2 UsI-3981/2021-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja "A. s." d. o. o.(OIB: …), S., …, zastupanog članici uprave A. Š., a ona po opunomoćenici S. B., odvjetnici u Z., …, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Zagreb, Runjaninova 2, radi utvrđivanja posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za rekonstrukciju građevine neodređene namjene, 20. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u ovom upravnom sporu kao nedopuštena.
Obrazloženje
Tužitelj je pravovremeno 27. prosinca 2021. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-612-08/21-02/0074, URBROJ: 532- 02-03-02/1-21-4 od 25. studenoga 2021. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je, rješenjem od 2. ožujka 2021., konzervatorski odjel odbio zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta za idejno rješenje za rekonstrukciju Spomenika vodi – monumentalne fontane. Istaknuo je da tuženik, danim obrazloženjem, nije obrazložio a niti dokazao da bi predloženi radovi bili u suprotnosti s utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrhom zaštite kulturnog dobra, da je riječ o opetovanom pokušaju dokazivanja da obnova nasilno porušenog spomenika na splitskoj rivi inje moguća, da je u skladu s pozitivnim propisima uređen redoslijed radnji – posebni uvjeti i uvjeti priključenja zamišljeni su kao smjernice za izradu tehničkog rješenja u sklopu glavnog projekta, a nakon čega se na naknadno izrađenom glavnom projektu ista javnopravna tijela ponovno moraju očitovati u obliku potvrde na glavni projekt, a čija je svrha ovjeriti projekt ako je izrađen prema smjernicama. Istaknuo je da je u procesu obnove konkretnog spomenika izrađeno idejno rješenje kao podloga za izradu glavnog projekta i u cilju ishođenja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, da je prema Zakonu o gradnji i Zakonu o prostornom uređenju ponuđena skica predviđenog zahvata, a ne konačno tehničko rješenje koje će se tek definirati glavnim projektom te da se, shodno tomu, može zaključiti da je tzv. obustava postupka izdavanja uvjeta od konzervatorskog odjela, u kojoj je elaborirana manjkavost tek očekivanog tehničkog rješenja, u cijelosti neosnovana. Istaknuo je i da konzervatorski odjel u ovom stadiju postupka nema utemeljenja donositi odluke i akte kojim se obustavlja izrada projekta koja je izglasana i o kojoj je odlučeno na predstavničkom tijela Grada S., već da je ono dužno izdati smjernice i u kasnijem stadiju projekta obnove potvrditi njegovu usklađenost ili neusklađenost s mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra i svrhom zaštite toga dobra. S tim u vezi naveo je da je osporeno rješenje u koliziji sa važećom konzervatorskom podlogom Prostornog i generalnog urbanističkog plana Grada S., koju je izradio konzervatorski odjel u
S. 2002., a u kojoj je, tvrdi, izrijekom naznačeno da je sklop koji obuhvaća
P., Palaču B. i porušenu monumentalnu fontanu najvrjedniji kompleks
19. stoljeća u Splitu i jedno od najvrjednijih ostvarenja neostila u Hrvatskoj, ali da je ono u protivnosti s konzervatorskim elaboratom za obnovu Monumentalne fontane koja je javno dostupna na web stranicama Grada S. i kojeg je, po narudžbi grada, izradio
Fakultet … S tim u vezi tvrdi da je u
navedenom elaboratu fakulteta navedeno da je moguće izraditi replike skulptura na osnovu dostupne dokumentacije, sačuvanih izvornih dijelova i više stotina izvornih fotografija monumentalne fontane snimljenih iz različitih kutova i brojnih fotografija skulpturalnih detalja, da je, primjerice zgrada "H." u S. s glazbenom
dvoranom nedavno dovršena na temelju škrtog broja fotografija, a što je neusporedivo s bogatim fundusom fotografija monumentalne fontane te da nije bitno po čijem je nalogu izrađen elaborat. Vezano za navod tuženika da je postavljanje spomenika unutar granica spomeničke zone "A" upisane 1979. na Listu svjetske baštine moguć samo uz dozvolu konzervatorskog odjela, istaknuo je da u konkretnoj situaciji nije riječ o postavljanju novog spomenika, već o obnovi starog, porušenog spomenika te da su u elaboratu fakulteta naznačeni primjeri uspješne faksimilne obnove u tuzemstvu i inozemstvu (poglavlje 4. Komparativni primjeri faksimilne obnove), zatim u poglavlju 6. prijedlog konzervatorskih smjernica s planom i tehnologijom izvedbe obnove monumentalne fontane a u uvodnim dijelovima elaborata i povijesni tijek podizanja monumentalne fontane – spomenika te da je Grad S. zakladnim spisom iz 1888.
preuzeo vlasništvo nad tom fontanom s precizno određenim obvezama za njeno očuvanje i održavanje. Stoga je zatražio poništiti naveden rješenje tuženika.
Tužba nije dopuštena.
Prema odredi članka 2. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS) cilj toga zakona je osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela, dok prema stavku 2. toga članka javnopravnim tijelom u smislu toga zakona smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga).
Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. do 4. ZUS-a je propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (upravnog akta), ocjena zakonitosti postupanja i propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisi te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora, s time da je točkom 1. toga stavka upravni akt određen kao pojedinačna odluka kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. U tom smislu, elementi pojma pojedinačne odluke pretpostavljaju određenog nosioca, autoritativnost, pravno djelovanje, konkretnost i da se takva odluka donosi u nekoj upravnoj stvari.
Shodno članku 2. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
Iz citiranih zakonskih odredbi valja zaključiti da kumulativne pretpostavke da bi se pojedini predmet smatrao upravnom stvari podrazumijevaju: a) odlučivanje od javnopravnog tijela, b) odlučivanje u upravnom postupku, c) odlučivanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih osoba ili drugih stranaka i, krajnje, d) neposredna primjena zakona, drugih propisa ili općih akata, kojima je uređeno pojedino upravno područje.
Člankom 30. stavkom 1. točkom 2. i 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja (točka 2.) i da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora (točka 7.).
Nije sporno da je tužitelj osporio zakonitost odluke koja je donijeta u postupku pokrenutom po zahtjevu investitora Grada S. za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za rekonstrukciju građevine neodređene namjene, 2.b. skupine Spomenik vodi – monumentalne fontane na postojećoj građevini i čestici zemlje oznake …, K. O. S., prema idejnom rješenju koje je izradio S. Š., dipl. ing. arh. (A 1887), A.-S., S., oznake projekta T. D. 29/20, izrađen u siječnju 2021.
Nije sporno ni da je protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen navedeni zahtjev investitora, žalbu izjavio izrađivač idejnog rješenja S. Š., a koju je tuženik odbio osporenim drugostupanjskim rješenjem. Također nije sporno da je tužbu u konkretnom sporu podnio "A. s." d. o. o.
Prema članku 61. stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 102/15., 44/17., 90/18., 32/20. i 62/20., u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara) za poduzimanje radnji na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra za koje se prema posebnom propisu izdaje građevinska dozvola nadležno tijelo na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole u svrhu izrade glavnog projekta, a prije pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole, utvrđuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra.
Člankom 61. stavkom 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara je propisano da zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra iz stavka 1. ovoga članka odbit će se rješenjem ako su predložene radnje suprotne utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrsi zaštite kulturnog dobra propisanoj ovim Zakonom ili je odbijeno izdavanje potvrde konzervatorskog elaborata iz članka 61.a stavka 1. toga zakona.
Posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra koji su utvrđeni u svrhu izrade idejnog projekta mogu se koristiti za izradu glavnog projekta potrebnoga za izdavanje građevinske dozvole (članak 61. stavak 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara).
Tumačeći i iščitavajući citirane zakonske norme može se zaključiti da je u konkretnoj upravnoj stvari riječ o posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra koji nisu samostalan akt, već jedan od uvjeta koje investitor prilaže svom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole. Sud smatra da se tim posebnim uvjetima, koji nisu samostalna pojedinačna odluka, ne rješava o ikakvom pravu stranke, investitora u upravnoj stvari, već se utvrđuju posebni uvjeti pod kojim je moguće s aspekta zaštite kulturnog dobra izvršiti rekonstrukciju postojeće građevine.
Izloženo pravno shvaćanje izrazio Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Usž-2018/2020-3 od 5. ožujka 2021.
U izloženom osporene odluke javnopravnih tijela ne predstavljaju (samostalne) pojedinačne odluke koje bi bile predmet ocjene u upravnom sporu. Pogotovo nije riječ o pojedinačnim odlukama kojima se dira, odnosno odlučuje o ikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja, žalitelja neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu odredbi članka 3. ZUS-a i članka 2. stavka 1. ZUP-a.
Opreza radi, valja istaknuti i da sud smatra da tuženik nije imao pravne osnove da žalitelju prizna status stranke u konkretnom predmetu. Shodno tomu ona status stranke nema niti u upravnom sporu, a niti ga može steći na temelju propusta tuženika.
Izloženo pravno shvaćanje ovoga suda izraženo i u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-732/2019-2 od 19. prosinca 2019.
Stoga, a budući da ne postoje pretpostavke za vođenje ovoga spora, valjalo je,
na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 2. i 7. ZUS-a, odbaciti tužbu kao nedopuštenu, odnosno riješiti kao u izreci.
U Splitu 20. rujna 2022.
S U D A C
Silvio Čović, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 67. stavak 1. u vezi s člankom 30. stavkom 2. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja S. B., odvjetnici u Z., …,
- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti ovoga rješenja,
- u spis.
