Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU Povrv-603/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., O.:
…, zastupanog po pun. S. Š., odvjetnici u S., protiv
tuženika Z. R. iz S., M., O.: …,
zastupanog po pun. J. M., odvjetniku u T., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. veljače 2024. godine u
nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 18. ožujka 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana
9.ožujka 2023.godine donio JB iz S. G. Č. pod
brojem Ovrv.2021/23 u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana
isplatiti tužitelju iznos od 3.185,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama
od 2.veljače 2021.godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se
određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena;
te mu u istom roku isplatiti iznos od 89,06 eura; dok se isti ukida u dijelu
kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak
ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura sa zakonskim zateznim
kamatama od 9.ožujka 2023.godine jer je o troškovima cjelokupnog
postupka valjalo donijeti jedinstvenu odluku.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 854,19 eura sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja
se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 17. veljače 2023. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi isplate
iznosa od 3.185,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dana 9. ožujka 2023.
godine doneseno je rješenje JB u S. G. Č. broj Ovrv-
2021/23 kojim je određena predložena ovrha i određen trošak ovršnog postupka u
iznosu od 273,75 eura. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem
navodi da se potraživanje tužitelja odnosi na korištenje kreditne kartice poslovnog
subjekta A.-A. d.o.o. T., sada A.-A. d.o.o., u stečaju, tužitelj da
potražuje i kamate na iznos glavnice, a da nije podnio nikakav dokaz za navedeno
razdoblje. Bivši ovrhovoditelj – P. C. d.o.o. Z. da je temeljem Ugovora o
cesiji prenio dugovanje sadašnjem tužitelju i da o tome nije nikoga obavijestio.
Tuženik navodi da je on bivši zaposlenik trgovačkog društva A.-A. d.o.o.
T.. Tužitelj da ne može paralelno potraživati navedeno potraživanje prijedlogom
za ovrhu od bivših radnika trgovačkog društva koje je sada u postupku stečaja kao i
od trgovačkog društva prijavom tražbine u stečajnom postupku. Kako je nad
društvom A.-A. d.o.o. T. otvoren stečajni postupak koji se vodi kod
Trgovačkog suda u Splitu pod brojem …, to da je tužitelj sva svoja
potraživanja sa osnove korištenja kreditnih kartica tog poslovnog subjekta prijavio u
stečajnom postupku u ukupnom iznosu od 14.754,33 eura, a potraživanje tužitelja da
je u cijelosti priznato rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod brojem St-282/22 od
18. siječnja 2023. godine.
Dana 18. travnja 2023. godine doneseno je rješenje Općinskog suda u Splitu,
SS u T. broj Ovrv-2021/23 kojom se stavlja izvan snage citirano
rješenje o ovrsi JB u dijelu kojim je određena ovrha i ukidaju se
provedene radnje, nakon pravomoćnosti postupak je nastavljen kao u povodu
prigovora protiv platnog naloga.
Nakon donošenja tog rješenja tužitelj dana 16. svibnja 2023. godine dostavlja
podnesak kojim se očituje na prigovor tuženika.
U svom podnesku od 16.svibnja 2023.godine tužitelj navodi da je temeljem
Ugovora o kupoprodaji (ugovor o cesiji) sklopljenog sa društvom P. C.
d.o.o., Z., od dana 15. veljače 2021. godine postao vlasnik predmetnog
potraživanja. Tužitelj navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno
čl.80. ZOO-a i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora
(prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja
izvansudske nagodbe). Svejedno, sukladno zakonskim odredbama, obavijest
dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, pa se tužitelj poziva na sudsku
praksu Vrhovnog suda RH. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog
ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i
dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje.
Sud drži točnim navod tužitelja, dakle, tužitelj je temeljem ugovora o cesiji sa
društvom P. C. d.o.o. Z., steklo kao vjerovnik spram tuženika predmetnog
potraživanja koje je raniji vjerovnik imao spram tuženika, tužitelj je priložio spisu
obavijest tuženiku, točan je i navod tužitelja da je ugovor o cesiji valjan i bez
obavještavanja dužnika o tom pravnom poslu. Dakle, tužitelj je aktivno legitimiran,
prema stavu suda, u ovoj pravnoj stvari. Valjalo je nadalje utvrditi je li postojalo
potraživanje ranijeg vjerovnika spram tuženika koje mu tuženik nije podmirio, a koje
bi taj vjerovnik prenio na tužitelja kao novog vjerovnika.
Tužitelj nadalje navodi da se radi o dugovanju po A. E.
B. kreditnoj kartici koju je tuženik kao zaposlenik društva A.-A.
d.o.o., T., imao prema starom vjerovniku društvu P. C. d.o.o., Z.,
a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Naime, tuženik da je temeljem
Pristupnice od 30.10.2003. godine te Ugovora o potrošačkim kreditima dobio na
korištenje označenu kreditnu karticu kao zaposlenik poslovnog subjekta društva
A.-A. d.o.o., T., te da je pri tom prihvatio solidarnu odgovornost za sve
utroške nastale korištenjem te poslovne kartice. U odnosu na prigovor tuženog kojim
ističe kako ovrhovoditelj ne može paralelno potraživati od radnika društva koje je
sada u stečaju i od tog trgovačkog društva tu istu tražbinu potraživati prijavom
tražbine u stečajnom postupku, tužitelj navodi da je ovlašten potraživati predmetno
dugovanje i od tuženika a s obzirom na njegovu solidarnu odgovornost koju je
prihvatio temeljem Pristupnice i Ugovora sukladno već gore navedenom. S obzirom
na dugovanje po predmetnoj kartici koje je na dan 15.10.2020. godine iznosilo
23.997,61 kn, banka da je tuženika dana 05.11.2020. godine pozvala na podmirenje
cjelokupnog duga po predmetnoj kartici koje je tada bilo u iznosu od 24.335,20 kn.
Tužitelj da je otkupio dugovanje u iznosu od 24.668,66 kn temeljem Ugovora o cesiji
kako je već navedeno, a isto da se odnosi na iznos glavnice od 23.997,61 kn
(3.185,03 €) te zakonske zatezne kamate obračunate do otkupa u iznosu od 671,02
kn (89,06 €) a što da je razvidno iz priložene Analitičke kartice (kartica prometa).
Stoga dugovanje tuženika na dan podnošenja ovršnog prijedloga da iznosi na ime
glavnice 3.185,03 EUR / 23.997,61 HRK te na ime zakonske zatezne kamate
obračunate do 01.02.2021. godine iznos od 89,06 EUR / 671,02 HRK, odnosno,
ukupno ovdje utuženi iznos od 3.274,09 /24.668,63 HRK, što predstavlja glavni
zahtjev tužitelja. Tužitelj potražuje daljnju zakonsku zateznu kamatu na glavnicu
računajući od 02.02.2021. godine pa do isplate.
Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo da nije sporna visina zahtjeva, ne
predlaže provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a sukladno
takvom očitovanju tuženika, tužitelj je povukao taj prijedlog, radi načela
ekonomičnosti postupka.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvoda otvorenih stavaka
dužnika od 17.ožujka 2023.godine; rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj St-
282/2022 od 18.siječnja 2023.godine; Ugovora o kupoprodaji plasmana broj 2021-6
od 15.veljače 2021.godine; dopisa društva P. C. d.o.o. Z. tuženiku od
9.ožujka 2021.godine; U. o korištenju A. E. B. C. iz
ožujka 2003.godine; Pristupnice za tu karticu potpisanu od strane tuženika i
naručitelja od 30.listopada 2003.godine; izvatka iz poslovnih knjiga P. C. d.o.o.
od 15.listopada 2020.godine sa opomenom pred utuženje tuženiku od 5.studenog
2020.godine; Općih uvjeta poslovanja P. C. d.o.o. za A. E.
osobne kartice od 18.listopada 2013.godine; kartice prometa tužitelja na dan 15.svinja 2023.godine.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Naime, među strankama nije sporno da je tuženik bio zaposlenik društva
A.-A. d.o.o. u stečaju, T., uvidom suda u registar trgovačkih društva
utvrđeno je da je to društvo još uvijek u stečaju, a tužitelj je spisu priložio Pristupnicu
ranijeg vjerovnika za A. E. B. C. od 30.listopada 2003.godine
iz koje proizlazi da društvo A.-A. d.o.o. T. kao pravna osoba odnosno
naručitelj traži izdavanje te kartice sa tuženika, svog radnika, kao korisnika, ta kartica
je tuženiku i izdana, tuženik je potpisao Pristupnicu i time prihvatio sve uvjete za
izdavanje ove kartice, pa tako i obvezu plaćanja troškova po istoj, a navedeno je u
samoj Pristupnici da potpisom iste naručitelj i korisnik (tuženik) prihvaćaju solidarnu
odgovornost za sve utroške nastale korištenjem te kartice. Dakle, u ovom slučaju
tuženik je zaista solidarno odgovoran, pored naručitelja, svog ranijeg poslodavca, za
sve troškove koje je učinio po toj kartici, a to znači da vjerovnik može od bilo kojeg
solidarnog dužnika tražiti namirenje dugovanja. Dakle, tuženik je odgovoran,
solidarno, za dugovanje spram ranijeg vjerovnika po ovoj kreditnoj kartici, to je
potvrdio svojim potpisom na Pristupnici, karticu je nedvojbeno koristio i napravio
trošak na istoj. Pregledom rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj …. Od
18.siječnja 2023. godine, u stečajnom postupku nad društvom A.-A. d.o.o. u
stečaju, T., utvrđeno je da je utvrđena tražbina vjerovnika (tužitelja) u iznosu od
14.754,33 eura, dakle, i ovo potraživanje, predmetno, prijavljeno je od strane tužitelja
u tom postupku, to nije niti sporno, a zaista je, prema stavu ovog suda, tužitelj
ovlašten postaviti zahtjev prema bilo kojem od solidarnih dužnika, pa i prema obojici,
to je kasnije pitanje regresa između solidarnih dužnika, u ovom slučaju tužitelj nije
prijavom i utvrđenjem postojanja te tražbine u stečajnom postupku nad bivšim
poslodavcem tuženika, spriječen to potraživanje postaviti spram tuženika kao
solidarnog dužnika u ovom parničnom postupku.
Što se tiče same visine potraživanja, a nesporna je među strankama, za
navesti je da izvatka iz poslovnih knjiga P. C. d.o.o. od 15.listopada
2020.godine proizlazi da postoji dugovanje tuženika po kreditnoj kartici u iznosu od
23.997,61 kuna, taj raniji vjerovnik je tuženiku poslao dana 5.studenog 2020.godine
opomenu pred utuženje iz koje proizlazi dugovanje u iznosu od 24.335,20 kuna, taj
iznos proizlazi i iz izvatka tog društva, izvatka otvorenih stavki od dana 9.ožujka
2021.godine. Dakle, tuženik je spram ranijeg vjerovnika P. C. d.o.o., ostao
dužan na ime korištenja i troškova učinjenih po kreditnoj kartici na ime glavnice
upravo iznos od 3.185,03 eura i ovaj iznos je u obvezi platiti tužitelju, kao novom
vjerovniku, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 2.veljače 2021.godine, jer je od
tada u zakašnjenju spram tužitelja, a isto tako, tuženik je u obvezi platiti tužitelju i
iznos od 89,06 eura na ime uglavničenih kamata u trenutku podnošenja prijedloga za
ovrhu, tužitelj na ovaj uglavničeni iznos ima pravo, na isti i ne traži zakonske zatezne
kamate, sud je prihvatio u cijelosti zahtjev tužitelja kao osnovan.
Dakle, tuženik je kao solidarni dužnik prihvatio obvezu plaćanja troškova po
kreditnoj kartici, svoju ugovornu obvezu nije ispunio, temeljem odredbe čl. 9. Zakona
o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,
156/22, 155/23, dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju
obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, tuženik je u obvezi platiti tužitelju
zatražene iznose, sa zakonskim zateznim kamatama na utuženu glavnicu, temeljem
odredbe čl.29. ZOO-a, pa je radi svega navedenog odlučeno kao u izreci ove
presude.
Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz
rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi
na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog
postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti
prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu
parničnog postupka. Dakle, valjalo je donijeti odluku o troškovima čitavog postupka,
odluka o troškovima cjelokupnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.
155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99,
129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,
80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak
sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu
održanom dana 8.veljače 2024.godine od 100 bodova; sastava obrazloženog
podneska od 16.svibnja 2023.godine od 100 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00
eura daje iznos do 600,00 eura; na ovaj iznos valjalo je dodati iznos javnobilježničke
nagrade od 20,00 eura; te na to sve 25% PDV-a u iznosu od 155,00 eura, tužitelju
pripada i trošak sudske pristojbe ove presude u iznosu od 79,19 eura, pa to sve
zbrojeno konačno daje iznos od 854,19 eura, koliko je na ime troškova cjelokupnog
postupka tuženik u obvezi isplatiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama od presuđenja do isplate, preostali trošak tužitelju nije priznat jer prema
stavu ovog suda nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 18. ožujka 2024. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika