o zateznim kamatama i presudio kao u izreci pobija presude.
8. Navedeni zaključak i utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj sud.
9. Naime, tužitelj ima pravo na neisplaćene dodatke na plaću nastale zbog ranijeg dolaska, odnosno kasnije odlaska s posla zbog specifične vrste njegova rada temeljem prednje citiranog Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske koji uređuje specifični dodatak na plaću za pojedine oblike rada djelatnih vojnih osoba i način isplate plaće djelatne vojne osobe, kao i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 – dalje: Odluka), koja je bila na snazi od 1.10.2009. do 30.5.2014., a koja propisuje raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama RH, pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba, jer je tek Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14) pitanje isplate dodatka na plaću od 1. lipnja 2014. drugačije regulirano u odnosu na prethodno citirane propise.
10. Tužena vlastitom ocjenom dokaza nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke (članak 8. ZPP), a njezini žalbeni navodi da je jedini objektivan pokazatelj načina i oblika rada tužitelja u spornom razdoblju službena evidencija radnog vremena tuženice, ne mogu se prihvatiti kraj činjenice da je tužitelj u postupku osporio potpunost i točnost evidencije radnog vremena, koju odlučnu činjenicu je sud prvog stupnja utvrdio na temelju iskaza svjedoka koji imaju neposrednih saznanja o radu tužitelja u utuženom razdoblju i na koje iskaze tuženica nije argumentirano prigovarala.
11. Kako je provedenim dokazima u postupku utvrđeno da je tužitelj po nalogu svojih nadređenih dolazio na posao pola sata prije početka redovitog radnog vremena i ostajao pola sata duže nakon završetka formalnog radnog vremena u turnusu, to je pravilna ocjena suda prvog stupnja da isti ima pravo na naknadu zajedno sa svim dodacima ovisno je li rad odrađen subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, odnosno u turnusu, time da takav rad nema karakter prekovremenog rada. Takvo pravo shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-466/07-2 od 5.9.2007. i Revr-1668/12-2 od 24.6.2016. da se radno vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima.
12. Kako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je financijski vještak plaću na dodatne sate obračunao primjenom cijene sata za redovni rad i da dodatne sate nije tretirao kao prekovremen rad, to protivno prigovoru žaliteljice vrijeme za koje tužitelj potražuje naknadu nije obračunato kao prekovremeni rad, već rad u turnusu/smjeni. Nisu stoga izostali razlozi o odlučnim činjenicama, niti je u tom dijelu počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.
11. ZPP, kako to neosnovano tvrdi žaliteljica.
13. Na u žalbi iznijetu sumnju tuženice je li tužiteljev raniji dolazak na posao i kasniji odlazak s posla imao osnovu u zapovijedi propisanoj Odlukom, valja navesti da u postupku nije bilo sporno postojanje takve zapovijedi.
14. Odluka o troškovima postupka, kojoj tuženica u žalbi određeno ne prigovara, pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP.
15. S obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
16. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena radnja nije ocijenjena potrebnom za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 20. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Jasenka Grgić, v.r.
