Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 68 Gž-2802/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednice vijeća, Marine Kunić Stipčić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Andrine Raspor Flis kao člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. J.1 , odvjetnica u Z., protiv I. tuženika V. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u Z., II. tuženika D. J.2 iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Z., i III. tužene I. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi I. tuženika V. M. i III. tužene I. M. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7762/15-34 od 8. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7762/15-34 od 8. travnja 2019. u izreci pod toč. III. i V.

II Odbija se djelomično žalba I. tuženika V. M. i III. tužene I. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7762/15-34 od 8. travnja 2019. u izreci pod toč. I. i II., osim u navedenim dijelovima, koji se odnosi na dosuđujući tijek zateznih kamata na glavni zahtjev. III Odbijaju se zahtjevi tužitelja, I. tuženika V. M. i III. tužene I. M. za nadoknadu troška žalbi i zahtjev II. tuženika D. J.2 za nadoknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Ukida se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7762/15-34 od 8. travnja 2019. u izreci pod toč. I. i II. u pogledu dosuđujućeg tijeka zateznih kamata na glavni zahtjev i pod toč. IV. i u tim dijelovima se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I. Nalaže se I-tuženiku V. M., OIB: … i III-tuženoj I. M., OIB: …, oboje iz Z., da tužitelju M. M., OIB: …, iz Z. solidarno isplate iznos od 222.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 20.11.2015. god. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos od 110.000,00 kn za razdoblje od 1.1.2013. do 19.11.2015., na iznos od 70.000,00 kn za razdoblje od 3.9.2013. do 19.11.2015. i na iznos od 42.000,00 kn za razdoblje od 10.7.2014. do 19.11.2015.

II. Nalaže se I-tuženiku V. M., OIB: … isplatiti tužitelju M. M., OIB: … iznos od 32.000,00 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od 20.11.2015. god. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos od 32.000,00 kn za razdoblje od 14.12.2010. do 19.11.2015.

III. Odbija se prijedlog tužitelja da sud naloži I-tuženiku V. M. i II-tuženiku D. J.2 , OIB: … iz S., da mu solidarno isplate iznos od 338.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 14.12.2010. pa do isplate.

IV. Nalaže se I i III-tuženima da solidarno nadoknade tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 76.912,50 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od 8.4.2019. god. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju nadoknaditi II-tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 44.400,00 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od 8.4.2019. god. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela citirane presude pod toč. III. i V. je tužitelj pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanim dijelovima preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i vrati predmet na ponovno suđenje te je zahtijevao trošak žalbe, specificiran u žalbi.

3. Protiv dijela citirane presude i to dosuđujućeg dijela pod toč. I. i II. i toč. IV. su I. i III. tuženici pravovremeno podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanim dijelovima preinači sukladno žalbenim navodima te su zahtijevali trošak žalbe, specificiran u žalbi.

4. Drugo tuženik D. J.2 je u odgovoru na žalbu tužitelja osporio žalbene razloge i predložio da se žalba odbije, a njemu odmjeri trošak odgovora na žalbu.

5. Tužitelj nije odgovorio na žalbu I. i III. tuženika.

6. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba I. i III. tuženika je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i da nije pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnom zahtjevu, dok je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP odlučujući o zateznim kamatama na glavni zahtjev i donoseći odluku o trošku postupka pod toč. IV. izreke i u tim dijelovima je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Sporno je predstavljaju li tužiteljeve, nesporno izvršene uplate od ukupno 592.000,00 kn (I. tuženiku dana 13. prosinca 2010. 32.000,00 kn, II. tuženiku dana 13. prosinca 2010. 338.000,00 kn, III. tuženoj dana 31. prosinca 2012. 110.000,00 kn, dana 2. rujna 2013. 70.000,00 kn te dana 9. srpnja 2014. 42.000,00 kn) dio naknade za prijenos dionica I. tuženika trećim osobama (sestri i prijatelju tužitelja) po nalogu tužitelja ili pozajmicu od strane tužitelja I., II. i III. tuženicama u dogovoru s I. tuženikom odnosno da li je uplata II. tuženiku u iznosu od 338.000,00 kn plaćeni dug koji je imao I. tuženik prema II. tuženiku u navedenom iznosu i da li je to tužitelj znao. 9. Suprotno žalbenim razlozima žalitelja, presuda sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka da se ne bi mogla ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji u odnosu na odluku o glavnom zahtjevu.

10. Prvo i III. tuženici u žalbi u pretežitom dijelu preocjenjuju provedene dokaze i suprotstavljaju svoju ocjenu dokaza ocjeni suda, koji je jedini ovlašten ocjenjivati provedene dokaze, što je i učinio sukladno čl. 8. ZPP pa se suprotna razlaganja ne mogu prihvatiti.

11. Također, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

12. Sud je u postupku, pravilnom analizom provedenih dokaza, utvrdio da uplaćeni iznosi I. do III. tuženicima, koji su predmet tužbe, ne predstavljaju usmeno dogovorenu naknadu tužitelja i I. tuženika za prijenos od strane I. tuženika 650 dionica, u visini njihove tržišne vrijednosti, trećim osobama (sestri tužitelja i prijatelju tužitelja) prema kojima je tužitelj bio u dugu, jer je u Ugovoru o prijenosu od 20. svibnja 2010. navedeno da se dionice prenose bez naknade, a to iz razloga što je na taj način I. tuženik vratio pozajmicu tužitelju iz 2009. koja nije predmet tužbe i koja je na navedeni način vraćena, a time je podmiren tužiteljev dug prema osobama, na koje su prenesene dionice.

13. Također, sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije bio u nikakvom pravnom odnosu s II. tuženikom, a uplatu na njegov račun u iznosu od 338.000,00 kn je izvršio uz znanje i suglasnost I. i II. tuženika, a na taj način je podmiren dug I. tuženika prema II. tuženiku odnosno vraćen mu je pozajmljeni novac u navedenom iznosu, što između ostalog, proizlazi iz uplata na tekući račun I. tuženika od strane II. tuženika.

14. Ovaj sud prihvaća razloge suda prvog stupnja da je tužitelj znao da plaća nešto što nije dužan platiti pa je osnovano odbio zahtjev tužitelja da mu II. tuženik vrati uplaćeni iznos jer za to nisu, obzirom na navedeno, ispunjene pretpostavke iz čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 42/08, 125/11- dalje: ZOO) jer tužitelj nije tvrdio niti dokazao da je zadržao pravo na vraćanje, da je platio da bi izbjegao prisilu ili da isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta pa je sud primjenom navedene odredbe ZOO, suprotno žalbenom razlogu tužitelja, pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Suprotno žalbenom razlogu tužitelja, nema osnove da se naloži I. tuženiku isplata toga iznosa tužitelju. Naime, tužitelj je zahtijevao da se I. tuženik solidarno obveže na isplatu 338.000,00 kn, koji je plaćen II. tuženiku, međutim solidarno obvezivanje je moguće jedino ako je solidaritet ugovoren ili propisan, a navedeno tužitelj ne tvrdi niti dokazuje. Tužitelj neosnovano navodi da je sud trebao obvezati I. tuženika da sam vrati novac, ako je smatrao da je neosnovan zahtjev da je solidarno s II. tuženikom dužan vratiti novac, a to zbog razloga navedenih u pobijanoj odluci odnosno jer je tužitelj platio što nije trebao (dug I. tuženika prema II. tuženiku) pa nema pravo na vraćanje jer se za to nisu ispunile pretpostavke iz čl. 1112. st. 1. ZOO.

16. Točan je žalbeni navod I. i III. tuženika da sud nije u razlozima odluke naveo zašto je dopustio preinaku tužbe na raspravnom zapisniku od 7. ožujka 2017. i s tim u vezi ocijenio prigovor zastare, no ovaj sud smatra da to ne utječe na pravilnost odluke jer se ne radi o preinaci tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP prema kojem je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, što nije u ovom slučaju jer je visina zahtjeva ostala ista. Osim toga, tužitelj je samo dopunio ili ispravio pojedine navode tako da se zbog toga u smislu čl. 191. st. 3. ZPP ne radi o preinaci tužbe kao i u slučaju promjene pravne osnove zahtjeva. Stoga nije odlučno što sud nije cijenio prigovor zastare po takvoj tužbi.

17. Suprotno žalbenom razlogu I. i III. tuženika, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je osnovan zahtjev da se I. tuženik solidarno obveže na isplatu (toč. I. izreke) zajedno s III. tuženicom, njegovom suprugom, koja je primila novac na svoj račun jer je pozajmicu dogovarao I. tuženik, koji je i imao punomoć za njen tekući račun i novac su uporabili za povećanje svoje imovine.

18. Iako III. tuženica nije bila u neposrednom dogovoru s zajmodavcem-tužiteljem, nego je pravni posao zaključen putem I. tuženika kao posrednika, to ju ne oslobađa obveze vratiti pozajmljeni novac, koji je primila na svoj račun pa je slijedom toga i, suprotno žalbenoj tvrdnji, pasivno legitimirana u ovom postupku.

19. Odluka o trošku postupka, koji je u obvezi platiti tužitelj II. tuženiku je pravilna po osnovi i visini odmjerenog troška, a žalbom nije određeno niti osporena.

20. Zbog navedenih razloga je odlučeno kao u izreci presude pod toč. I i II (u odnosu na glavni zahtjev) na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

21. Osnovan je žalbeni navod I. i III. tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o tijeku zateznih kamata na iznose, koje trebaju vratiti i to od 20. studenog 2015. odnosno po isteku dodijeljenog roka od 15 dana za vraćanje zajma jer prema odredbi čl. 504. ZOO, ako rok vraćanja zajma nije određen ili se ne može utvrditi prema okolnostima slučaja, kao što je sud utvrdio u ovom slučaju, rok za vraćanje zajma iznosi najmanje dva mjeseca od zajmodavčeva poziva. Iz razloga presude nije razvidno kada su I. i III. tuženici primili zahtjev za vraćanje zajma, a od tog trenutka se računa rok od 2 mjeseca, nakon kojega dolazi do zakašnjenja i obveze plaćanja zatezne kamate na pozajmljeni novac.

22. Osnovana je žalba I. i III. tuženika u odnosu na odluku o trošku postupka pod toč. IV. izreke prvostupanjske odluke jer su razlozi rješenja proturječni s izrekom i sadržajem spisa, nejasni su i odluka se u tom dijelu ne može ispitati zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

23. Sud je u razlozima odluke naveo da je uspjeh tužitelja u odnosu na zahtjev prema I. i III. tuženiku oko 64%, međutim uspjeh tužitelja bi bio 57,1% jer je tužitelj uspio u odnosu na ukupno postavljeni zahtjev od 592.000,00 kn s iznosom od 254,000,00 kn.

24. Nadalje, sud u izreci pod toč. IV. nalaže I. i III. tuženima naknaditi ukupno zatraženi cjelokupni trošak tužitelju od 76.912,50 kn (troškovnik na listu 131 spisa) umjesto određeni postotak prema uspjehu kako je i naveo u razlozima presude.

25. Iz spisa je razvidno da je sud neosnovano odmjerio tužitelju trošak zastupanja na raspravama 9. siječnja 2018. i 18. lipnja 2018. iako tih dana nisu održana ročišta, neosnovano mu je odmjerio trošak podneska od 5. travnja 2016. iako je podnesak donio na raspravu, za koju mu je odmjerena nagrada za zastupanje pa taj trošak nije potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Također, neosnovano mu je odmjerio trošak za sastav podneska od 19. svibnja 2016. u punom iznosu iako se radi o obavijesti tužitelja da neće pristupiti na raspravu pa je na opisani način pogrešno primijenio materijalno pravo.

26. Osim toga sud dalje navodi, što je potpuno nejasno i suprotno izreci da priznati trošak tužitelju iznosi 3.600,00 kn, zatim navodi da mu je odmjerio trošak medicinskog vještačenja i trošak dolaska vještaka na raspravu iako medicinsko vještačenje nije provedeno te dalje navodi, suprotno svemu navedenom, da je ukupno priznati trošak tužitelju 6.200,00 kn.

27. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja na temelju čl. 369. st. 1. ZPP.

28. U ponovnom suđenju će sud otkloniti navedene nepravilnosti koje su dovele do bitne povrede odredaba postupku, utvrditi kada su I. i III. tuženici došli u zakašnjenje te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o zateznim kamatama i trošku postupka, koji su I. i III. tuženici dužni naknaditi tužitelju.

29. Odluka pod toč. III izreke presude je donijeta na temelju čl. 166. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. ZPP jer tužitelj nije uspio sa žalbom, Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a I. i III. tuženici su uspjeli neznatno sa žalbom i to samo u odnosu na sporedni zahtjev.

30. Nepobijani odbijajući dijelovi tužbenog zahtjeva pod toč. I. i II. izreke prvostupanjske odluke nisu preispitivani (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 20. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb, v.r.