REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 445/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Mirjane Magud i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj. M. iz M., P., OIB: ... , T. M. iz V., OIB: ... , V. M. iz V., OIB: ... , M. M. iz V., OIB: ... , M. M. iz V., OIB: ... , J. M., OIB: ... , M. M. iz S., OIB: ... , D. M. iz V., OIB: ... , M. M. iz V., OIB: ... , i I. M., OIB: ... , koje sve zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u T., a tužitelje Lj. M. i M. M. i punomoćnik J. C., odvjetnik u S., protiv tuženika A. M., sina I., iz M., kojeg zastupa punomoćnica S. K., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja Lj. M. i M. M. protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžo-9/2015 od 6. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru broj P-161/12 od 31. listopada 2014., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su zahtjevi svih tužitelja za isplatu pa tako i tužitelja Lj. M. u iznosu od 315.000,00 kn, a tužitelja M. M. u iznosu od 225.400,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka. Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 82.500,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji Lj. i M. M. podnijeli su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 -dalje: ZPP). Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu temeljen na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik prodao nekretninu koja je bila u izvanknjižnom suvlasništvu tužitelja slijedom čega je oštetio tužitelje, a istovremeno se i bezrazložno obogatio za vrijednost prodane nekretnine.
7. Prvostupanjski sud tužbene zahtjeve je ocijenio neosnovanim pošavši u bitnom od zaključka da tužitelji nisu dokazali svoje izvanknjižno vlasništvo. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.
8. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
10. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji temelje na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi drugostupanjske presude nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava. Pritom tužitelji konkretno ne navode u čemu bi se te proturječnosti sastojale.
11. Stoga ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
12. Smatraju tužitelji da su počinjene i bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a i čl. 8. ZPP-a.
13. Suprotno tvrdnji revidenata nije prvostupanjski sud povrijedio načelo otvorenog pravosuđenja propisano odredbom čl. 219. st. 2. ZPP-a, a time posljedično nije pogrešno primijenio ni odredbu čl. 221.a ZPP. Naime, prema odredbi čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Tužitelji bili su zastupani po kvalificiranom punomoćniku i na okolnost svojih tvrdnji predlagali su izvođenje dokaza koji su i izvedeni. Konačno, tužitelji ni u reviziji ne obrazlažu na potrebu izvođenja kojih dokaza ih je prvostupanjski sud (koji nema obvezu, već tek mogućnost upozoravanja) trebao upozoriti. Nije stoga počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. i 221.a ZPP-a.
14. Sud prvog stupnja ocjenu dokaza izveo je na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a, za koju ocjenu je dao logične i uvjerljive razloge. Nije stoga počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a.
15. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
16. Pretežnim revizijskim navodima tužitelji osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP-a) to ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.
17. Neosnovana je, ali u konkretnoj situaciji i neodlučna, tvrdnja revidenata o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju činjenične osnove tužbe pravilno zaključio da je pravna osnova tužbenog zahtjeva stjecanje bez osnove.
18. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 20. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.