REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1262/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K., OIB ... , B., kojeg zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB ... , Z., kojeg zastupa punomoćnica S. Š., dipl.prav., radi naknade štete, te protutužitelja C. o. d.d., OIB ... , Z., kojeg zastupa punomoćnica S. Š., dipl.prav., protiv protutuženika A. K., OIB ... , B., kojeg zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u Z., radi isplate odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1930/2020-3 od 30. studenoga 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1738/2019-189 od 29. svibnja 2020., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizije tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju naknadu štete za izgubljenu zaradu u iznosu 55.065,73 EUR kao i zateznu kamatu na iznos od:

- 780,87 DEM tekućom od 01.04.1994. do 28.02.2002., te na iznos 399,25 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.346,25 DEM tekućom od 01.05.1994. do 28.02.2002., te na iznos 688,32 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.346,25 DEM tekućom od 01.06.1994. do 28.02.2002., te na iznos 688,32 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.346,25 DEM tekućom od 01.07.1994. do 28.02.2002., te na iznos 688,32 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.346,25 DEM tekućom od 01.08.1994. do 28.02.2002., te na iznos 688,32 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.346,25 DEM tekućom od 01.09.1994. do 28.02.2002., te na iznos 688,32 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.346,25 DEM tekućom od 01.10.1994. do 28.02.2002., te na iznos 688,32 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.346,25 DEM tekućom od 01.11.1994. do 28.02.2002., te na iznos 688,32 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.346,25 DEM tekućom od 01.12.1994. do 28.02.2002., te na iznos 688,32 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.02.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.03.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.04.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.05.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.06.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.07.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.08.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.09.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.10.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.11.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.12.1996. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.278,45 DEM tekućom od 01.01.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.164,95 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.02.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.03.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.04.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.05.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.06.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.07.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.08.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.09.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.10.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.11.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.12.1997. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 2.090,38 DEM tekućom od 01.01.1998. do 28.02.2002., te na iznos 1.068,79 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.02.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.03.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.04.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.05.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.06.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.07.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.08.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.09.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.10.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.11.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.12.1998. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.741,72 DEM tekućom od 01.01.1999. do 28.02.2002., te na iznos 890,52 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.02.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.03.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.04.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.05.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.06.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.07.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.08.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.09.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.10.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.11.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.12.1999. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 1.901,86 DEM tekućom od 01.01.2000. do 28.02.2002., te na iznos 972,40 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate, i to po stopi koju C. P. A.&CoKGaA, P. A.. ... , H. plaća na štedne uloge po viđenju i to po stopi od 4,25% godišnje za razdoblje od 01.04.1994. do 22.08.1994., po stopi 4,50% godišnje za razdoblje od 22.08.1994. do 19.09.1995., po stopi 4% godišnje za razdoblje od 19.09.1995. do 29.12.1995., po stopi od 3,75% godišnje za razdoblje od 29.12.1995. do 10.04.1996., po stopi od 3,50% godišnje za razdoblje od 10.04.1996. do 06.05.1996., po stopi od 3,20% godišnje za razdoblje od 06.05.1996. do 05.06.1996., po stopi od 3,10% godišnje za razdoblje od 05.06.1996. do 01.08.1996., po stopi od 3,30% godišnje za razdoblje od 01.08.1996. do 19.11.1996., po stopi od 3,20% godišnje za razdoblje od 09.11.1996. do 05.03.1997., po stopi od 3,10% godišnje za razdoblje od 05.03.1997. do 31.10.1997., po stopi od 3,20% godišnje za razdoblje od 31.10.1997. do 11.03.1998., po stopi od 3,10% godišnje za razdoblje od 11.03.1998. do 04.02.1999., po stopi od 2,90% godišnje za razdoblje od 04.02.1999. do 28.04.1999., po stopi od 2,70% godišnje od 28.04.1999. do 31.12.2000., po stopi od 1,60% godišnje za razdoblje od 01.01.2001., pa sve do isplate po stopi na štedne uloge po viđenju, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 13.770,14 EUR, kao i zateznu kamatu na iznos od:

- 840,00 DEM tekućom od 01.03.1997. do 28.02.2002., te na iznos 429,48 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.04.1997. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.05.1997. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.06.1997. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.07.1997. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.08.1997. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.09.1997. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.10.1997. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.11.1997. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.12.1997. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.01.1998. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.02.1998. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 840,00 DEM tekućom od 01.03.1998. do 28.02.2002., te na iznos 429,48 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.04.1998. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.05.1998. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.06.1998. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.07.1998. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.08.1998. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.09.1998. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.10.1998. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.11.1998. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.12.1998. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.01.1999. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.02.1999. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 840,00 DEM tekućom od 01.03.1999. do 28.02.2002., te na iznos 429,48 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.04.1999. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.05.1999. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 930,00 DEM tekućom od 01.06.1999. do 28.02.2002., te na iznos 475,50 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 900,00 DEM tekućom od 01.07.1999. do 28.02.2002., te na iznos 460,16 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate,

- 540,00 DEM tekućom od 18.07.1999. do 28.02.2002., te na iznos 272,10 EUR tekućom od 01.03.2002. do isplate, i to po stopi koju C. P. A.&CoKGaA, P. A.., ... , H. plaća na štedne uloge po viđenju i to po stopi od 4,25% godišnje za razdoblje od 01.04.1994. do 22.08.1994., po stopi 4,50% godišnje za razdoblje od 22.08.1994. do 19.09.1995., po stopi 4% godišnje za razdoblje od 19.09.1995. do 29.12.1995., po stopi od 3,75% godišnje za razdoblje od 29.12.1995. do 10.04.1996., po stopi od 3,50% godišnje za razdoblje od 10.04.1996. do 06.05.1996., po stopi od 3,20% godišnje za razdoblje od 06.05.1996. do 05.06.1996., po stopi od 3,10% godišnje za razdoblje od 05.06.1996. do 01.08.1996., po stopi od 3,30% godišnje za razdoblje od 01.08.1996. do 19.11.1996., po stopi od 3,20% godišnje za razdoblje od 09.11.1996. do 05.03.1997., po stopi od 3,10% godišnje za razdoblje od 05.03.1997. do 31.10.1997., po stopi od 3,20% godišnje za razdoblje od 31.10.1997. do 11.03.1998., po stopi od 3,10% godišnje za razdoblje od 11.03.1998. do 04.02.1999., po stopi od 2,90% godišnje za razdoblje od 04.02.1999. do 28.04.1999., po stopi od 2,70% godišnje od 28.04.1999. do 31.12.2000., po stopi od 1,60% godišnje za razdoblje od 01.01.2001., pa sve do isplate po stopi na štedne uloge po viđenju, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 465,91 EUR počev od 01.01.2004. do 31.12.2010., te rentu za siječanj 2011. u iznosu 191,02 EUR najkasnije do 10-og u tekućem mjesecu s time da dospjele obroke plati odjednom, a u slučaju zakašnjenja s kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koju C. P. A.&CoKGaA, P. A., ... , H. plaća na štedne uloge po viđenju u EUR, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju troškove za uništenu odjeću u iznosu 750,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29.05.2020. do isplate po stopi koju C. P. A.&CoKGaA, P. A., ... , H. plaća na štedne uloge po viđenju u EUR, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju troškove za prijevod u iznosu 3.825,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 950,00 kuna od 27.04.1999. do isplate,

- 800,00 kuna od 15.03.2000. do isplate,

- 400,00 kuna od 13.04.2000. do isplate,

- 625,00 kuna od 13.02.2002. do isplate,

- 150,00 kuna od 27.04.1999. do isplate,

- 600,00 kuna od 16.10.2003. do isplate,

- 300,00 kuna od 21.01.2004. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31.12.2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), od 01.01.2008. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje:

- isplatu tuđe pomoći i njege u iznosu 0,22 EUR,

- isplatu rente s osnove tuđe pomoći i njege za razdoblje od dijela mjeseca siječnja 2011. pa nadalje sa zateznim kamatama tekućim od 10-og u mjesecu za tekući mjesec,

- isplatu rente s osnova izgubljene zarade u iznosu 1.925,78 EUR počev od 1. siječnja 2004. pa nadalje sa zateznim kamatama tekućim od 10-og u mjesecu za tekući mjesec,

- isplatu troškova prijevoza u iznosu 1.174,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25.11.1994. do isplate,

- isplatu troškova zubara u iznosu 95,06 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19.07.1994. do isplate,

- isplatom zateznih kamata u razdoblju od 12.03.1994. do 28.05.2020. tekućih na troškove za uništenu odjeću u iznosu 750,00 EUR

- isplatu troškova za čuvanje djeteta u iznosu 10.011,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12.03.1994. do isplate,

- isplatu troškova odvjetničkih usluga u iznosu od 898,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15.01.1997. do isplate,

- isplatu troškova fizioterapeuta u iznosu 37,93 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14.12.1994. do isplate,

- isplatu troškova poreza na motorno vozilo u iznosu od 95,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31.12.1994. do isplate,

- isplatu troškova prijevoda u iznosu 150,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2003. do isplate,

- isplatu naknade nematerijalne štete u iznosu 274.450,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

VII. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 50.376,86 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.05.2020. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 292.836,25 kuna u roku 15 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Žalba tuženika C. o. d.d. Z. odbija se kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1738/2019-189 od 29. svibnja 2020. u dijelu pod točkama IV., V. i VIII. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda po žalbi tuženika C. o. d.d. Z. u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke i odbija se zahtjev tužitelja A. K. za isplatu iznosa od 55.065,73 EUR, od 13.770,14 EUR, za plaćanje mjesečne rente u visini od 465,91 EUR od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2010., te za siječanj 2011. u iznosu od 191,02 EUR, sve sa zatraženim zateznim kamatama.

III. Žalba tužitelja A. K. odbija se djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom VI. izreke, izuzev za - troškove zubara od 95,06 EUR, - troškove fizioterapeuta od 37,93 EUR i nematerijalne štete u visini od 245.000,00 kuna sa zatraženim zateznim kamatama.

IV. Preinačuje se navedena presuda po žalbi tužitelja u dijelu pod točkom VI. izreke za iznose koji se odnose na - troškove zubara od 95,06 EUR, - troškove fizioterapeuta od 37,93 EUR i nematerijalne štete u visini od 245.000,00 kuna sve sa zatraženim zateznim kamatama te se sudi:

„Nalaže tuženiku C. o. d.d. Z. isplatiti tužitelju A. K. daljnje iznose naknade štete i to:

- troškove zubara od 95,06 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 1994. do isplate, - troškove fizioterapeuta od 37,93 EUR sa zateznim kamatama od 14. prosinca 1994. do isplate, i to sve po stopi koju C. P. A.& CoKGaA, Podružnica A., N. G. B. 6, H., plaća na štedne uloge po viđenju i to po stopi od 4,25% godišnje za razdoblje od 01.04.1994. do 22.08.1994., po stopi 4,50% godišnje za razdoblje od 22.08.1994. do 19.09.1995., po stopi 4% godišnje za razdoblje od 19.09.1995. do 29.12.1995., po stopi od 3,75% godišnje za razdoblje od 29.12.1995. do 10.04.1996., po stopi od 3,50% godišnje za razdoblje od 10.04.1996. do 06.05.1996., po stopi od 3,20% godišnje za razdoblje od 06.05.1996. do 05.06.1996., po stopi od 3,10% godišnje za razdoblje od 05.06.1996. do 01.08.1996., po stopi od 3,30% godišnje za razdoblje od 01.08.1996. do 19.11.1996., po stopi od 3,20% godišnje za razdoblje od 09.11.1996. do 05.03.1997., po stopi od 3,10% godišnje za razdoblje od 05.03.1997. do 31.10.1997., po stopi od 3,20% godišnje za razdoblje od 31.10.1997. do 11.03.1998., po stopi od 3,10% godišnje za razdoblje od 11.03.1998. do 04.02.1999., po stopi od 2,90% godišnje za razdoblje od 04.02.1999. do 28.04.1999., po stopi od 2,70% godišnje od 28.04.1999. do 31.12.2000., po stopi od 1,60% godišnje za razdoblje od 01.01.2001., pa sve do isplate po stopi na štedne uloge po viđenju,

- te nematerijalnu štetu u visini od 245.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2020. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

V. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja A. K. kao protutuženika i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom VII. izreke za iznos od 24.827,54 kune sa dosuđenim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2020.

VI. Preinačuje se navedena presuda po žalbi tužitelja A. K. kao protutuženika u dijelu pod točkom VII. izreke iznad iznosa od 24.827,54 kune do dosuđenog iznosa od 50.376,86 EUR sa dosuđenim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2020. i u tom dijelu se zahtjev tuženika C. o. d.d. Z. kao protutužitelja odbija.

VII. Preinačuje se navedena presuda u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 548.838,75 kuna, te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos troškova postupka od 548.838,75 kuna u roku od 15 dana.

VIII. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova postupka u povodu žalbe."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1548/2021-2 od 4. svibnja 2021. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:

"1. U slučaju kad osiguratelj nije u dobroj vjeri, treba li sve oštećene iz istog štetnog događaja dovesti u isti položaj, tako da imaju pravo na puni iznos odštete neovisno o visini osigurane svote iz čl. 80. i čl. 85. Zakona o osiguranju?

2. Mogu li isplate izvršene po pravomoćnoj presudi koja je naknadno ukinuta, imati utjecaj na osnovanost zahtjeva tužitelja, te imaju li se iste uzeti u obzir i prije utvrđivanja iscrpljenosti limitirane svote osiguranja?"

4. Tuženiku je također dopušteno podnošenje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Je li tužitelj dužan vratiti sve primljeno po osnovi koja je otpala ili samo iznose koje je naplatio nakon zaprimanja revizijske odluke?"

5. Na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude zbog navedenih pravnih pitanja predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu u korist tužitelja.

6. Tuženik također podnosi reviziju u odnosu na dopušteno pitanje, te predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu i u cijelosti usvojiti protutužbeni zahtjev tuženika u iznosu od 50.376,86 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju HNB-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2020. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, u roku od 15 dana.

7. U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbaci.

8. Tuženik se u odgovoru na reviziju tužitelja također protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

9. Revizije su neosnovane.

10. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da je tuženik za štetu na osobama na temelju djelomično presude poslovni broj Pn- 10455/97-83 od 23. veljače 2004. (list 421 spisa) isplatio tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 11.839,77 EUR i na ime tuđe pomoći iznos od 12.163,58 EUR, odnosno ukupno 24.003,35 EUR što preračunato u kunama iznosi 179.656,12 kuna (list 456 spisa),

- da je tužitelju na temelju pravomoćne djelomične presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-10455/97-114 od 22. ožujka 2009. (list 513 spisa) potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1830/09-2 od 26. listopada 2013. (list 534 spisa) isplaćen iznos od 55.065,73 EUR na ime izgubljene zarade, iznos 13.770,36 EUR na ime tuđe pomoći i njege, iznos od 465,91 EUR za mjesečnu rentu počev od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2010. te rentu za siječanj 2011. u iznosu od 191,20 EUR,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 283/14-2 od 16. prosinca 2014. ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 1830/09-2 od 26. listopada 2013. i djelomična presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-10455/97-114 od 22. ožujka 2009., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti od 10. ožujka 1994. ("Narodne novine" broj 9/94) u čl. 1. st. 2. utvrđeno da obveza društva za osiguranje za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu čl. 80. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94) po jednom štetnom događaju ne može biti veća od 1.000,000,000,00 HRD odnosno sadašnjih 1,000.000,00 kuna, za štetu na osobama, odnosno 600.000,00 kuna za štetu na stvarima,

- da se navedena svota revalorizira indeksacijom primjenom tečaja HRD prema DEM sukladno odredbi st. 2. toč. 1. odluke Vlade Republike Hrvatske i prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 140.850,83 EUR (list 500 spisa),

- da je tužitelj za štetu na osobama naplatio ukupan iznos od 132.166,90 EUR, te iznos od 8.870,91 EUR na ime materijalne štete za vozilo,

- da iz istog štetnog događaja ima više oštećenih osoba pa je tuženik nekima od njih isplatio punu odštetu,

- da je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 283/14-2 od 16. prosinca 2014. tužitelj primio 26. kolovoza 2015. (poleđina lista 574 spisa).

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev za naknadu štete za izgubljenu zaradu u iznosu od 55.065,73 EUR, za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 13.770,14 EUR, za mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 465,91 EUR počev od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2010., te rentu za siječanj 2011. u iznosu od 191,02 EUR, za uništenu odjeću u iznosu od 750,00 EUR, za troškove prijevoda u iznosu od 3.825,00 kn, dok odbija tužbeni zahtjev za isplatu tuđe pomoći i njege u iznosu od 0,22 EUR, za isplatu rente s osnove tuđe pomoći i njege za razdoblje od dijela mjeseca siječnja 2011. pa nadalje, za rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.925,78 EUR počev od 1. siječnja 2004. pa nadalje, za isplatu troškova prijevoza u iznosu od 1.174,95 EUR, za isplatu troškova zubara u iznosu 95,0 EUR sa kamatama na troškove odjeće, troškova čuvanja djeteta u iznosu 10.011,10 EUR, troškova odvjetničkih usluga u iznosu od 898,91 EUR, za troškove fizioterapeuta, troškove poreza na motorno vozilo u iznosu od 95,61 EUR, za troškove prijevoda u iznosu 150,00 kuna te za isplatu naknade za nematerijalnu štetu u iznosu 274.450,00 kn ocijenivši pri tom da je tuženik prilikom isplate šteta drugim oštećenicima iz ovog štetnog događaja znao da postoji tužitelj kao oštećena osoba, pa da je trebao kod isplate ostalim oštećenicima voditi računa o razmjernom sniženju naknade tim osobama, što nije, pa tužitelj ima pravo na obeštećenje u punom iznosu kao i drugi oštećenici, ali ne više od iznosa svote osiguranja koja za štetu za osobe iznosi 1.000.000,00 kuna, za štetu za stvari iznosi 600.000,00 kn. Zbog toga zaključuje da tužitelj ima pravo na naknadu štete kao posljedice ove prometne nezgode u kojoj je teško nastradao što znači da tuženik odgovara za štetu i dužan je istu štetu naknaditi tužitelju samo do iznosa od 1,000.000,00 kuna za štetu na osobama i do 600.000,00 kuna za štetu na stvarima, dok za ostalu štetu koju je tužitelj pretrpio i koju će trpjeti u budućnosti (izgubljenu zaradu, tuđa pomoć i njega) tuženik ne odgovara i tužitelj nema osnove potraživati navedeni iznos.

12.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev nalaže tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 50.376,86 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti iz razloga što je tuženik platio preko iznosa osigurane svote, a da obračunski limit za tužitelja, uzimajući u obzir isplate ostalim oštećenicima iz istog štetnog događaja iznosi 110.728,63 EUR-a pa zaključuje da je tuženik platio tužitelju preko limita 50.376,86 EUR-a. Nadalje, zaključuje da je u trenutku kada Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-x 283/14 od 16. prosinca 2014. ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje otpala pravna osnova po kojoj je tužitelju isplaćen dosuđeni iznos te je zaprimanjem navedene revizijske odluke tužitelj sporni iznos trebao vratiti tuženiku, odnosno tuženik ga ima pravo tražiti natrag. Stoga prihvaća protutužbeni zahtjev.

13. Drugostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja djelomično prihvaća žalbu tužitelja i tuženika te djelomično potvrđuje i djelomično preinačuje prvostupanjsku presudu. Ocijenio je pritom da sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94 – dalje: ZO) tuženik odgovara do osigurane svote koja ne može u jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske. To je iznos, kako je u postupku utvrđeno od sadašnjih 1,000.000,00 kuna, ondašnjih 1.000.000.000,00 HRD (odluka Vlade Republike Hrvatske – Odluka o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti – "Narodne novine" broj 19/94), pri čemu se iznos svote osiguranja posebno utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima i rečenih 1,000.000,00 kuna je iznos za štetu na osobama. Prema tome, ocjena je drugostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na ukupnu štetu, ali samo do iznosa od 1,000.000,00 kuna odnosno indeksiranog iznosa od 140.860,83 EUR, a prema čl. 80. ZO. U dijelu protutužbenog zahtijeva utvrdivši da je tužitelj nepošten za iznos od 24.827,54 kune nalaže tužitelju vratiti tuženiku navedeni iznos, dok u preostalom dijelu za razliku iznosa od 24.827,54 kune do dosuđenog iznosa od 50.376,87 EUR-a odbija protutužbeni zahtjev.

13.1. Zaključuje nadalje, da je tužitelju na ime naknade štete na osobama ukupno isplaćen iznos od 132.166,68 EUR-a što je unutar svote osiguranja pa ocjenjuje da tužitelju s obzirom na raspoloživi iznos od 8.851,16 EUR pripada preostala razlika do indeksiranog iznosa svote osiguranja od 1.000.000,00 kn odnosno do 140.860,83 EUR te dosuđuje za troškove zubara iznos od 95,06 kuna, troškove fizijatra 37,93 EUR-a, te za nematerijalnu štetu iznos od 245.000,00 kn.

14. Sporna je u ovom stupnju postupka primjena i tumačenje odredbe čl. 80. ZO koji se primjenjuje na konkretni slučaj, a koja odredba sadržajno odgovara odredbi čl. 85. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/97).

14.1. O prvom postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj Rev-x 818/14-2 od 21. siječnja 2015. već izrazio svoje shvaćanje koje glasi:

14.2. "Odredbom čl. 85. st. 1. ZO propisano je da obveza društva za osiguranje po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa kojeg utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos.

14.3. Stavkom 3. istog članka propisano je ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz st. 1. čl. 85. ZO prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju.

14.4. Ovo pravilo dopunjeno je stavkom 4. istog članka prema kojem društvo za osiguranje koje je isplatilo oštećenoj osobi iznos veći od onoga koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znao niti je mogao znati da postoje druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz st. 1. čl. 85. Zakona o osiguranju.

14.5. Dakle, sukladno citiranom st. 4. čl. 85. Zakona o osiguranju štiti se osiguratelj ako je u dobroj vjeri, dakle, ako nije znao ili nije mogao znati da je u istom štetnom događaju oštećeno više osoba, pa je zbog toga odstupio od pravila iz stavka 3. koji govori o razmjernom smanjenu naknade svim oštećenim u štetnom događaju.

14.6. Tim pravilom, iako je osiguratelj povrijedio pravilo o razmjernom sniženju naknade stoga što je nekim od oštećenih osoba isplatio na ime naknade štete iznose veće od onih koji bi ih pripali primjenom pravila o razmjernom sniženju naknade oštećenima, činjenica da je tako postupio u dobroj vjeri ne može ići na njegovu štetu kada se radi o naknadi štete ostalim oštećenima pa se na te oštećene i dalje primjenjuje pravilo o razmjernoj naknadi, samo u odnosu na njih i to do visine svote osiguranja.

14.7. Zakon o osiguranju ne sadržava pravilo o obvezi osiguravatelja kada postupi suprotno situaciji reguliranoj st. 4. čl. 85. Zakona o osiguranju, tj. kada ne postupa u dobroj vjeri i kada iako je znao da iz štetnog događaja ima više oštećenih samo nekom od njih isplati punu odštetu, dakle više od iznosa koji bi i tim oštećenima pripao primjenom pravila o razmjernom smanjenju naknade (čl. 85. st. 3.).

14.8. Prema ocjeni ovog suda, kada o takvom činjeničnom supstratu nema izričitog zakonskog pravila, valja volju zakonodavca tumačiti sukladno postojećem pravilu iz čl. 85. st. 4. Zakona o osiguranju koji regulira posve suprotni činjenični supstrat od ovog u ovom sporu, kada se radi o pitanju dobre vjere osiguratelja.

14.9. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, temeljna razdjelnica koja određuje položaj osiguravatelja sadržana je u pitanju postojanja njegove dobre vjere.

14.10. S jedne strane, nije uopće sporno niti može izazivati bilo kakve nedoumice, tumačenje odredbe čl. 85. st. 4. ZO kada se radi o obvezi osiguravatelja prema drugim oštećenima, kada je u dobroj vjeri isplatio odštetu samo nekim od oštećenih, jer u takvoj situaciji ostali oštećeni imaju pravo na naknadu štete samo do iznosa osigurane svote.

14.11. Ali, s druge strane, kada osiguravatelj postupa upravo suprotno, u lošoj vjeri jer zna da postoje i drugi oštećenici iz istog štetnog događaja pa usprkos tome nekim od oštećenih isplati punu štetu ili više od odštete na koju bi imali pravo primjenom pravila o razmjernom sniženju naknade, tada po ocjeni ovog suda i položaj osiguravatelja mora biti posve suprotan, a ne isti ili bolji od onog koji postoji kada postupa u dobroj vjeri kako to pogrešno smatra sud drugog stupnja.

14.12. Stoga, valja zaključiti da u slučaju kada osiguravatelj postupa kao da je u dobroj vjeri iako to nije, da sve oštećene iz istog štetnog događaja treba dovesti u isti položaj, tako da imaju pravo na razmjerni iznos odštete neovisno o visini osigurane svote iz čl. 85. st. 1. Zakona o osiguranju."

15. U konkretnom slučaju je utvrđeno da osiguratelj nije postupao u dobroj vjeri i nije sve oštećene osobe iz istog štetnog događaja doveo u jednak položaj, jer je nekim oštećenicima isplatio punu štetu i da isplaćene iznose naknade štete koje je tužitelj primio po ukinutim presudama tužitelj ne mora vratiti sukladno čl. 216. ZOO.

16. Stoga u odnosu na prvo postavljeno pitanje, u činjeničnoj i pravnoj situaciji konkretnog slučaja kada osiguratelj nije postupio u dobroj vjeri, i kada sve oštećene osobe iz istog štetnog događaja nije doveo u jednak položaj, kada isplaćene iznose naknade štete tužitelj ne mora vratiti prema čl. 216. ZOO, tužitelju valja odgovoriti da mu ne pripada iznos naknade štete preko limita osiguranja, jer je tužitelju dosuđena šteta u visini cijele svote osiguranja iz čl. 80. st. 1. ZO, neovisno o ostalim oštećenicima iz istog štetnog događaja, iako mu pripada samo razmjerni iznos na koji bi imao pravo sukladno čl. 80. st. 4. ZO pa je time dobio i veći iznos od onoga koji bi mu pripadao da je doveden u isti položaj sa ostalim oštećenicima iz istog štetnog događaja.

17. Drugo dopušteno pitanje tužitelja i pitanje tuženika sadržajno se odnosi na primjenu odredbe čl. 216. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koja je mjerodavna u ovom predmetu budući je izvorni pravni odnos između stranaka (štetni događaj) nastao prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05).

17.1. Odredbom čl. 216. ZOO propisano je "da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljeda tijela, narušavanja zdravlja ili smrti, kad je isplata izvršena savjesnom pribaviocu".

17.2. Prema pravnom shvaćanju ovog suda ne može se tražiti vraćanje iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušavanja zdravlja ili smrti, kad je isplata izvršena po pravomoćnoj presudi, jer treba smatrati da je isplata izvršena savjesnom pribaviocu, pri čemu nije odlučno što je oštećenik odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva (tako ovaj sud u Rev-x 1061/12-2 od 12. veljače 2013. i Pregledu sudske prakse broj 40/77).

18. Stoga u odnosu na drugo dopušteno postavljeno pitanje tužitelju valja odgovoriti:

"Kad sud odlučuje o zahtjevu za naknadu štete i kada za izvršene isplate tuženik ne može zahtijevati povrat plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušavanja zdravlja ili smrti (ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju čl. 216. ZOO), odluku o tužbenom zahtjevu sud donosi na temelju činjeničnog stanja u trenutku zaključenja glavne rasprave, vodeći računa o tome u kojem omjeru je oštećenik u tom trenutku već obeštećen (tako i ovaj sud u Rev-x 1061/12-2 od 12. veljače 2013.), jer bi ponovnim dosuđivanjem navedenih iznosa štete tužitelju tada pripala naknada štete u daleko većem iznosu od onoga što mu pripada. Zato je pravilno ocijenjeno da tužbeni zahtjev u tom dijelu nije osnovan, jer je tražbina, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, prestala isplatom.

19. S tim u vezi tuženiku na postavljeno pitanje "Je li tužitelj dužan vratiti sve primljeno po osnovi koja je otpala ili samo iznose koje je naplatio nakon zaprimljene revizijske odluke" valja odgovoriti "da je u konkretnoj situaciji tužitelj dužan vratiti samo iznose koje je naplatio nakon zaprimanja revizijske odluke, jer je do trenutka primitka rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno do 26. kolovoza 2015. bio pošten stjecatelj, a sve na temelju odredbe čl. 216. ZOO", a kako je pravilno zaključio drugostupanjski sud.

20. Prema tome, pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda, a koja se tiče isplate svote osiguranja tužitelja iz čl. 80. ZO, primjenu odredbe čl. 216. ZOO, nije u suprotnosti sa citiranim pravnim shvaćanjem iz presude ovog suda poslovni broj Rev-x 818/14-2 od 21. siječnja 2015.

21. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su stoga pravilno primijenili materijalno pravo pa ne postoje razlozi zbog kojih su revizije podnesene i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena.

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP, odbiti revizije tužitelja i tuženika.

Zagreb, 20. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.