Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-51/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 295. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženog I. M., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj K-Us-3/2019. od 28. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog I. M., odvjetnika P. J.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba USKOK-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi I. M. zbog kaznenog djela iz članka 295. stavka 3. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II Žalba optuženog I. M. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu, optuženi I. M. proglašen je krivim da je počinio produljeno kazneno djelo protiv službene dužnosti, trgovanjem utjecajem, opisano i kažnjivo po članku 295. stavak 3. uz primjenu članka 52. KZ/11., pa je temeljem članka 295. stavak 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 56. KZ/11. istom je izrečena uvjetna osuda time da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 557. stavak 1. i člankom 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) od optuženog I. M. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 25.000,00 kuna i 2.600,00 eura, koji novčani iznos je isti dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude u korist proračuna R. H.

1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 6. ZKP/08, optuženi I. M. je dužan na ime troškova paušala isplatiti iznos od 5.000,00 kuna.

2. Protiv te presude USKOK je podnio žalbu zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. u vezi članka 467. stavak 1. točka 4. ZKP/08.), s prijedlogom da "Visoki kazneni sud preinači pobijanu presudu na način da optuženom I. M. izrekne kaznu zatvora".

2.1. Optuženi I. M. žalbu je podnio putem branitelja, odvjetnika P. J. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "pobijanu presudu preinači, podredno da presudu ukine, a predmet vrati na ponovni postupak". U žalbi je izjavljen zahtjev da se optuženika i njegovog branitelja obavijesti o sjednici.

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovao je branitelj optuženog I. M., odvjetnik P. J., a kako nije pristupio optuženik, niti zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, iako su prema potvrdi o izvršenoj dostavi o sjednici uredno obaviješteni, to je, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalba USKOK-a je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

U odnosu na žalbu optuženika, osim zbog odluke o kazni

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. optuženik u žalbi ističe da "…izreka presude ne sadrži činjenice i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela trgovanja utjecajem…." jer da "…nema navoda o tome kod koga bi optuženik I. M. posredovao u trgovačkom društvu … d.o.o. u korist V. B.…", niti sadrži navode o posredovanju u vezi sa "…traženjem i primanjem naknade za rješavanje radnopravnog statusa J. B.…", dok se u odnosu "…realizacije Ugovora ……ne stavlja na teret posredovanje da se obave navedene radnje nego njegovo poduzimanje tih radnji, a to ne predstavlja kazneno djelo trgovanja utjecajem…" u čemu obrana nalazi proturječje u izreci presude.

6.1. Međutim, suprotno tome, prema mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, navedena povreda nije ostvarena jer izreka pobijane presude nije nerazumljiva, s obzirom da sadrži sve bitne objektivne i subjektivne elemente bića kaznenog djela trgovanja utjecajem iz članka 295. stavka 3. KZ/11. za koje kazneno djelo je optuženik i osuđen pa se pobijana presuda može ispitati. Subjektivni element kaznenog djela, odnosno oblik krivnje koji se naziva izravna namjera, uz bitna objektivna obilježja tog kaznenog djela, sadržan je u preambuli činjeničnog opisa da je optuženik "...kao izvršni tehnički direktor trgovačkog društva …. d.o.o., od pravomoćno osuđenog V. B.,… u više navrata zatražio novac kako bi koristeći autoritet i utjecaj koji kao navedeni direktor ima u trgovačkom društvu …. d.o.o., ishodio naplatu dospjelih potraživanja trgovačkog društva ….. d.o.o. prema trgovačkim društvima …. d.o.o. i ….. d.o.o., kao i realizaciju navedene poslovne suradnje, te rješavanje radnopravnog statusa njegova sina J. B., na što je pravomoćno osuđeni V. B. pristao te mu u više navrata predao tražene iznose...", a potom su u 4 alineje opisane radnje koje je poduzimao optuženik koristeći svoj autoritet i utjecaj, koje ulaze u biće produljenog kaznenog djela trgovanja utjecajem, pa stoga, žalba optuženika iz navedene žalbene osnove nije osnovana.

6.2. Nadalje, nije u pravu optuženik da se presuda ne može ispitati zbog proturječja izreke, odnosno izreke i razloga presude. Prvostupanjski sud je ocijenio dokaznu građu time da je za utvrđenje svih odlučnih činjenica, pa tako i činjenica o korištenju autoriteta i utjecaja koji je imao kao tehnički direktor, te zahtijevanja i primanja mita te njegove visine, koristio personalne dokaze, iskazivanje svjedoka V., J. i J. B., te svjedoka Z. R., R. T., D. Č., M. M., F. A., P. P., A. S., Z. B. te obilne dokumentacije o financijskom poslovanju, potraživanjima i dugovanjima između trgovačkih društava …. d.o.o., ….. d.o.o. i …. d.o.o., ugovorima, pravilnicima, zapisnicima sa sjednica nadzornog odbora, izviješćima o donacijama i financiranju izborne promidžbe, a što je dostatno obrazloženo, analizirano i kritički ocijenjeno u odnosu na obranu optuženika.

6.3. Pored toga, prvostupanjski sud je iznio potpune i jasne razloge o utvrđenju odlučne činjenice, a koja se odnosi na status i ovlasti optuženika koje je imao kao tehnički direktor u pravnoj osobi s javnim ovlastima, kako na temelju odredbi ugovora o radu tako i na temelju kazivanja svjedoka o optuženikovim zaduženjima i ovlastima unutar pravne osobe, te utjecaju koji je stvorio i imao (točke 27.-30. pobijane presude), a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se na isto upućuje žalitelja, radi nepotrebnog ponavljanja. Zbog navedenog, nisu osnovane zamjerke o proturječju i nejasnoći presude, dok su prigovori o pogrešnoj ocjeni u pogledu vjerodostojnosti iskaza svjedoka V. B., video nadzoru, visini primljenog mita, odnosno nepravilnom zaključku o poduzetim ili nepoduzetim radnjama, posredovanju i odgovornosti optuženika, činjenične naravi što će biti nastavno razmotreno.

6.4. Optuženi I. M., također smatra, da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je u izreci pobijane presude navedeno da je "optuženi I. M. zahtijevao i primio mito da iskorištavanjem svog službenog položaja i utjecaja posreduje da se obavi službena radnja koja bi se morala obaviti", dok u razlozima presude nije ništa navedeno o posredovanju kao bitnom obilježju bića kaznenog djela trgovanja utjecajem, već da je sud obrazlagao obilježje kaznenog djela primanja mita, što razloge presude čini nejasnim i proturječnim izreci.

6.5. Međutim, niti u tome optuženik nije u pravu. Razlozima kojima optuženik argumentira žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osporava se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a potvrda tome, da su u pitanju činjenični, a ne postupovni prigovori, je da gotovo identične prigovore koje je prethodno podveo pod bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u nastavku žalbe iznosi i kao prigovore koji se odnose na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

6.6. Stoga, bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. nije ostvarena, jer činjenični opis sadrži sva bitna obilježja inkriminiranog djela, a u obrazloženju su navedeni jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kroz sve prethodno opisane prigovore žalitelj u biti vrši analizu izvedenih dokaza te ih ocjenjuje na drugačiji način nego li je to učinio sud prvog stupnja, te na koncu, na temelju te svoje ocjene izvodi zaključke koji su različiti od onih koje je izveo sud prvog stupnja.

6.7. Dakle, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik u svojoj žalbi, a nije počinjena niti bilo koja druga postupovna povreda iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovana žalba optuženika I. M. niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

7.1. Tako optuženik, u iznimno opširnom obrazloženju žalbe, u biti ponavlja, sve one navode koje je tijekom prvostupanjskog postupka već iznosio u svojoj obrani te isprepliće, kao što je već prethodno navedeno, postupovne prigovore sa činjeničnim prigovorima, a potom kroz činjenične prigovore, na posredan način "provlači" pitanje o nezakonitosti dokaza, pri čemu ostaje prilično nejasno, da li smatra da su snimke video nadzora nezakoniti dokazi, pa ih treba izdvojiti ili samo prigovora ocjeni o vjerodostojnosti tog dokaza, kada navodi "… da sud nije na nedvojben način utvrdio postojanje obavijesti o video nadzoru na ulaznim vratima i u unutrašnjosti kontejnera…pa bi pobijanu presudu trebalo ukinuti…a u ponovljenom postupku pažljivije pristupiti utvrđivanju ove odlučne činjenice od koje ovisi mogućnost korištenja spornih snimki kao dokaza…". U isto vrijeme optuženik smatra da je prvostupanjski sud zanemario kao dokaz audio snimku koja je reproducirana na raspravi, a čiji sadržaj ide u prilog obrani optuženika, jer da se sadržaj tog snimljenog razgovora nadopunjuje sa snimkom video nadzora kako je V. B. dao novac optuženom M. kao donaciju za izbornu promidžbu ….. stranke, čiji je član bio i njegov sin J. B.

7.2. Ukratko, optuženik ponavlja da nije počinio kazneno djelo, da je cijela optužba protiv njega zasnovana jedino i isključivo na iskazu V. B. koji je sporne snimke pustio u javnost u samoj završnici izborne kampanje za gradonačelnika grada T. (2017.), a u kojoj kampanji je sudjelovao i optuženi M. kao kandidat za gradonačelnika ispred svoje stranke, pa tvrdi da je prijava protiv njega politički motivirana od strane njegovih političkih protivnika, što je kroz SMS poruke potvrdio i J. B. (sin V. B.) na početku ovog postupka.

8. Protivno ovakvim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženog I. M. i provedenih dokaza, prije svega materijalne dokumentacije, a potom i iskaza ispitanih svjedoka izveo i pravilan zaključak o njegovoj odgovornosti.

8.1. Naime, u odnosu na one odlučne činjenice koje se vežu uz postupke i radnje optuženika, istina je, da se utvrđenja suda prvog stupnja temelje prvenstveno i u pretežitom dijelu na iskazu osuđenog V. B. kao svjedoka, koji je tijekom cjelokupnog postupka, kako u istrazi (jer je prvobitna optužnica podignuta protiv optuženih I. M. i V. B.), a tako i tijekom rasprave, iznio mnoštvo jasnih, preciznih i uvjerljivih detalja koji su kao takvi mogli biti poznati isključivo i jedino direktnim sudionicima tih događanja, a to su upravo I. M. i V. B. U tim iskazima on je na jasan, uvjerljiv i vjerodostojan način, do bitnih detalja, opisao svoje kontakte s optuženim I. M., te njihove međusobne susrete, koje su imali u tijeku inkriminiranog razdoblja. Pri tome,

V. B. ni na koji način nije umanjivao svoju ulogu u svemu tome i niti u jednom trenutku nije poricao da je prihvatio većinu zahtjeva (dati mito) optuženom M., koji je bio tehnički direktor i vrlo "moćna" osoba u gradu T. i u …. d.o.o., poduzeću, prema kojem je on imao velika nenaplaćena potraživanja. U tom poduzeću je radio njegov sin J. B., koji je bio pod suspenzijom, pa prvenstveno zainteresiran da što prije riješi status i ponovni povratak na posao sina J., te naplati svoja potraživanja i nastavi poslovnu suradnju sa … oko prikupljanja smeća, jer mu je o tom ovisila egzistencija i opstanak njegovog poduzeća …. d.o.o., doista je pristao na većinu zahtjeva i zatraženih iznosa od strane optuženog M., a koji mu je prije toga obećao, da će za tako danu naknadu, svojim autoritetom i utjecajem, dovesti do "..rješavanja svih onih problema u kojima se našao…".

8.2. Iskaz V. B., u bitnim i važnim dijelovima, kao i u odnosu na one okolnosti, koje se tiču autoriteta i utjecaja optuženog M. u gradu T. i …. d.o.o., potvrđeno je i iskazima drugih ispitanih svjedoka, te materijalnom dokumentacijom. Poduzeće …. d.o.o., bilo je u vlasništvu grada T., a predsjednik gradskog vijeća grada T. bio je I. M., kao koalicijski partner (s presudnim glasom za većinu), a iz materijalne dokumentacije proizlazi na koji je način optuženi M. došao do utjecajnog statusa i mjesta tehničkog direktora u …. Tako iz iskaza svjedoka A. S., koji je u vremenu od 2013. do 2017. bio gradonačelnik grada T. te predsjednik skupštine trgovačkog društva …. d.o.o, proizlazi, da je na zahtjev koalicijskog partnera …. stranke, čiji predsjednik je bio I. M., morao razriješiti dotadašnjeg predsjednika uprave trovačkog društva … d.o.o. Z. R., te imenovati za predsjednika uprave, Z. B., kojeg je predložio upravo I. M. kao "osobu od njegovog povjerenja". Nakon toga, Z. B. imenovao je I. M. za tehničkog direktora trgovačkog društva …. d.o.o. , a prije toga, misli, da se nešto moralo mijenjati u dokumentaciji poduzeća kako bi M. mogao biti imenovan na to mjesto. Istakao je i to, da dok je bio predsjednik skupštine društva …. d.o.o. surađivao je sa I. M. i Z. B., ali mora priznati da je I. M. imao odlučujući utjecaj u operativnom dijelu. I. M. bio je prisutan sastancima koji su se održavali u njegovom uredu u vezi pokušaja dogovora oko namirenja potraživanja koje je društvo …. d.o.o. imalo prema trgovačkom društvu … d.o.o., a potom i …. d.o.o. koje je preuzelo potraživanja od društva …. Tim sastancima prisustvovali su V. B. kao vlasnik trgovačkog društva …. d.o.o., i njegova odvjetnica, te F. A., P. P. i I. M., kao predstavnik trgovačkog društva … d.o.o., iako bi bilo potpuno logično da je na ovim sastancima bio nazočan predsjednik uprave Z. B..

8.3. O utjecaju i statusu I. M. upravo tako svjedoči i V. B., te ispitani svjedoci Z. R. koji je rekao da je I. M. imao odlučujuću ulogu i utjecaj u trgovačkom društvu …. d.o.o. u smislu organizacije poslovanja i kadroviranja, a posebice u početku mandata Z. B., kojeg je savjetovao i usmjeravao u donošenju odluka. Sjeća se da je on pripremio otkaz za J. B., ali kako je ubrzo nakon toga smijenjen, a I. M. došao u … d.o.o. na mjesto tehničkog direktora, J. B. je vraćen na isto radno mjesto s kojeg je bio suspendiran. Svjedoci F. A. i P. P. koji su nazočili sastancima kod gradonačelnika svjedočili su tome da se I. M. postavio kao da je on predsjednik uprave, a ne Z. B. Iz iskaza Z. B. proizlazi, kao i svjedokinje D. Č., tadašnje članice Uprave društva …., da se mijenjao Pravilnik o sistematizaciji, na način da su za radno mjesto tehničkog direktora, umjesto do tada propisanih uvjeta da osoba mora imati visoku stručnu spremu, izmjenom propisani dodatni uvjeti, da osim visoke stručne spreme, za radno mjesto tehničkog direktora može biti i osoba, sa zvanjem u vidu srednje stručne spreme i više stručne spreme, a sve, kako bi se na mjesto tehničkog direktora imenovao I. M., koji je imao SSS. Nakon te izmjene pravilnika predsjednik Uprave društva, Z. B., imenovao je I. M. na mjesto tehničkog direktora.

8.4. Dakle, prvostupanjski sud je, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno te svih provedenih dokaza zajedno te dovodeći ih potom u međusobnu vezu i u vezu s drugim provedenim dokazima, prvenstveno pročitanom i pregledanom dokumentacijom, te na temelju konfrotiranog iskaza osuđenog V. B., donio zaključke koji su u potpunosti logični i uvjerljivi, a tiču se upravo postojanja činjenica koje se odnose na autoritet i utjecaj optuženog M., kao "važne" osobe u gradu T. Optuženi M., kao tehnički direktor u … postavio se i nametnuo kao predsjednik uprave u tom društvu te trgovao tim svojim utjecajem, na način, da je postavljao zahtjeve osuđenom V. B., da mu za naknadu "riješi" povratak sina na posao, na što je V. B. pristao te M., nakon povratka J. B. na posao, u studenom 2015., predao naknadu od 10.000,00 kn i naknadno još 3.000,00 kn, kako je to pobliže opisano u alineji 2 izreke presude. Isto tako, za nastavak poslovne suradnje, po ugovoru između … d.o.o. i …. d.o.o. za prikupljanje miješanog otpada, V. B. pristao na zahtjev M. "…

da mu mora

svaki mjesec davati novac na ruke i da će imati zeleno svijetlo za deponij…", od lipnja 2016. do travnja 2017. plaćao mjesečne novčane iznose za realizaciju tog ugovora, koji su pobliže opisani u alineji 3 izreke presude, te u listopadu 2016. dao 1000,00 eura, kako bi ishodio plaćanje dospjelog potraživanja, što je pobliže opisano u alineji 4 izreke presude, a što je u dostatnoj mjeri posve valjano obrazloženo u pobijanoj presudi.

8.5. Stoga, pogrešno optuženi M. smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao prihvatiti njegovu obranu da je "...prijava protiv njega politički motivirana od strane njegovih političkih protivnika…" u kojoj je sudjelovao i V. B., objavivši snimke dan prije izborne šutnje, s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice koje tvore obilježja kaznenog djela trgovanja utjecajem te oko njihovog postojanja nije bio u nikakvoj dvojbi, pa se obrazloženje prvostupanjskog suda i u pogledu objektivnog, a tako i subjektivnog ostvarenja djela, u cijelosti prihvaća od strane drugostupanjskog suda, na koje se žalitelj upućuje (točke 18. do 30. prvostupanjske presude), radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

8.6. Isto tako, a protivno žalbenim navodima optuženog M., pravilno i objektivno je prvostupanjski sud ocijenio da su dva CD medija (list 14 spisa) i dvije fotografije (listovi 15. i 16 spisa) zakoniti i vjerodostojni dokazi koji potvrđuju ono stanje koje je bilo i u vrijeme spornog snimanja, pa je žalbeni prigovor da bi trebalo "…pažljivije ocijeniti snimke nadzorne kamere…" u suprotnosti sa odlukom prvostupanjskog suda o zakonitosti tog dokaza, a što je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci IKž-Us-84/2018-4 od 8. siječnja 2019. Što se tiče iskaza svjedoka J. B., isti je pravilno proveden na raspravi, uz čitanje njegovog iskaza iz prethodnog postupka sukladno članku 411. stavak 3. u svezi članka 426. ZKP/08., a potom i pravilno ocijenjen istinitim, "…da je on jedno vrijeme bio "kurir", noseći novce I. M., a nakon što je odbio to dalje činiti, da je otac sam nosio novce, sve dok nije odlučio snimiti optuženika M. u kontejneru… rekavši sinu … da će prijaviti M. jer mu je dosta njegovog iznuđivanja …", a što proizlazi i potvrđuje se kako iz iskaza V. B., tako i svjedoka J. B.

8.7. Nadalje, žalbeni prigovor optuženika, kako je sud trebao i morao uvrstiti audio snimku razgovora optuženog I. M. i osuđenog V. B. kao dokaz na okolnosti istinitosti obrane optuženika "…da je novac koji prima od V. B. namijenjen izbornoj promidžbi…", posve je u suprotnosti s podacima u spisu da je I. M. kazneno prijavio V. B. zbog kaznenog djela neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja iz članka 143. stavak 1. KZ/11. te sa iskazom svjedoka R. T., koji se sjeća događaja iz travnja 2017., kada je iz kontejnera u kojem se nalazi kancelarija V. B., izašao I. M., obraćajući se V. B. "…V., nemoj molim te…", dok mu je V. B. govorio da ga je snimio, pa se optuženi, sa ovakvim žalbenim prigovorima, našao u proturječnosti sam sa sobom i sa ovim dokazima.

9. Konačno, a vezano uz neprestano upiranje optuženika kako se u njegovom ponašanju ne ostvaruju elementi bića kaznenog djela trgovanje utjecajem, a radi otklanjanja svake dvojbe, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalitelju skreće pozornost, da je kazneno djelo trgovanja utjecajem iz članka 295. KZ/11. koruptivno kazneno djelo, a radnja počinjenja je nezakonito posredovanje ili službenim ili društvenim položajem ili političkim utjecajem, pri čemu počinitelj zahtijeva, prima, ili prihvaća ponudu ili obećanje mita, za sebe ili drugu osobu, kako bi nezakonito posredovao, sklapanjem izričitog ili prešutnog korupcijskog saveza o nedopuštenoj razmjeni između davatelja i primatelja mita, pri čemu je kazneno djelo dovršeno poduzimanjem bilo koje radnje usmjerene na zahtijevanje ili primanje mita ili prihvat ponude ili obećanja mita, bez obzira je li posredovanje koje je bilo razlog podmićivanja doista i učinjeno.

9.1. Stoga, u ovom konkretnom slučaju, nema dvojbe, da su u ponašanju optuženog I. M., kako to pravilno i zaključuje prvostupanjski sud, ostvareni svi elementi bića ovog kaznenog djela, jer je optuženi I. M. iskoristio svoj utjecaj i autoritet tehničkog direktora u poduzeću, a pri čemu je njegova pozicija direktora i "važne osobe u gradu" nastala kao rezultat "političke moći" odnosno "…koalicijskog partnera u Gradskom vijeću grada T.,…", a sve s ciljem kako bi u korist trećeg, V. B., ishodio naplatu dospjelih potraživanja trgovačkog društva …. d.o.o. prema trgovačkim društvima … d.o.o. i …. d.o.o., kao i realizaciju navedene poslovne suradnje, te rješavanje radnopravnog statusa njegova sina J. B., tj. posredovanjem "...riješio probleme u kojima se V. B. našao…", a za koje posredovanje je tražio i primio mito od V. B.

9.2. Sukladno svemu, navedena utvrđenja prvostupanjskog suda nisu rezultat nekog subjektivnog dojma prvostupanjskog suda, kako to, na posredan način optuženik želi prikazati u svojoj žalbi, već su rezultat objektivne ocjene na temelju dovođenja u vezu sadržaja iskaza svjedoka V. B. sa materijalnom dokumentacijom i iskazima svih ispitanih svjedoka, kako pojedinačno, tako i međusobno, uz kritički ocijenjenu obranu optuženika u odnosu na sve provedene dokaze.

10. S obzirom na sve prethodno izneseno, žalbom optuženika I. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu s uspjehom dovedeni u pitanje pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog u odnosu kazneno djelo zbog čijeg je počinjenja optuženik pobijanom presudom proglašen krivim.

U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni

11. USKOK, u žalbi zbog odluke o kazni, tvrdi da izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, uz primjenu uvjetne osude, nije primjerena "kazneno-pravnoj odgovornosti optuženika te se s istom neće postići svrha kažnjavanja", olakotne okolnosti na strani optuženika su precijenjene, dok nije u dovoljnoj mjeri cijenjeno da je postupanju optuženika bilo dominantno koristoljublje, da se radi o koruptivnom kaznenom djelu, a takva djela su u značajnom porastu i predstavljaju izrazitu društvenu opasnost, pa predlaže da "Visoki kazneni sud preinači pobijanu presudu na način da optuženom I. M. izrekne kaznu zatvora."

11.1. S obzirom da se optuženi I. M. izrijekom nije žalio zbog odluke o kazni, a njegova žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., ispitao pobijanu presudu i iz te žalbene osnove.

12. U pravu je USKOK kada tvrdi da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno utvrdio olakotne okolnosti na strani optuženika (neosuđivanost, obiteljske prilike, korektno ponašanje pred sudom, protek vremena od počinjenog kaznenog djela), te okolnosti precijenio, zanemarujući činjenicu da je optuženik počinio teško koruptivno u  značajnom  porastu,  istima  se kazneno djelo, da su takva kaznena djela

obezvrjeđuju temeljne društvene vrijednosti na kojima počivaju demokratski uređene države te predstavljaju izuzetnu društvenu opasnost.

13. Cijeneći sve naprijed iznijete okolnosti, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude, bez obzira na izrečeni maksimalni rok kušnje. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je kazna zatvora od 1 (jedne) godine ona kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i društvenoj opasnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika, kojom će biti postignuti učinci specijalne i generalne prevencije u odnosu na istovrsna i slična kaznena djela, a istovremeno će se ostvariti i druge svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom, te dovoljno utjecati na optuženika, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela te da shvate da je činjenje, pogotovo koruptivnih kaznenih djela, izuzetno pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela.

13.1. Zbog navedenog žalba USKOK-a je osnovana, dok žalba optuženika, koju je drugostupanjski sud ispitao sukladno članku 478. ZKP/08., ne daje prostora za blaže odmjeravanje kazne.

14. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08.

Zagreb, 20. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.