Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž R-1330/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, suca izvjestitelja i članice vijeća te Dubravke Burcar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. J. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-6340/2020- 27 od 10. veljače 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-6340/2020-27 od 10. veljače 2022. godine u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I izreke preko pobijanog iznosa od 7.870,00 kn/1.044,53 eur[1] te u dijelu koji se odnosi na dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 6.500,00 kn/862,70 eur tekuće od 9. travnja 2020. do 30. travnja 2020. osim u dijelu koji se odnosi na paricijski rok,

III Preinačava se odluka o paricijskom roku sadržana pod stavkom I izreke navedene presude te se nalaže tuženiku da tužiteljici dosuđeni iznos plati u roku od 15 dana.

IV. Odbijen su zahtjev stranaka za naknadu troškova u povodu podnesenih žalbi kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. / Nalaže se tuženiku C. o. d.d. iz Z., OIB: … da tužiteljici D. G. iz Z., OIB: … isplati na ime naknade štete iznos od 14.620,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i zatezne kamate na iznos od 6.500,00 kn tekuće od 9. travnja 2020. do 30. travnja 2020. po stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. / Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice D. G. iz Z., OIB: … u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik C. o. d.d. iz Z., OIB: … isplati na ime naknade štete iznos od 14.732,36 kn sa zateznim kamatama tekućim-na iznos od 13.000,00 kn od 7. travnja 2020. do isplate-na iznos od 1.172,04 od 13.9.2019. do isplate i-na iznos od 560,32 kn od 15.10.2019. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 21.120,00 kn tekućih od 7. travnja 2020. do 8. travnja 2020., sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

III. / Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude pod stavkom II izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14i 70/19-dalje ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod stavkom I izreke preko iznosa od 7.870,00 kn, kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 6.500,00 kn tekuće od 9. travnja 2020. do 30. travnja 2020. te u odnosu na određeni paricijski rok žali se tuženik također iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i nenovčane imovinske štete po osnovi tuđe pomoći te imovinske štete po osnovi izgubljene zarade zbog ozljede koju je pretrpjela na radu u štetnom događaju koji se dogodio 17. srpnja 2019. godine kada je tužiteljica kao zaposlenica osiguranika tuženika K. p. i. d.d. Z. u objektu Tvornica kakao proizvoda prilikom provjere čokoladne mase u dozirnom spremniku linije WD-5 koji se nalazi na visini od cca 2,5 metra, nagazila na gazište djelomično neočišćeno od kakao mase, pri čemu joj je noga proklizala, te je izgubila ravnotežu i pala niz stepenice na leđa.

7. U postupku je nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, kao i činjenica da je tuženik prije utuženja dana 30.4.2020. na ime naknade štete isplatio tužiteljici iznos od 6.500,00 kn.

8. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje područja slabinske kralježnice, natučenje oba koljena, natučenje desne šake i ručnog zgloba. Liječena je mirovanjem i analgeticima, s provela je i 4 ciklusa fizikalne terapije.

9. Nadalje, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i izjavi tužiteljice, prije predmetnog štetnog događaja imala je degenerativne promjene slabinske kralježnice uz povremene lakše bolove, a nakon pada u štetnom događaju došlo je do značajnog pogoršanja kliničkog stanja tužiteljice te sada ima česte bolove u slabinskoj kralježnici zbog čega mora uzimati analgetike, teško se sagiba i uspravlja iz sagnutog položaja, te ne može nositi veće terete. Kretnje slabinske kralježnice su ograničene u manjem stupnju, a pogoršanja bolnog sindroma slabinske kralježnice uzrok je umanjenja životne aktivnosti od 3% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Ostale ozljede nisu dovele do smanjenja životne aktivnosti. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Zaostali bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpjela i primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Tuda pomoć u opsegu od 2 sata dnevno bila joj je potrebna 4 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom fizijatra 17.02.2020.

10. Sud prvog stupnja dijelom usvaja tužbeni zahtjev dosuđujući tužiteljici daljnji iznos od 14.620,00 kn utvrdivši osnovanim potraživanje tužiteljice po kvalifikatornim okolnostima povrede prava osobnosti i to za pretrpljene fizičke bolove 7.000,00 kn, za pretrpljeni strah 8.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 3% 7.000,00 kn, te po osnovi nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.120,00 kn ili ukupno 21.120,00 kn, koji je umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 6.500,00 kn prije podnošenja tužbe dok preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.000,00 kn smatra neosnovanim.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovano tužiteljica u žalbi upire da utvrđena naknada, s obzirom na zadobivene ozljede i okolnosti štetnog događaja, ne predstavlja adekvatnu novčanu satisfakciju za pretrpljene duševne boli zbog povrede prava osobnosti kao jedinstvenog vida neimovinske štete jer je sud prvog stupnja na valjano utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o visini utvrđene i dosuđene naknade.

12. Naime, povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje može se pojaviti ne samo kao fizička već i kao duševna bol (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 63/08, 134/09 i 94/13-dalje ZOO) pa je cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO utječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, a uzimajući u obzir životnu dob tužiteljice (rođena 1957.) kao i ostale okolnosti slučaja, cilju kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog suda dosuđeni iznos uz već isplaćeni u svojoj ukupnosti predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

13. Neosnovano tužiteljica u žalbi osporava odluku prvostupanjskog suda i u dijelu kojom je odbijen njezin zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade u kolovozu i rujnu 2019. za vrijeme dok je nesporno bila na bolovanju, kada je, prema njezinoj tvrdnji primila manju plaću jer nije ostvarila dio plaće po učinku.

14. Naime, polazeći od sadržaja odredbe čl. 219. st. 1. ZPP prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, u situaciji kad tužiteljica u spis osim potvrda o bolovanju i obračunskih isprava za isplatu plaće za vrijeme bolovanja, nije dostavila dokaze o visini svoje redovne plaće koju je inače ostvarivala kada nije bila na bolovanju, a niti visinu plaće koju je ostvarivala po učinku, pa kad je pri tom na ročištu 11. siječnja 2022. odustala od prethodno predloženog dokaza financijskim vještačenjem (predloženog "po potrebi"), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije dokazala osnov i visinu utužene izgubljene zarade, zbog gubitka dijela plaće po učinku.

15. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da su predmetni štetni događaj i šteta nastali prije nego što je Vrhovni sud RH na sjednicama Građanskog odjela 5.3.2020. i 15.6.2020 pod brojem Su-IV-47/2020-5 zauzeo pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete na način da se postojeća povećava za 50%, te da to shvaćanje ne bi smjelo djelovati retroaktivno, jer ono i ne djeluje retroaktivno nego se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

16. Zbog toga, iako Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih ne bi smio odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, uvažavajući u kontekstu svih utvrđenih odlučnih činjenica u ovom predmetu i navedeno povećanje iznosa naknade neimovinske štete od strane Vrhovnog suda, ocjena je ovog suda da dosuđeni iznos naknade neimovinske štete uz već isplaćeni korespondira činjenicama ovog slučaja te predstavlja adekvatnu novčanu satisfakciju tužiteljici za pretrpljenu ozljedu na radu.

17. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je uz tužbu dostavila odštetni zahtjev koji je prije tužbe uputila tuženiku, bez dokaza o tome kada i na koji način je upućen tuženiku, pa kako iz obavijesti o zaprimljenoj prijavi štete proizlazi da je isti zaprimljen kod tuženika 09.04.2020., osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

18. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, pravilno sud prvog stupnja dosudio tužiteljici kamate na plaćeni iznos od 6.500,00 kn od 09.04.2020. pa do dana plaćanja 30. travnja. 2020., kao i kamatu na nenovčanu imovinsku štetu tekuću od 09.04.2020. godine pa do presuđenja jer se prema odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, slijedom čega tužiteljici, na dosuđeni iznos nenovčane imovinske štete pripada kamata tekuća od podnošenja zahtjeva 09.04.2020. godine pa do isplate. Suprotno žalbenim navodima na utvrđeni tijek zakonskih zateznih kamata nema nikakav utjecaj kada su prihvaćeni novi orijentacijski kriteriji.

19. Suprotno žalbenim navodima, odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. st. 4. ZPP.

20. Međutim, osnovano tuženik osporava odluku o paricijskom roku. Naime, rok za dobrovoljno ispunjenje novčanih tražbina utvrđenih sudskom odlukom iznosi 15 dana (čl. 328. st. 2. ZPP-a). Stoga je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo usvojiti i preinačiti odluku o paricijskom roku te naložiti tuženiku da tužiteljici dosuđeni iznos plati u roku od 15 dana

21. Zbog izloženog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. toč. 3. ZPP.

22. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu podnesenih žalbi kao neosnovani i to tužiteljice jer nije uspjela sa podnesenom žalbom a tuženika jer je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu i to u odnosu na odluku o paricijskom roku (arg. iz čl. 35. ZPP).

U Zagrebu, 20. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.