REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4140/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. tužiteljice I. K. iz K., O., ..., OIB: ..., 2. tužiteljice mld. D. K., iz K., O., ..., OIB: ..., 3. tužitelja mld. M. K., iz K., O., ..., OIB: ..., 4. tužitelja mld. I. K., iz K., O., ..., OIB: ..., s time da su 2. - 4. tužitelji zastupani po majci i zz 1. tužiteljici I. K., 5. tužitelja M. K. iz I. G., G. I., ..., OIB: ... i 6.tužiteljice P. K., iz I. G., G. I., ..., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika L. d.o.o., Z., ..., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-175/2018-2 od 6. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 9089/2014-39 od 25. listopada 2017., u sjednici održanoj 20. rujna 2022.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika, u odnosu na glavnu stvar.

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv odluke o troškovima postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovoran na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužiteljici I. K. iznos od 296.215,60 kuna s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 22. siječnja 2014. pa do isplate, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. 1. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužiteljici mld. D. K. iznos od 252.000,00 kuna s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 22. siječnja 2014. pa do isplate, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. 2. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti 3. tužitelju mld. M. K. iznos od 252.000,00 kuna s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 22. siječnja 2014. pa do isplate, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. 3. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku isplatiti 4. tužitelju mld. I. K. iznos od 252.000,00 kuna s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 22. siječnja 2014. pa do isplate, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. 4. izreke). Ujedno je tom presudom naloženo tuženiku isplatiti 5. tužitelju M. K. iznos od 252.000,00 kuna s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 22. siječnja 2014. pa do isplate, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. 5. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti 6. tužiteljici P. K. iznos od 252.000,00 kuna s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 22. siječnja 2014. pa do isplate, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. 6. izreke). Pobijanom presudom odbijeni su zahtjevi 1. tužiteljice za iznos od preostalih 24.499,40 kn, 2. tužitelja za iznos od preostalih 2.000,00 kn, 3. tužitelja za iznos od preostalih 2.000,00 kn, 4. tužitelja za iznos od preostalih 2.000,00 kn, 5. tužitelja za iznos od preostalih 2.000,00 kn, 6. tužiteljice za iznos od preostalih 2.000,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama (toč. 8. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku nadoknaditi 1.-6. tužiteljima trošak parničnog postupka od 206.687,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. listopada 2017. pa do isplate (toč. VII. izreke)., dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za preostali iznos od 89.825,25 kn i pripadajućim kamatama (toč. IX. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana, pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 20 Pr-9089/14-39 od 25. listopada 2017.,

1. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati I-tužiteljici I. K. iz K., O., ..., OIB: ..., iznos od 236.972,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno pod točkom I. izreke pobijane presude,

2. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojem je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati I-tužiteljici I. K. iz K., O., ..., OIB: ..., iznos od 59.243,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2, potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati II-tužiteljici mld. D. K., iz K., O., ..., OIB: ..., iznos od 201.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno pod točkom II. izreke pobijane presude,

4. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojem je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati II-tužiteljici mld. D. K. iz K., O., ..., OIB: ..., iznos od 50.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

5. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojim je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati III-tužitelju mld. M. K., iz K., O., ..., OIB: ..., iznos od 201.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno pod točkom III. izreke pobijane presude,

6. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojem je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., O., OIB: ..., da isplati III-tužitelju mld. M. K., iz K., O., ..., OIB: ..., iznos od 50.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

7. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, kojim je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati IV-tužitelju mld. I. K., iz K., O., ..., OIB: ..., iznos od 201.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno pod točkom IV. izreke pobijane presude,

8. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, kojem je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati IV-tužitelju mld. I. K., iz K., O., ..., OIB: ..., iznos od 50.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

9. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke, kojim je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati V-tužitelju M. K. iz I. G., G. I., ..., OIB: ..., iznos od 201.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno pod točkom V. izreke pobijane presude.

10. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke, kojem je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati V-tužitelju M. K. iz I. G., G. I., ..., OIB: ..., iznos od 50.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

11. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke, kojim je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati VI-tužiteljici P. K., iz I. G., G. I., ..., OIB: ..., iznos od 201.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno pod točkom VI. izreke pobijane presude,

12. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke, kojem je naloženo tuženiku L. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da isplati VI-tužiteljici P. K., iz I. G., G. I., ..., OIB: ..., iznos od 50.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 22. siječnja 2014. do isplate, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi I-VI tužiteljima trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 138.040,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku 25. listopada 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, dok se njihov zahtjev za više zatraženim troškom odbija kao neosnovan.".

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava dok su tužitelji podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stranke su predložile da ovaj sud odluči sukladno revizijskim navodima.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja i predložio odbaciti istu kao nedopuštenu dok tužitelji nisu odgovorili na reviziju protustranke.

5. Revizija tužitelja nije dopuštena, revizija tuženika protiv glavne stvari nije osnovana dok revizija tuženika izjavljena protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

6. U odnosu na reviziju tuženika.

6.2. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

7. Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika te se pobijana presuda može se ispitati. Navode revidenta koji tvrdnjama o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog prava preispituje i osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova ovaj sud nije dužan razmatrati (čl. 385. st. 1. ZPP).

7.2. Revident osporava pravilnu primjenu čl. 8. ZPP i to na način da iznosi svoju ocjenu dokaza. Međutim prvostupanjski sud je ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju i nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

7.3. Suprotno navodima revidenta drugostupanjski je sud ocijenio žalbene razloge od odlučnog značaja kako to određuje čl. 375. st. 1. ZPP.

7.4. Revident ističe da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer nije bio prihvaćen prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja i očevida na licu mjesta čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

7.5. Time što je odbio dokazne prijedloge tuženika sud nije onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom već je iskoristio ovlaštenje koje crpi iz čl. 220. st. 2. ZPP prema kojem sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP na koju sadržajno upućuje revident, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer tuženiku opisanim postupanjem nije onemogućen u raspravljanju pred sudom.

7.6. Revident ističe da se pobijana presuda ne može ispitati u dijelu u kojem na tuženikov prijedlog za prekid postupka prema čl. 213. ZPP u vezi s čl. 12. ZPP, sud u pobijanoj presudi obrazlaže da se nisu stekli uvjeti predviđeni čl. 212. ZPP u vezi s čl. 12. ZPP, a tuženik da je svoj prijedlog za prekid postupka utemeljio na čl. 213. ZPP, a ne čl. 212. ZPP slijedom čega je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 213. ZPP u vezi s čl. 12. ZPP kao i čl. 212. ZPP.

7.7. Očigledno je da se radi o pogrešci u pisanju i da je sud umjesto čl. 213. u vezi s čl. 12. ZPP naveo čl. 212. ZPP u vezi s čl. 12. Osim toga i sam tuženik ističe da je predlagao da se ovaj postupak prema čl. 213. ZPP u vezi s čl. 12. ZPP prekine do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka (zbog kaznenog djela izazivanja opasnosti za zdravlje i život zaposlenika) koji se vodi protiv zakonskog zastupnika i direktora tuženika M. L., tako da je logično da je sud navedeni prijedlog otklonio sukladno odredbama čl. 213. ZPP u vezi s čl. 12. ZPP. Stoga se, suprotno navodima revidenta, presuda u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjeva tuženika za prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv direktora tuženika, može ispitati.

7.8. Revident ustraje u tvrdnji da je drugostupanjski sud trebao sankcionirati prvostupanjski sud koji nije primijenio odredbu čl. 231. u vezi s čl. 12. ZPP jer da je neprimjena navedene odredbe utjecala na odluku u sporu. Prema čl. 213. st. 1. ZPP sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP), odnosno sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen privredni prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je učinilac i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna (st. 2. čl. 213. ZPP).

7.9. Međutim u ovom sporu odluka o tužbenom zahtjevu ne ovisi o tome je tuženik počinio kazneno djelo, niti je to prethodno pitanje u ovom sporu. Neovisno o kaznenoj odgovornosti direktora tuženika odnosno poslodavaca prednika tužitelja, isti, jer je građanskopravna odgovornost šira od kaznene, odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti prema čl. 15. st. 1. ZZR (u st. 2. iste odredbe uređeno je i oslobođenje poslodavca od odgovornosti koja se može ograničiti prema propisima obveznog prava u slučaju više sile ili doprinosa oštećenika nastanku štete) što znači da eventualna kaznena odgovornost poslodavca ili njegovo oslobođenje od kaznene odgovornosti ne utječu na odluku u ovom sporu. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 213. i čl. 12. ZPP.

8. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju trpi zbog smrti supruga, te zahtjev 2. mldb. tužiteljice, 3. mldb. tužitelja i 4. mldb. tužitelja za naknadu štete koju trpe zbog smrti oca, kao i zahtjev 5. tužitelja i 6. tužiteljice za naknadu štete koju trpe zbog smrti sina Ž. K., koji je smrtno stradao obavljajući kod tuženika radove popravka elektromotora, odnosno ventilatora na hranilici koja je bila uključena u električni pogon ...

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je prednik tužitelja Ž. K. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu električara u preradi jaja,

- da je prednik tužitelja stradao ... prilikom obavljanja popravka elektromotora kako bi osposobio ventilator na automatskoj pokretnoj hranilici za kokoši pri čemu je došlo do uklještenja tijela radnika između hranilice i drobne grede,

- da je prednik tužitelja dobio radni zadatak usmeno od strane direktora M. L. i da je u trenutku popravka hranilica bila uključena u struju,

- da prednik tužitelja nije mogao sam isključiti struju jer nije imao ključ od razvodnog ormara koji ključ su imali samo M. L., njegova supruga i poslovođa,

- da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 5. studenoga 2013. proizlazi da prednik tužitelja sada pokojni Ž. K. nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove električara sukladno planu i programu osposobljavanja poslodavca u teoretskom i praktičnom smislu, da na hranilici nije bilo uputa za rad na siguran način, niti je bilo znakova upozorenja i sigurnosti, da poslodavac nije izradio reviziju procjene opasnosti u propisanom roku niti je ispitao radni okoliš na okolnost uvjeta, buke, osvijetljenosti,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka zaštite na radu proizlazi kako je prednik tužitelja pok. Ž. K. dobio usmeni nalog oko 7,00 sati ujutro od strane poslodavca da pregleda i popravi elektromotor ventilatora na hranilici u peradarniku 1., da se mjesto rada nalazi na vrhu automatske pokretne hranilice na visini od 355 cm, a udaljenost vrha automatske hranilice do krovnih greda je 25 cm, da na svom lijevom dijelu hranilica ima ugrađenu penjalicu za nadzor korita sa smjesom za hranjenje te da sa iste nije predviđeno i dozvoljeno obavljati elektrostrojarska održavanja tehnološke linije i rad na visini, da je poslodavac bio dužan prema odredbi čl. 44. Zakon o zaštiti na radu radni postupak organizirati na način da se rad na visini izvede sa pokretne skele ili radne platforme uz uporabu osobnih zaštitnih sredstava, odnosno odgovarajuće radne opreme ukoliko povremeni rad na visini nije moguće sigurno i ergonomski obaviti s prikladne visine, da poslodavac nije osigurao da se popravak elektromotora obavlja na način da automatska pokretna hranilica nije uključena u pogonsku energiju,

- da iz nalaza vještak proizlazi niz propusta poslodavca u provedbi mjera zaštite na radu, da automatska pomična hranilica nije ispitana kao stroj i uređaj s povećanim opasnostima, da se ne može utvrditi ispravnost iste, da su upute za siguran rad i održavanje hranilice za kokoši bile nepotpune,

- da je vještak u odnosu na prigovor da hranilica nije stroj s povećanim opasnostima naveo da je hranilica stroj s povećanim opasnostima prema Pravilniku o listi strojeva s povećanim opasnostima ("Narodne novine" broj 47/02) u čl. 3. toč. 23 (tehnološke linije, kombinirani strojevi i uređaji koji sadrže neki od tipova strojeva i uređaja navedenih u prethodnim točkama) i da je morala posjedovati dokumentaciju o ispravnosti u skladu s odredbama čl. 51., 52. i 53. Zakona o radu, da se u otklanjanju kvara na sredstvima rada mora pristupiti na način da se instalacija prilikom popravka stavlja u beznaponsko stanje, osim ako nije moguće, da se u naponskom stanju treba popravljati uz prethodnu razrađenu tehnologiju i prema uputama proizvođača,

- da je prednik tužitelja bio elektrotehničke struke usmjerenja za popravak radio i TV te da je za poslove elektromontera trebao prema programu srednjoškolskog obrazovanja obaviti prekvalifikaciju za elektromontera, a nakon toga poslodavac ga je morao osposobiti za rad na siguran način u skladu čl. 28. Zakona o zaštiti na radu pa da prema tome nije smio biti raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada za poslove elektromontera jer nije ispunjavao uvjete stručne sposobnosti za poslove elektromontera u skladu čl. 34. st. 2. Zakona o zaštiti na radu.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu temeljem odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12 – dalje: ZZR) prema kojoj odredbi poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti prema općim propisima obveznog prava, dok prema st. 2. istoga čl., poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Prvostupanjski je sud utvrdio da šteta nije nastala uslijed djelovanja više sile, da šteta koju je prednik tužitelja pretrpio uslijed prikliještenja hranilice prilikom obavljanja radnog zadatka predstavlja štetu koja je nastala uslijed obavljanja opasne djelatnosti, jer obavljanje zadanog posla popravka elektromotora na visini predstavlja opasnu djelatnost, dok sama automatska hranilica uključena u električnu energiju predstavlja opasnu stvar.

10.2. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da za štetu od opasne djelatnosti i opasne stvari odgovara vlasnik prema odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) znači poslodavac, koji se može osloboditi odgovornosti u potpunosti ili djelomično ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, odnosno da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete na temelju odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a.

10.3. Prvostupanjski je sud zaključio da prednik tužitelj kao radnik nije doprinio nastanku štete i istaknuo da je obveza poslodavca osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje rednika u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima kako to određuje čl. 5. st. 3. Zakon o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR). Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije osigurao predniku tužitelja sigurne uvjete za rad, niti je istog osposobio za rad na siguran način, prihvatio je tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Drugostupanjski je sud zaključio da u činjeničnim okolnostima ovog slučaja postoji doprinos prednika tužitelja jer da je prednik tužitelja trebao zatražiti od tuženika da se pokretna hranilica isključi s napajanja električnom energijom (što se ne bi smatralo odbijanjem obavljanja radnog zadatka) prije nego što je pristupio popravku elektromotora. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da je prednik tužitelja pridonio štetnom događaju u omjeru od 20% pa je sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO-a, prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Drugostupanjski je sud dosuđenu štetu umanjio za doprinos prednika tužitelja od 20% pa tužiteljici pripada iznos od 236.972,48 kuna, a ostalim tužiteljima svakome iznos od po 201.600,00 kuna, za koji je iznos prvostupanjsku presudu potvrdio dok je više zatraženo zahtjeve tužitelja odbio kao neosnovane.

12. Tuženik u reviziji ističe da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 1064., 1067. st. 2. i st. 3., čl. 1092. st. 1. ZOO. Međutim, revident pogrešnu primjenu materijalnog prava veže uz drugačija činjenična utvrđenja te daje svoju ocjenu dokaza. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP ovaj sud nije ovlašten preispitivati činjenična utvrđenja stoga navode tuženika kojima se ustraje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a zapravo se osporava utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nije razmatrao.

12.2. Revident kroz prigovor pogrešne primjene materijalnog prava prigovara i visini dosuđene neimovinske štete tvrdnjom da utvrđeni iznosi naknade štete nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH.

12.3. Prije svega treba reći da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava već su doneseni radi ujednačavanja sudske prakse prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade i ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već kod dosuđivanja iste treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja odnosno svaki pojedinačni slučaj je potrebno individualizirati, a kako su i postupili nižestupanjski sudovi.

12.4. Slijedom iznesenog nije osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je tuženik izjavio reviziju, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

14. U odnosu na reviziju koju je tuženik izjavio protiv odluke o troškovima postupka

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st.

1. ZPP.

14.2. Stoga je valjalo reviziju tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 400. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

15. Tužitelji su izjavili reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. ZPP jer da odluka u sporu ovisi o pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

15.2. Revizija tužitelja nije dopuštena.

15.3. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz st. 2. tog čl. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjene kumulativno. 15.4.Tužitelji su u reviziji naznačili sljedeće pitanje:

"Je li opravdano očekivati od oca troje malodobne djece, imajući na umu da se predmetni događaj zbio u godini kada je zemlja bila u velikoj gospodarskoj krizi zbog čega je briga za očuvanje radnog mjesta bila još više izražena, da radnik odbije izvršenje radnog zadatka za koji mu poslodavac nije osigurao sigurne uvjete rada odnosno može li prednik tužitelja biti djelomično odgovoran zbog tog što je obavljao posao unatoč nesigurnim uvjetima po nalogu tuženika?".

15.5. Obrazlažući razloge važnosti revidenti su se pozvali na odluku ovog suda poslovni broj Revr-839/07-2 od 3. veljače 2009. u kojoj je izraženo shvaćanje da nije opravdano očekivati u danim okolnostima brige za očuvanje svog radnog mjesta da radnik odbije izvršenje radnog zadatka za izvođenje kojeg mu poslodavac nije osigurao sigurne uvjete rada.

16. U odnosu na naznačeno pitanje tužitelja treba istaknuti da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi izrazio shvaćanje da je prednik tužitelja trebao zatražiti od tuženika, prije nego je pristupio popravku elektromotora, da se pokretna hranilica isključi s napajanja električne energije, a što se ne bi smatralo odbijanjem obavljanja radnog zadatka. Znači drugostupanjski sud nije ocijenio da je doprinos prednika tužitelja u tome što nije odbio izvršiti radni zadatak (a trebao je jer nisu bili osigurani sigurni uvjeti rada) a od koje pretpostavke, koja je pogrešna, polaze revidenti u naznačenom pitanju. Stoga o tako naznačenom pitanje ne ovisi odluka u sporu i naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

17. Slijedom iznesenog revizija tužitelja nije dopuštena sukladno čl. 392.b st. 3. ZPP i valjalo ju je odbaciti.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 20. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.