REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5530/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L., OIB: ..., iz N., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u L., protiv tuženika F. B., OIB: ..., iz N., kojeg zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-634/2021-2 od 13. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu – Stalna služba u Labinu poslovni broj P-948/2019-89 od 10. veljače 2021., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-634/2021-2 od 13. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu – Stalna služba u Labinu poslovni broj P- 948/2019-89 od 10. veljače 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja dva pravna pitanja koja se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava – odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) i dva postupovnopravna pitanja koja se na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. Zakona o parničnom postupku, a za koja navodi da su važna za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda. Pritom se obrazlažući važnost prvog i drugog naznačenog pitanja poziva na revizijske odluke Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., Rev- 776/2007 od 18. rujna 2007. i Rev-2129/2011 od 12. travnja 2016., a postupovnopravnih pitanja – na revizijske odluke Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., Revr-20/2004 od 17. lipnja 2004., Rev-x-707/2017 od 22. svibnja 2019., Rev- x-1075/2013. od 17. prosinca 2014. i Rev-127/1995 od 5. studenoga 1998. te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3538/2018 od 12. studenoga 2020.

3. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Postavljanjem prvog i drugog pitanja podnositelj polazi od činjeničnih utvrđenja koja nemaju uporište u stanju spisa – da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za nastanak odnosa stjecanja bez osnove. Naime, nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključili da je bez pravne osnove iz sredstava tužitelja dobivenih prodajom njegovog suvlasničkog dijela namireno dugovanje tuženika po kreditu dobivenog za njegove osobne potrebe (kupnju automobila) u iznosu od 26.281,47 kn, a ne za potrebe obrta o čemu nije postojao prethodni dogovor zbog čega obvezuju tuženika primjenom čl. 1111. ZOO navedeni iznos isplatiti tužitelju, te daljnji iznos od 8.247,85 kn ili polovicu iznosa od 16.494,97 kn koliko je u postupcima ovrhe naplaćeno za obveze zajedničkog obrta obzirom da stranke prema sporazumu jednako i solidarno odgovaraju za obveze obrta.

3.2. Nadalje, postupovnopravnim pitanjima podnositelj polazi od procesnih pretpostavki koje nisu ostvarene, s obzirom da je drugostupanjski sud sukladno čl. 375. st. 1. ZPP iznio razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ocijenio je žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značenja, te je označio i razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, slijedom čega nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 220. ZPP odbio provesti vještačenje na okolnosti predložene po tuženiku od kojih okolnosti neke nisu ni bile sporne, a na neke okolnosti se stranke nisu niti pozivale tijekom postupka, te u tom smislu nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Također je drugostupanjski sud ocijenio da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na način propisan čl. 8. ZPP, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Pritom valja reći da se postupovnopravna pitanja koja tuženik postavlja ni ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7., 8. i 10. ZPP.

3.3. Stoga ni odluke na koje se podnositelj poziva u prijedlogu ne daju razlog važnosti naznačenim pitanjima.

4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 20. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.