REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4418/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. D., OIB ... iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica u B., protiv tuženice R. K. - R. R., ... OIB ..., R., K., Austrija, koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1350/2016-3 od 3. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1218/14-20 od 7. listopada 2016., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu toč. 1. odbijen je zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o jednokratnom kreditu, br. računa 21.071.303, od 13.07.2007., sklopljen između tužitelja T. D. iz Z., ..., kao korisnika kredita i R. K. – R. R., G. ... H., iz R. Austrije, K., R., kao davatelja kredita, ništav u cijelosti, kao i Sporazum o osnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine, ovjerenog i solemniziranog kod javnog bilježnika D. K. iz P. pod posl.br.OU- 569/07-1 od 13.06.2007.

2. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru ima se brisati uknjiženo založno pravo za kredit od 230.000,00 Eur-a uvećano za sve kamate, naknade i troškove koji mogu nastati u svezi realizacije novčane tražbine s otplatom u 60 tromjesečnih anuiteta počevši od 30.09.2007., za korist tužene, i to na svim suvlasničkim dijelovima kako slijedi na svim suvlasničkim dijelovima:

1. udio od 309/1000 dijela cijele k.č.br. ..., staro selo sa 161m2, koje se sastoji od dvorišta sa 8m2 i stamb. zgr sa 153m2 upisane u zk.ul.br. ..., k.o. S. s kojim je udjelom neodvojivo povezano pravo vlasništva na stan u prizemlju oznake A1, u elaboratu označeno crvenom bojom, ukupne površine 73,20m2.

2. udio od 143/1000 dijela cijele k.č.br. ..., staro selo sa 161 m2, koje se sastoji od dvorišta sa 8m2 i stamb. Zgr sa 153m2 upisane u zk.ul.br. ..., k.o. S., s kojim je udjelom neodvojivo povezano pravo vlasništva na poslovni prostor u prizemlju oznake A2, u elaboratu označeno žutom bojom, ukupne površine 22,80m2.

3. udio od 179/1000 dijela cijele k.č.br. ..., staro selo sa 161 m2, koje se sastoji od dvorišta s 8m2 i stamb. zgr sa 153m2, upisana u zk.ul. ... k.o. S., s kojim je udjelom neodvojivo povezano pravo vlasništva na stan na pravom katu oznake B1, u elaboratu označeno zelenom bojom, ukupne površine 42,250m2.

4. udio od 369/1000 dijela cijele k.č.br. ..., staro selo sa 161m2, koje se sastoji od dvorišta sa 8m2 i stamb. zgr sa 153m2 upisana u zk.ul.br. ..., k.o. S., s kojim je udjelom neodvojivo povezano pravo vlasništva na stan na prvom katu, oznake B2, u elaboratu označeno plavom bojom, ukupne površine 87,40m2.

3. Ovrha na nekretnini opisanoj u točki 2. izreke ove presude na svim suvlasničkim dijelovima, a sa osnova Ugovora o jednokratnom kreditu, br. račune 21.071.303 od 13.07.2007.g. nije dopuštena.

Tuženoj se nalaže platež troškova ovog postupka tužitelju, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj T. D. dužan je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 71.515,62 kn, u roku od 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev podredno ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 – dalje: ZPP) ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.2. Revizijskim navodima, revident iznoseći svoju ocjenu dokaza osporava ocjenu dokaza provedenu po nižestupanjskim sudovima. Međutim prvostupanjski sud je ocjenu dokaza izveo sukladno čl. 8. ZPP, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga neosnovano revident upućuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu i Sporazuma o osnivanju založnog prava.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 13. srpnja 2007. sklopili ugovor o jednokratnom kreditu broj 21.071.303 za iznos od 230.000,00 EUR, s otplatom u 60 tromjesečnih anuiteta počevši od 30. rujna 2007.,

- da je kao instrument osiguranja ugovoreno založno pravo na nekretninama korisnika kredita – tužitelja,

- da iz predmetnog ugovora proizlazi da je svaka stranica parafirana potpisima stranaka i da je ugovor potpisan u Austriji odnosno u K. 13. srpnja 2007.,

- da je kreditni iznos isplaćen na račun tužitelja kod Z.,

- da je tuženik slao obračunske obavijesti iz kojih je vidljivo dugovanje zbog neredovitog plaćanja rata kredita,

- da iz dopisa Austrijske agencije za nadzor proizlazi da je tuženik registriran za sklapanje novčanih ugovora o kreditu i odobravanje zajmova u novcu.

10. Na temelju navedenog drugostupanjski je sud potvrdio odluku prvostupanjskog suda koji je utvrdio da ne postoje razlozi iz odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 125/11, 78/15 - dalje ZOO) prema kojoj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva je ništetan. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da predmetni ugovor o jednokratnom kreditu, kao i nastavno donijet javnobilježnički akt nisu ništetni i odbili su tužbeni zahtjev.

11. Neosnovano revident ustraje da je zanemarena odredba čl. 322. ZOO i da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 292. st. 1. ZOO kada je ocijenio da su stranke potpisima na ugovoru potvrdile ugovor. Naime osporavanje pravilne primjene ovih odredbi revident veže uz osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova (da je ugovor sklopljen preko neovlaštenog posrednika, da punomoćnik nije imao odgovarajuću punomoć, da su stranke ugovor potpisale u P. i druge slične navode) koja utvrđenja ovaj sud nije ovlašten preispitivati (čl. 385. st. 1. ZPP).

11.2. U pogledu pozivanja tužitelja na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 72/17), valja navesti da je Europski sud u presudi u predmetu Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, od 14. veljače 2019. (predmet C-630/17), preispitujući odredbu članka 10. toga Zakona odlučio da "Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je, među ostalim, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa." Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

11.3. Znači ne može se govoriti o tome da bi ugovor o kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen (odnosno, u konkretnom slučaju, kada bi se utvrdilo da bi bio sklopljen) u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, sve u smislu navedenog Zakona.

12. Revident u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije ovlašten razmatrati navode revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje.

13. Slijedom iznesenog nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

15. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 20. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.