REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 90/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika S. B., OIB ..., iz Z., sada u Domu za starije i nemoćne osobe P., u Z., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika - protutužitelja I. D., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., radi iseljenja, utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2666/2018-2 od 13. prosinca 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-263/2017-44 od 27. srpnja 2018., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika - protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku - protutužitelju iseliti iz stana u Z., ... III. (treći) kat, I. stubište, stan broj 23, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, kupaonice s WC-om i predsoblja površine 39,76 m² sagrađenog u zgradi na kčbr. 6277/5, upisanog u knjizi PU V. N., poduložak 6261, ZK odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu i predati ga, slobodnog od osoba i stvari, u posjed tužitelju - protutuženiku, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 14.800,00 kuna. Nadalje je u točki II.1. izreke odbijen protutužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi da tuženik - protutužitelj ima pravo stanovanja na opisanom stanu tužitelja - protutuženika, dok je u točki II.2. odbijen protutužbeni zahtjev i u dijelu kojim je traženo trpljenje tužitelja - protutuženika na uknjižbu prava osobne služnosti stanovanja tuženika - protutužitelja na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi. Ujedno je točkom III. izreke naloženo tužitelju - protutuženiku isplatiti tuženiku - protutužitelju iznos od 73.688,98 kuna sa zateznom kamatom od 27. srpnja 2018. do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 13.528,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 2018. do isplate, dok je u točki IV. izreke odbijen dio protutužbenog zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 7.445,02 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 73.688,98 kuna za razdoblje od 20. rujna 2017. do 26. srpnja 2018.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika - protutužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, dok je drugostupanjskim rješenjem prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu pod točkom III. izreke i u tom je dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik - protutužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači odbijanjem tužbenog i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva.
4. Tužitelj - protutuženik nije odgovorio na reviziju tuženika - protutužitelja.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna revizija), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i rješenje se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da revizija sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U reviziji tuženik - protutužitelj postavlja dva pitanja:
- postoji li osobna služnost stanovanja za korist ovlaštenika kojeg vlasnik stana uvede u posjed stana radi stanovanja bez sklapanja pismenog ugovora;
- postoji li dužnost vlasnika stana na trpljenje vršenja prava služnosti stanovanja predajom stana u posjed ovlašteniku navedene služnosti bez sklapanja pismenog ugovora?
9. Revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni smatrajući da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev- 1600/85 od 19. studenoga 1985. prema kojoj "vlasnik stana ispunjava svoju dužnost trpljenja vršenja prava služnosti stanovanja predajom stana u posjed ovlašteniku navedene služnosti", kao i praksi Županijskog suda u Splitu izraženoj u predmetu Gž- 2423/86 od 18. rujna 1986. prema kojoj "osobna služnost stanovanja (habitatio) može nastati i bez pismenog oblika".
10. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj - protutuženik 2011. godine dopustio tuženiku - protutužitelju, i to do opoziva, korištenje stana u svom vlasništvu, a riječ je o stanu u Z., anagrafske oznake na trećem katu, površine 39,76 m², sagrađenog u zgradi na kč.br. 6277/5 i upisanog u knjizi PU V. N., poduložak 6261, i to zato što je tuženik - protutužitelj, inače nećak tužitelja - protutuženika, bio bez posla zbog čega je došao u Z. kako bi se lakše zaposlio, nakon čega je 2017. godine tužitelj - protutuženik, kao vlasnik stana, opozvao dano odobrenje tuženiku - protutužitelju na stanovanje u predmetnom stanu. Na temelju gornjih utvrđenja sudovi su zaključili da se u konkretnom slučaju ne radi o pravu stanovanja tuženika - protutužitelja odnosno osobnoj služnosti na predmetnom stanu, već o prekarnom odnosu u kojem je tuženiku - protutužitelju pripadalo pravo korištenja predmetnog stana do opoziva, pa nakon što je tužitelj - protutuženik, kao vlasnik stana, opozvao dano odobrenje, sudovi su ocijenili da tuženik - protutužitelj više nema pravo na posjed stana. U takvim su okolnostima sudovi prihvatili tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV), a odbili protutužbeni zahtjev na utvrđenje da tuženik - protutužitelj ima pravo stanovanja na predmetnom stanu i na trpljenje tužitelja - protutuženika na uknjižbu prava stanovanja na predmetnom stanu, na temelju odredaba članka 217. stavka 1., članka 218. stavka 2., članka 219. stavka 4. i članka 220. stavka 1. ZV. 11. Revizijski sud ocjenjuje da pitanja postavljena u reviziji nisu važna pitanja u smislu odredbe članka 382. stavkom 2. ZPP zato što se ne naslanjaju na činjenice utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima slijedom čega ni razlozi važnosti nisu odgovarajući.
12. Naime, služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari na temelju kojega se ovlaštenik može tom stvari koristiti na određeni način. Može se steći originarno (izvorno) i derivativno (izvedeno). Ako se stječe bez suglasnosti vlasnika poslužne stvari, stjecanje je originarno, a ako se stječe uz suglasnost vlasnika posluže stvari, dakle na temelju pravnog posla, je derivativno. Kada je riječ stjecanju služnosti na temelju pravnog posla, radi se o stjecanju na temelju ugovora, a ugovor kojim se osniva služnost mora zadovoljavati sve opće pretpostavke za valjanost ugovora. Međutim, nižestupanjski su sudovi utvrdili da su stranke bile u prekarnom odnosu jer je tužitelj - protutuženik prepustio tuženiku - protutužitelju besplatno stanovanje u predmetnoj nekretnini samo do opoziva. Prekarij nije osnova za stjecanje stvarnih prava jer dok traje pravo vlasništva, vlasnik zadržava svoju pravnu vlast glede stvari, a jedino je izvršavanje te vlasti, u većoj ili manjoj mjeri, na dulje ili kraće vrijeme, prenio na drugu osobu. No, nakon opoziva izvršavanje te vlasti prestaje.
13. U sudskoj praksi na koju se revident poziva kao razlog važnosti ne radi se o prekarnom odnosu kao u konkretnom slučaju, već o stjecanju prava osobne služnosti na stanovanje na temelju usmenog ugovora što znači da se postavljena pitanja ne oslanjaju na činjenice utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Stoga ni razlozi važnosti na koje revident ukazuje nisu odgovarajući što reviziji daje obilježje nedopuštenosti.
14. U takvim je okolnostima reviziju tuženika - protutužitelja kao nedopuštenu valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 392.b stavaka 1. i 3. ZPP i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
