Poslovni broj: Usž-1483/22-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. A. iz M. G., kojeg zastupa opunomoćenik D. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Z., Policijske postaje S., S., radi produljenja roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2506/21-5 od 26. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2506/21-5 od 26. siječnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, broj: 511-19-40/9-UP/I-1078/4-2019 od 2. kolovoza 2021. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, ispravljenim rješenjem istog tijela, broj: 511- 19-40/9-UP/I-1078/5-2019 od 19. kolovoza 2021., odbijen je prijedlog tužitelja za produženje roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, određen rješenjem PP S., broj: 511-19-40/9-UP/I-1078/1-2019 od 29. listopada 2019., sukladno članku 188. stavku 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20. – dalje: Zakon).

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da sud, kao i tuženik, svoj stav koncipira na materijalnopravnim normama Zakona o strancima, tumačeći iste restriktivno na njegovu štetu, čime je zanemarena svrha diskrecijske ovlasti. Smatra da u obzir nije uzet kontekst i pravni problem nije sagledan kao jedinstvena cjelina, te da je obrazloženje suda da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo nepotpuno i pogrešno, pa je zbog toga on uskraćen za zakonito i potpuno očitovanje u pogledu same odluke suda. Navodi da pogrešna primjena neke pravne norme ima za posljedicu nepredvidljive učinke i onemogućavanje djelotvorne zaštite prava građana te u konačnici dovodi do nezakonitosti, a posredno proturječnost i neargumentiranost presude može se odraziti na zaštitu od diskriminacije kada se radi o tumačenju koje nema razborito i objektivno opravdanje, a na temelju kojeg se donosi sudska odluka. Smatra stoga da je njegov zahtjev trebalo usvojiti te mu je u skladu s time trebao biti dosuđen i zatraženi trošak upravnog spora. Predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz istovremenu dosudu zatraženog troška upravnog spora, kao i troška za žalbu, odnosno da presudu ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode tužitelja te ostaje kod navoda danih u odgovoru na tužbu od 13. rujna 2021.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski je sud dostatno razmotrio pravna i činjenična pitanja koja su u konkretnom slučaju relevantna sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o strancima za rješavanje predmetne upravne stvari. Pri tome je sud pravilno utvrdio činjenično stanje uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, prema ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. ZUS-a, a koje činjenice niti tužitelj ne osporava. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te je dao valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, pa je odluka suda dostatno obrazložena i sačinjena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a.

8. Prema podacima spisa nije sporno da je tužitelj pravomoćnim rješenjem Policijske postaje S. od 29. listopada 2019. protjeran iz Republike Hrvatske, te mu je pravomoćnim rješenjem Povjerenstva za žalbe od 20. svibnja 2020. određen rok za napuštanje EGP-a, odnosno Republike Hrvatske od 30 dana od dana izvršnosti rješenja (7. srpnja 2020.), a sukladno odredbama Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 130/11., 74/13. i 46/18. – dalje: ZS). Nadalje, iz postojećih podataka proizlazi da je tužitelju rok za dobrovoljni odlazak iz EGP-a produljen ukupno za godinu dana. Naime, u povodu njegovog prijedloga za odgodu izvršenja od 30. srpnja 2020., rješenjem Policijske postaje S., broj: 511-19-40/9-UP/I-1078/2-2019 od 21. rujna 2020. produljen je rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, odnosno Republike Hrvatske u trajanju od 8. kolovoza 2020. do 8. veljače 2021., a rješenjem istog tijela, broj: 511-19-40/9-UP/I-1078/3-2019 od 1. veljače 2021. u povodu prijedloga tužitelja od 22. siječnja 2021. taj rok je produljen u trajanju od 9. veljače 2021. do 30. srpnja 2021., sukladno odredbama članka 107. stavka 1. ZS-a. Upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja vođen je u povodu zahtjeva tužitelja podnesenog 23. srpnja 2021. za ponovno produljenje roka za odlazak iz EGP-a, odnosno Republike Hrvatske.

9. S obzirom da se prema članku 188. stavku 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20.), koji se primjenjuje na rješavanje predmetnog zahtjeva, u opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može produljiti rješenjem, s time da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. ovoga Zakona i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine, i prema ocjeni ovoga Suda, njegov zahtjev zakonito je odbijen.

10. Citirana odredba Zakona jasna je i nedvosmislena, te ne podliježe nikakovom tumačenju, kako to tužitelj u žalbi pogrešno smatra, te je sud odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja istu normu pravilno primijenio.

11. S obzirom da prema mjerodavnom, važećem propisu nema zakonske mogućnosti za produljenje roka za dragovoljni odlazak dulje od jedne godine, navodi tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari. Suprotno mišljenju tužitelja, prvostupanjski sud, kao i tuženik, nisu mjerodavnu normu restriktivno tumačili, te osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu. Kako je tužbeni zahtjev osnovano odbijen, pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.

12. Slijedom iznesenog, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, te je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke.

13. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe riješeno je sukladno članku 79. stavku 4. i 6. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 20. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević