Poslovni broj: Usž-599/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Đ. I. H. K. iz Z., koju zastupa opunomoćenik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Opće bolnice Z. i bolnice hrvatskih veterana, Z., radi prava iz obveznog i zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2791/2019-7 od 12. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2791/2019-7 od 12. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-03/19-01/541, urbroj: 338-01- 06-05-19-03 od 18. srpnja 2019. U točki II. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područne službe K., klasa: UP/I-502-03/18-02/608, urbroj: 338-02-02-19-20 od 14. svibnja 2019. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici iznos od 6.250,00 kuna na ime troškova ovog upravnog spora, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Rješenjem tuženika od 18. srpnja 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 14. svibnja 2019. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je u obnovi postupka po službenoj dužnosti poništena točka 1. izreke rješenja klasa: UP/I- 502-03/18-02/608, urbroj: 338-02-13-19-16 od 25. siječnja 2019. kojom su ozljede tužiteljice, dijagnoze Distensio reg. radiocarpalis dex., šifre prema MKB S60.9, pretrpljene 26.10.2018., priznate ozljedom na radu. U točki 2. izreke ne priznaje se ozljedom na radu ozljeda tužiteljice iz točke 1. tog rješenja, te joj se u vezi iste dijagnoze ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. U točki 3. izreke odbija se prijava o ozljedi na radu poslodavca O. b. Z. i b. h. v. ispostavljena za tužiteljicu u dijelu u kojem traži da se navedena dijagnoza prizna ozljedom na radu.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjsko tijelo po saznanju okolnosti koje su od utjecaja na drugačiji ishod postupanja od ranije provedenog postupka, riješilo ovu upravnu stvar u skladu s odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. i točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, budući da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, kao niti iz razloga namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravnih aktivnosti. Predlaže Sudu da usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te sam riješi stvar odnosno odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužiteljica u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da se priklanja navodima tuženika.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
8. Prvostupanjski sud je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u ranije vođenom postupku okončanom rješenjem prvostupanjskog tijela od 25. siječnja 2019., u točki 1. izreke, tužiteljici priznata dijagnoza dg. Distenzio reg.radiocarpalis dex. (MKB 10-S.60.9) pretrpljena 26. listopada 2018. ozljedom na radu, a u točki 2. izreke rješenja dijagnoza Reactio stressogenes acuta (MKB 10-F.43.0) nije priznata ozljedom na radu.
10. Odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj na točku 2. izreke citiranog rješenja tuženik je rješenjem od 15. travnja 2019. žalbu odbio. Navedeno rješenje tuženika utemeljeno je na nalazu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 20. ožujka 2019., koje je ocijenilo da se dijagnoza F43.0 (dg. Reactio stressogenes acuta) ne može uzročno posljedično povezati s događajem od 26. listopada 2018., a isto tako i ozljeda šifre S60.9. (dg. Distenzio reg.radiocarpalis dex.) jer su u opisanom događaju rješavane osobne nesuglasice i sukobi sudionika koji se ne mogu dovesti u vezu radno-pravnih aktivnosti.
11. Na temelju iznesenog, prvostupanjsko tijelo je po službenoj dužnosti obnovilo postupak priznavanja ozljede na radu okončan rješenjem od 25. siječnja 2019., u odnosu na točku 1. izreke koja se odnosi na dg. Distenzio reg.radiocarpalis dex., te se pozvalo na članak 123. stavak 1. točku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09.-dalje ZUP) navodeći da tužiteljica nije zadobila ozljedu prilikom obavljanja poslova radnog mjesta na koje je raspoređena već u sukobu s kolegom, što se ne može smatrati ozljedom na radu u smislu članka 67. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, 80/13. i 137/13.- dalje ZOZO).
12. Tuženik je ocijenio da je pravilno prvostupanjsko tijelo nakon saznanja za dodatne okolnosti i činjenice u vezi s ozljeđivanjem tužiteljice pokrenulo obnovu i nakon provedene obnove postupka novim rješenjem odlučilo o predmetnoj upravnoj stvari sukladno članku 67. točki 3. ZOZO-a kojim je propisano, da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti.
13. U smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a pod novim činjenicama kao razlogom za obnovu postupka ne smatraju se činjenice koje su nastale tek po okončanju prijašnjeg postupka već samo one koje su postojale u vrijeme provođenja postupka čija se obnova traži, ali se tada za njih nije znalo te je i činjenično stanje u prijašnjem postupku utvrđeno bez obzira na njih. Pod novim dokazima podrazumijevaju se dokazi o ranije poznatim ili nepoznatim činjenicama za koje se nije znalo ili se znalo ali se nisu mogli pribaviti te time niti upotrijebiti u postupku.
14. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski upravni sud je pravilno zaključio da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka. Prvostupanjsko tijelo kao razlog obnove navodi saznanje o okolnostima stradavanja tužiteljice, a koje proizlaze iz nalaza i mišljenja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 20. ožujka 2019. Navedeno tijelo je u nalazu iznijelo svoje stajalište o predmetnoj ozljedi. U predmetnom slučaju se ne radi o novim činjenicama u smislu članka 123. ZUP-a, koje nisu bile poznate i koje se nisu mogle iznijeti odnosno upotrijebiti u prijašnjem postupku već se radi o drugačijem stajalištu o predmetnom događaju u odnosu na već poznate činjenice. Izmijenjeno pravno stajalište o primjeni propisa i pogrešna primjena propisa kao niti drukčiji činjenični ili pravni zaključak iz istog dokaznog materijala ne može se smatrati novim dokazom za obnovu postupka.
15. Stoga, u situaciji kada nisu ispunjeni formalno-pravni uvjeti za obnovu postupka, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik kada je ocijenio zakonitim rješenje prvostupanjskog tijela koje je provelo obnovu povrijedio zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je osnovano poništio rješenja javnopravnih tijela.
16. S obzirom da je usvojio tužbeni zahtjev, pravilo je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora.
17. Budući da nema osnove za uvaženje žalbe, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 20. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Lidija Vukičević, v.r.
