REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3315/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d. G. d.o.o., OIB: ... , S., ... kojeg zastupaju punomoćnici I. R. i V. G.-K., odvjetnici u S., protiv tuženika F. R., OIB: ... , iz S., kojeg zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije i dopunama prijedloga od 23. travnja 2021. i 27. travnja 2021., protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1100/2018-4 od 5. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2026/16 od 25. siječnja 2018., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije i dopune prijedloga od 23. travnja 2021. i 27. travnja 2021. se odbacuju.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (i dopune prijedloga od 23. travnja 2021. i 27. travnja 2021.) protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1100/2018-4 od 5. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2026/16 od 25. siječnja 2018.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije osporava dopuštenost istog te predlaže da revizijski sud isti odbaci kao nedopušten. Potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije i njegovim dopunama tuženik postavlja tri pravna pitanja koja se odnose na plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada, a koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer tvrdi da je riječ o pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena – te se obrazlažući važnost prvog pitanja poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, Gž-769/2018 od 29. listopada 2018.; drugog pitanja - na odluke Županijskog suda u Varaždinu Gž-1455/18 od 27. kolovoza 2019., Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, Gž- 2439/16 od 21. rujna 2017., Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, Gž-864/18 od 10. listopada 2019. i Županijskog suda u Dubrovniku Gž- 521/19 od 6. studenoga 2019.; trećeg pitanja - na odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž-218/20 i Županijskog suda u Zadru Gž-1221/16 od 29. prosinca 2016.
3.1. Nadalje, tuženik postavlja i pet postupovnopravnih pitanja koja se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, a koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima drugostupanjska odluka odstupa o prakse revizijskog suda (u odlukama Rev-x-481/2012 od 17. prosinca 2019., Rev-x-787/2017 od 22. listopada 2019., Rev-2356/2014 od 10. prosinca 2019., Rev-857/2015 od 23. srpnja 2015., Rev-x-154/2015 od 26. studenoga 2019).
4. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Prvim i trećim pitanjem naznačenim u prijedlogu se implicira da je tužitelj potraživao naknadu za odvoz otpada za razdoblja u kojem tuženik nije predavao otpad na odvoz jer u istom tom razdoblju nije koristio objekt, no takvo činjenično utvrđenje ne proizlazi iz pobijane odluke, s obzirom da je tuženik nije dokazao da u spornom razdoblju javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio. Stoga ta pitanja nemaju utjecaja na odluku u sporu, jer se ne temelje na činjeničnim utvrđenjima slijedom kojih je izraženo pravno shvaćanje u odlukama drugostupanjskih sudova na koje se kao razlog važnosti poziva tuženik.
4.2. Nadalje, drugim pitanjem se implicira da tužitelj nije dokazao da je pravilno tuženika zadužio s volumenom i jediničnom cijenom, no takvo činjenično utvrđenje ne proizlazi iz pobijane odluke, s obzirom da je tužitelj izvršio obračun naknade u skladu s važećim Cjenikom komunalnih usluga iz 2010. Stoga ni to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer se ne temelji na činjeničnim utvrđenjima slijedom kojih je izraženo pravno shvaćanje u odlukama drugostupanjskih sudova na koje se kao razlog važnosti poziva tuženik.
4.3. Postupovnopravnim pitanjima koja se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, odnosno na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, nisu važna za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju stranke) jer podnositelj polazi od procesnih pretpostavki koje nisu ostvarene, s obzirom da je drugostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ocijenio je žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značenja, te je označio i razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, slijedom čega nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
4.4. Međutim, pitanje kojim podnositelj upire na pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja ustvari predstavlja pitanje činjenične naravi.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u st. I. izreke.
6. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP; st. II. izreke).
Zagreb, 20. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
