Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 25. Gž R-2135/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i Dubravke Burcar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. D. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika P.- S. F. d.o.o. OIB: …, sa sjedištem u S. K. (Grad Z.), zastupanog po punomoćniku I. C., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr- 171/2017-29 od 23. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-171/2017-29 od 23. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Utvrđuje se da je Odluka tuženika P.-S. F. d.o.o. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju od dana 30. kolovoza 2017. nedopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku P.-S. F. d.o.o. da tužitelja T. D., vrati na rad na radno mjesto vozača, u roku od 8 dana od dana donošenja presude.
III. Nalaže se tuženiku P.-S. F. d.o.o., nadoknaditi tužitelju T. D., trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika P.-S. F. d.o.o. za naknadom troškova parničnog postupka cijelosti."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže žalbu usvojiti.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2017. uz vraćanje na rad. 5. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19-dalje ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. tog čl. ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
6. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se traži postojanje opravdanoga razloga, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu.
7. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.
8. Iz sadržaja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2017. (list 10-11 spisa) proizlazi da je razlog otkazivanja osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa i to jer je tužitelj kao radnik od strane nadređenog u više navrata bio usmeno upozoravan na neprikladno ponašanje te na neizvršavanje svojih radnih zadataka na vrijeme i jer je dana 26. kolovoza 2017. putem SMS poruka i telefonski vrijeđao svog nadređenog, zastrašivao ga i prijetio mu, a zbog neciviliziranog odnosa prema nadređenom i drugim zaposlenicima poslodavac je izgubio povjerenje u radnika, radi čega nastavak radnog odnosa više nije moguć.
9. Dakle, izneseno predstavlja odlučne činjenice na kojima se temelji osporena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Stoga, predmetom ocjenjivanja u sudskom postupku mogu biti samo oni razlozi koji su konkretizirani pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu u odnosu na koje teče rok koji poslodavac mora poštivati kod ove vrste otkazivanja.
10. Donošenjem pobijane presude kao i provodeći postupak koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP., a nije se ostvarila niti u žalbi tuženika označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP.
11. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto.
12. Pošavši od utvrđenja:
-da je tužitelj temeljem ugovora o radu od 1. svibnja 2015. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača, kojem je neposredno nadređeni D. S., koji je radio raspored vožnje svim vozačima po cijeloj Hrvatskoj, pa tako i tužitelju,
-da je tužitelj imao na raspolaganju službeni mobitel kojim je dana 26. kolovoza 2017. kojim je putem sms poruka, sadržajno citiranih pod toč. 8. obrazloženja prvostupanjske presude, komunicirao sa nadređenim radnikom D. S.,
-da su tužitelj i D. S., neposredno prije i nakon 26. kolovoza 2017., komunicirali putem sms poruka, oslovljavajući se sa "ti",
-da je tužitelj sms porukama od 26. kolovoza 2017. izražavao svoje nezadovoljstvo odnosom nadređenog D. S. prema njemu u usporedbi s drugim vozačima u pogledu rasporeda vožnje i ostvarivanja dnevnica,
-da tužitelj prije donošenja sporne Odluke o otkazu nije ni pismeno, a niti usmeno bio upozoravan na neprikladno ponašanje, odnosno na neizvršavanja radnih zadataka na vrijeme,
prvostupanjski je sud zaključio da tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret u pobijanoj odluci o otkazu od 30. kolovoza 2017. (da tužitelj nije izvršavao radne zadatke na vrijeme, da je tužitelj u više navrata bio usmeno upozoravan na neprikladno ponašanje prema nadređenom i drugim zaposlenicima), jer niti iz jednog od izvedenih dokaza ne proizlazi navedena tvrdnja tuženika.
13. U odnosu na drugu povredu obveza iz radnog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret pobijanom odlukom o otkazu (da je tužitelj 26. kolovoza 2017., putem sms poruka i telefonski vrijeđao svog nadređenog (D. S.) te ga zastrašivao i prijetio, necivilizirano se odnosio prema nadređenom i drugim zaposlenicima, radi čega je poslodavac izgubio povjerenje u njega) prvostupanjski je sud iz sadržaja sms poruka tužitelja i nadređenog D. S. od 26. kolovoza 2017. zaključio da je tužitelj tim porukama iznosio svoje nezadovoljstvo odnosom nadređenog radnika prema njemu, kako glede rasporeda vožnji tako i ostvarenih dnevnica u usporedbi s drugim radnicima, radi čega je iskazao i spremnost sve prijaviti direktoru i inspekciji rada, smatrajući da se radi o mobingu.
14. Nadalje, taj je sud zaključio da način komuniciranja tužitelja s nadređenim radnikom u navedenim sms porukama nije bio primjeren jeziku poslovne komunikacije tim više što je isti pri tome koristio službeni mobitel, ali da se pri tom i nadređeni radnik neprimjereno obraćao tužitelju svojim sms porukama ("Koji si ti komad budale. Našli ste se pravi tak se i zaslužujete niš koristi i pijavice…list 110 spisa).
15. Međutim, po ocjeni toga suda, sadržaj navedenih sms poruka od 26. kolovoza 2008., same po sebi, nisu i ne mogu biti dostatan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, kao krajnju mjeru, kada radni odnos sa radnikom više nije moguć, pretpostavljajući pri tome da je tuženik svog radnika prethodno upozorio na povrede obveza iz radnog odnosa, što u konkretnom slučaju tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao. Sadržaj sms poruka od 26. kolovoza 2017. između tužitelja i njegovog nadređenog radnika ukazuje na neprimjerenu i neprofesionalnu komunikaciju, koja i u konkretnom slučaju potvrđuje da je to bio njihov uobičajeni način komunikacije, koji je trebao biti razlog eventualnog pisanog upozorenja ne samo tužitelju kao radniku nego i njegovom nadređenom radniku.
16. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, zaključio da tuženik kao poslodavac u predmetnoj pravnoj stvari nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz jer nije dokazao da je tužitelj počinio upravo one povrede obveze iz radnog odnosa koje mu se Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu stavljaju na teret odnosno koje su navedene kao razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju, posljedica kojeg je gubitak povjerenja uslijed kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć dok izrečeno nezadovoljstvo tužitelja načinom rada nadređenog mu radnika, unatoč njihovoj neprimjerenoj komunikaciji ne opravdava gubitak povjerenja pa je i izvanredni otkaz kao sankcija za ovu povredu prestroga.
17. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 116. st. 1. ZR i čl. 135. st. 3. ZR-a).
18. I pobijana odluka o parničnom trošku pod stavkom III izreke je pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i visini. (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) slijedom koje je pravilno odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška pod stavkom IV izreke pobijane presude.
19. Iz iznesenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 20. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Ines Smoljan, v.r.
