REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 868/2020-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J. iz V., (OIB: … ), kojeg zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica iz V., protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., (OIB: … ), koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-3486/2019-2 od 9. siječnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-235/2019-21 od 31. listopada 2019., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-3486/2019-2 od 9. siječnja 2020. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje:
“Da li je sklapanjem Aneksa o konverziji, a kojim je izvršena konverzija kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), korisnik kredita (ovdje tužitelj) izgubio pravo na povrat (potraživanje) sve koristi (preplaćenih iznosa) koje je davatelj kredita (ovdje tuženica) stekao temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF?“
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice kao osnovana i preinačena prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženice isplatiti mu 37.158,73 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama „koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate“ i naknadom parničnog troška od 11.247,00 kn s zateznim kamatama na taj trošak od 31. listopada 2019. pa do isplate - dok je tužitelju naloženo naknaditi „tuženici parnični trošak i trošak žalbe u ukupnom iznosu od 6.562,50 kn“ i odbijen kao neosnovan „zahtjev tuženice za naknadu troškova preko iznosa od 6.562,50 kn“.
2. Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prijedlog je osnovan.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 9. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. Tužitelj (koji je 12. rujna 2005. sklopio sa S. b. d.d., prednicom tuženice, Ugovor o kreditu - i njime ostvario kredit u kunskoj protuvrijednosti 118.000,00 CHF s rokom vraćanja od 25 godina, uz kamatnu stopu od 4,90% godišnje) je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu naveo da ovog podnosi zbog pitanja:
"Je li već samim zaključenjem Aneksa o konverziji sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a bez da se to činjenično utvrđuje u sudskom postupku, prestala tuženikova izvanugovorna odgovornost i obveza restitucije na osnovu ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, odnosno je li već samim zaključenjem Aneksa o konverziji tužitelj izgubio pravo na povrat sve koristi koju je tuženik stekao temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF?“
"Je li osnovan tužiteljev zahtjev za restituciju, povrat onoga što je banka stekla do provedene konverzije prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u slučaju kada je tužitelj zaključio Aneks o konverziji kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a u provedenoj konverziji mu je priznat manji iznos preplate od onoga iznosa koji proizlazi na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, sve u razdoblju do provedene konverzije?"
koja se u svojoj suštini svode na pitanje: “Da li je sklapanjem Aneksa o konverziji, a kojim je izvršena konverzija kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), korisnik kredita (ovdje tužitelj) izgubio pravo na povrat (potraživanje) sve koristi (preplaćenih iznosa) koje je davatelj kredita (ovdje tuženica) stekao temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF?”
8. Ta pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa - a o kojem nema prakse revizijskog suda.
10. Stoga je pravilno za zaključiti:
10.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja (svedena na jedno: naznačeno) postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni),
10.2. da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,
10.3. te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).
Zagreb, 20. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
