REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3427/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. o. d.d. Z., OIB: ..., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2653/2018-4 od 29. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-918/2017-34 od 24. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Povodom u reviziji tuženika naznačenog drugog pitanja u dijelu koji glasi:

„Je li u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbama stranaka dužan očitovati se o odlučnim i konkretnim žalbenim prigovorima, pa tako i da iznese bilo kakvu ocjenu o žalbenom prigovoru zastare?“,

i povodom sedmog pitanja koje glasi:

„Da li regresno potraživanje osiguratelja utemeljeno na isplati naknade štete trećim osobama obuhvaća samo iznos isplaćene naknade štete ili uz taj iznos i iznos parničnih troškova, sudskih pristojbi i zateznih kamata nastalih u parnicama koji su treće osobe vodile protiv tog osiguratelja, kako u smislu odredbe članka čl. 939 st. 1. ZOO/91, tako i u smislu odredbe čl. 208. ZOO/91?“,

ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2653/2018-4 od 29. studenog 2018. u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, te u toč. II. izreke u cijelosti, i predmet vraća u tom pobijanom dijelu istom sudu na ponovno suđenje.

II. U preostalom dijelu, u odnosu na prvo, dio drugog, treće, četvrto, peto i šesto pitanje, revizija se odbacuje kao nedopuštena.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 166.449,27 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to specificirano u toč. I. izreke. Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog iznosa od 166.449,27 kn sa kamatama i zatezne kamate na iznos od 5.230,00 kn od 10. do 11. prosinca 2002. (toč. II. izreke). Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 50.683,50 kn sa zateznim kamatama (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika u cijelosti a žalba tužiteljice djelomično, i potvrđena prvostupanjska odluka u toč. I. i II. izreke (toč. I. izreke), dok je žalba tužiteljice djelomično prihvaćena i prvostupanjska odluka preinačena u toč. III. izreke i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, te u dijelu odluke o parničnom trošku (toč. II. izreke), tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže ukinuti ili preinačiti drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Iz sadržaja navedenih odredaba proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu 50% novčanog iznosa od iznosa isplaćenih ozlijeđenim trećim osobama, a jer je ocijenjeno da se radi o podjednakoj podijeljenoj odgovornosti sudionika prometne nesreće za nastanak iste i time, za nastale štetne posljedice.

8. Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, uz obrazloženje, u bitnom:

- da je do prometne nesreće došlo na način da se osiguranik tuženika Ž. B. vozeći osobno vozilo u lijevoj prometnoj traci prestrojio u desnu prometnu traku kojom se kretao autobus javnog prijevoza osiguran kod tužiteljice, kojim je upravljao vozač B. C., pri čemu je došlo do sraza na način da je autobus udario u stražnji dio osobnog vozila,

- da se osiguranik tuženika neoprezno prestrojio u desnu prometnu traku a da je vozač autobusa imao dovoljno vremena usporiti i izbjeći sudar čime je propustio prilagoditi brzinu nastaloj situaciji lakomisleno smatrajući da je razmak između vozila dovoljan da se izbjegne sudar, pa da su oba sudionika prometne nesreće doprinijeli nastanku iste u omjeru od po 50%,

- da je tužiteljica, povodom predmetnog štetnog događaja, oštećenicima - putnicima u autobusu isplatila sveukupno utuženi iznos od 332.898,55 kn.

9. Pritom, drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode tuženika kojima se, kao i tijekom postupka, ističe prigovor zastare uz argumentaciju tuženika da se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), kojega je za primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18); kao i prigovor da se u visinu regresnog potraživanja ne uračunavaju troškovi parničnih postupaka koje je tužiteljica isplatila oštećenicima, kao ni troškovi sudskih pristojbi koji su neposredno teretili tužiteljicu u tim postupcima, te zakonske zatezne kamate na iznose plaćene sa zakašnjenjem, uz argumentaciju da pravo na regres tih iznosa nije propisan čl. 939. st. 1. ZOO/91.

10. Tuženik u navedenom smislu postavlja pravna pitanja (dio drugog i sedmo) koja se suštinski svode na pravna pitanja navedena u izreci ovog rješenja:

„Je li u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbama stranaka dužan očitovati se o odlučnim i konkretnim žalbenim prigovorima, pa tako i da iznese bilo kakvu ocjenu o žalbenom prigovoru zastare?

Da li regresno potraživanje osiguratelja utemeljeno na isplati naknade štete trećim osobama obuhvaća samo iznos isplaćene naknade štete ili uz taj iznos i iznos parničnih troškova, sudskih pristojbi i zateznih kamata nastalih u parnicama koji su treće osobe vodile protiv tog osiguratelja, kako u smislu odredbe članka čl. 939 st. 1. ZOO/91 tako i u smislu odredbe čl. 208. ZOO/91?“.

11. U odnosu na navedena pitanja, vijeće revizijskog suda smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju postavljenih materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, u obrazloženju presude sud će, pored ostalog, posebno navesti i obrazložiti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se i o stavovima i o prigovorima stranaka.

12. Budući je drugostupanjski sud propustio očitovati se o navedenim prigovorima, za zaključiti je da je osporena presuda donesena uz ostvarenje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu revident postavljenim pitanjima upućuje.

13. U odnosu na preostala postavljena pitanja (prvo, dio drugog, treće, četvrto, peto i šesto), a koja glase:

„1. Je li odredba čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku koji je stupio na snagu 1. travnja 2013. (dalje: ZPP/2013) primjenjiva na postupke pokrenute prije stupanja na snagu istog Zakona i da li u tom smislu drugostupanjski sud postupa nezakonito i protivno odredbi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) kad u takvom postupku, upravo kao i u predmetnom postupku, prilikom odlučivanja o žalbi tuženika uopće ne spomene i ne ocijeni niti jedan konkretni žalbeni prigovor tuženika već samo šturo ponovi žalbom osporena činjenična i pravna stajališta prvostupanjskog suda i paušalno navede da iste prihvaća te odbije žalbu tuženika kao neosnovanu?

2. Je li u smislu čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi stranaka dužan očitovati se o odlučnim i konkretnim žalbenim prigovorima kojima se ukazuje da je prvostupanjski sud zanemario sadržaj odlučnih dokaza te da zaključci suda proturječe sadržaju tih istih dokaza, te da li je dužan ocijeniti konkretne žalbene prigovore kojima se osporavaju i činjenična i pravna stajališta prvostupanjske presude i je li u tom smislu drugostupanjski sud čini bitno povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi sa čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada u obrazloženju svoje odluke uopće ne spomene niti jedan od brojnih konkretnih i odlučnih žalbenih prigovora, odnosno u konkretnom slučaju je li drugostupanjski sud bio dužan obrazložiti svoju odluku na način:

- da je dao konkretnu i argumentiranu ocjenu žalbenog prigovora kojim se ukazivalo da sadržaj usmenog očitovanja i obrazloženja vještaka prometne struke na ročištu održanom 4.10.2016. ne daje temelj za prihvaćanje kao dokazane činjenice da se osiguranik tuženika nepropisno i neoprezno prestrojio ispred autobusa budući je prometni vještak izričito naveo da je tehnički moguće da se nezgoda dogodila i po varijanti osiguranika tuženika u kojoj bi njegovo prestrojavanje bilo tehnički pravilno izvedeno i u kojoj varijanti je do nezgode došlo zbog neprilagođavanja brzine i nedržanja potrebnog razmaka od strane osiguranika tužitelja, kao i navod vještaka da ne može sa sigurnošću tvrditi na koji način je do predmetne nezgode došlo, a s tim u vezi i ocjenu žalbenog prigovora da je za zasnivanje odgovornosti tuženika na tužitelju ležao teret da sa sigurnošću dokaže postojanje protupravnosti i krivnje na strani osiguranika tuženika, što tužitelj u postupku nije uspio tim više što je osiguranik tuženika u kaznenom postupku oslobođen od optužbe da se neoprezno i nepropisno prestrojio ispred autobusa osiguranika tužitelja, te s tim u vezi da iznese ocjenu i žalbenog prigovora da je primjenom načela tereta dokaza iz članka 221.a ZPP-a u vezi čl. 178. st. 1. i 2. ZOO-a sud trebao odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti?

3 Da li drugostupanjski sudovi čine apsolutno bitno povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a kad odbiju žalbu tuženika na prvostupanjsku presudu čije izreka, u dijelu u kojem je tuženik obvezan na plaćanje regresnog duga, primjenom načela tereta dokazivanja nema podlogu provedenim dokazima u postupku?

4 Da li se u smislu odredaba čl. 260 ZPP-a dokaz vještačenjem obavlja na glavnoj raspravi i da li kod ocjene takvog dokaza, na kojem je sud utemeljio svoje odluke, sud mora uzeti u obzir i činjenice koje vještak utvrdi prilikom usmenog iznošenja i obrazloženja nalaza i mišljenja u slučaju ako je prilikom usmenog očitovanje vještaka pisani nalaz i mišljenje dopunjen, proširen ili izmijenjen, te da li kod ocjene tog dokaza usmeno iznošenje i obrazloženje nalaza i mišljenja u tom slučaju treba imati prednost u odnosu na pisani nalaz i mišljenje?

5. Jesu li sudovi prilikom ocjene dokaza izvedenog vještačenja, na kojeg se izričito pozivaju da predstavlja temelj odluke o postojanju odgovornosti jedne od stranaka, dužni izvršiti cjelovitu ocjenu tog dokaza i da li u tom smislu i u smislu odredbe čl. 8. u vezi sa čl. 260. ZPP-a nezakonito postupaju ako u potpunosti ignoriraju usmeno iznošenje i obrazloženje nalaza i mišljenja i utvrđenja vještaka koji ne daju činjenični temelj za zauzetu odluku o odgovornosti, odnosno je li u konkretnom slučaju drugostupanjski sud postupio nezakonito i protivno navedenim odredbama ZPP-a kad je naveo da je prvostupanjski sud na temelju vještačenja po vještaku prometne struke pravilno utvrdio da se osiguranik tuženika neoprezno prestrojio u desnu prometnu traku u kojoj se kretao osiguranik tužitelja i da je zbog toga suodgovoran u omjeru od 50% unatoč tome što je tuženik tijekom postupka i u žalbi, pa i u odgovoru na žalbu tužitelja, opetovano ukazivao na usmeno očitovanje vještaka kada je naveo da je moguća drugačija i suprotna varijanta nastanka štetnog događaja od one iznijete u pisanom nalazu i mišljenju te da je u toj varijanti prestrojavanje osiguranika izvršeno na tehnički pravilan način, a s tim u vezi je tuženik ukazivao da se na temelju usmenih obrazloženja i očitovanja vještaka prometne struke ne može sa sigurnošću utvrditi činjenica da je osiguranik tuženika izvršio neoprezno prestrojavanje koji opisuju sudovi u pobijanim odlukama ili bilo kakvu drugu nepropisnu radnju?

6. Da li u regresnim parnicama koje se vode između osiguratelja vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi povodom štete isplaćene trećim osobama na tužitelju leži teret dokazivanja krivnje i protupravnosti u postupcima osiguranika tuženika i da li sud primjenom načela o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a treba odbiti regresni tužbeni zahtjev kao neosnovan u slučaju kad sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi činjenice iz kojih bi proizlazila krivnja i protupravnost na strani osiguranika tuženika, odnosno da li je u predmetnom postupku sud treba odbiti tužbeni zahtjev u situaciji kad tužitelj u postupku nije sa sigurnošću niti izvjesnošću dokazao činjenični osnov tužbe da je do predmetne prometne nezgode i štete došlo krivnjom osiguranika tuženika koja se sastoji u tome da se neoprezno prestrojio ispred vozila autobusa osiguranog kod tužitelja?“;

ovaj sud cijeni da nisu određeno naznačena pravna pitanja zbog kojih podnositelj predlaže da mu se dopusti revizija odnosno, u prijedlogu su postavljena pitanja činjenične naravi, te su izloženi razlozi u kojima revident zapravo izražava neslaganje sa shvaćanjem u pobijanim nižestupanjskim odlukama u svezi omjera podijeljene odgovornosti, pri čemu ukazuje na praksu sudova ali odluka o tim pitanjima ovisi o konkretnim okolnostima svakog slučaja, slijedom čega valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda. Nadalje, pobijana odluka nije donesena uz primjenu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP već odredbe čl. 368. st. 1. ZPP pa odgovor na prvo pitanje nije od važnosti za konkretnu poziciju stranke, a drugostupanjski sud dao je svoje razloge zbog kojih prihvaća po sudu prvog stupnja ocijenjeni omjer suodgovornosti kao i ocjenu rezultata dokaznog postupka prvostupanjskog suda.

14. Stoga je, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP valjalo dijelom prihvatiti reviziju tuženika te ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje kao u toč. I. izreke ove revizijske odluke, a u preostalom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

15. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP).

16. Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

17. U ponovljenom suđenju drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku, a imajući u vidu pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi s u izreci navedenim pitanjima (pa tako i ona izražena u odlukama broj Rev-x 83/13-2, Rev 1275/2011-2 i dr.), ponovno odlučiti o podnesenoj žalbi tuženika odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP.

Zagreb, 20. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.