Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-1862/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Bošković Majerović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Ž. Š., diplomirana pravnica, protiv prvotuženice T. W. iz Z. B., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici A. B., K. Š. i S. Š., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z. i drugotuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-89/2020-81 od 12. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-89/2020-81 od 12. ožujka 2021. u točki I. i III. izreke i sudi:

1. Nalaže se prvotuženici T. W. i drugotuženiku C. o. d.d. solidarno platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 158.972,18 kn / 21.099,23 eura[1] sa zateznom zakonskom kamatom od dospijeća do uplate, tekućom na iznos od:

- 16.116,09 kn / 2.138,97 eura od 26. srpnja 2011. do isplate,

- 225,38 kn / 29,91 eura od 13. srpnja 2006. do isplate,

- 13.976,21 kn / 1.854,96 eura od 5. kolovoza 2006. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 13. srpnja 2006. do isplate,

- 4.037,12 kn 535,82 eura od 22. prosinca 2006. do isplate,

- 15.317,57 kn / 2.033,00 eura od 9. rujna 2006. do isplate,

- 4.250,00 kn / 564,07 eura od 22. prosinca 2006. do isplate,

- 9.613,03 kn / 1.275,87 eura od 28. rujna 2006. do isplate,

- 4.250,00 kn / 564,07 eura od 22. prosinca 2006. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 11. listopada 2006. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 11. listopada 2006. do isplate,

- 92,37 kn / 12,26 eura od 6. listopada 2006. do isplate,

- 4.250,00 kn / 564,07 eura od 1. siječnja 2007. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 7. studenoga 2006. do isplate,

- 702,03 kn / 93,17 eura od 17. studenoga 2006. do isplate,

- 94,36 kn / 12,52 eura od 21. listopada 2006. do isplate,

- 609,10 kn / 80,84 eura od 26. listopada 2006. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 8. studenoga 2006. do isplate,

- 4.250,00 kn / 564,07 eura od 1. siječnja 2007. do isplate,

- 4.250,00 kn / 564,07 eura od 1. siječnja 2007. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 12. siječnja 2007. do isplate,

- 56,02 kn / 7,43 eura od 21. prosinca 2006. do isplate,

- 66,33 kn / 8,80 eura od 23. prosinca 2006. do isplate,

- 4.250,00 kn / 564,07 eura od 1. siječnja 2007. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 10. veljače 2007. do isplate,

- 56,02 kn / 7,43 eura od 12. siječnja 2007. do isplate,

- 682,97 kn / 90,64 eura od 3. veljače 2007. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 10. veljače 2007. do isplate,

- 36,54 kn / 4,85 eura od 27. siječnja 2007. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 10. veljače 2007. do isplate,

- 645,05 kn / 85,61 eura od 23. veljače 2007. do isplate,

- 51,33 kn / 6,81 eura od 3. veljače 2007. do isplate,

- 4.253,97 kn / 564,60 eura od 28. kolovoza 2007. do isplate,

- 25,44 kn / 3,38 eura od 16. veljače 2007. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 13. ožujka 2007. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 13. ožujka 2007. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 13. ožujka 2007. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 28. kolovoza 2007. do isplate,

- 19,68 kn / 2,61 eura od 5. travnja 2007. do isplate,

- 1.228,70 kn / 163,08 eura od 23. ožujka 2007. do isplate,

- 130,91 kn / 17,37 eura od 28. ožujka 2007. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 28. kolovoza 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 12. svibnja 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 7. lipnja 2007. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 28. kolovoza 2007. do isplate,

- 69,72 kn / 9,25 eura od 17. svibnja 2007. do isplate,

- 20,46 kn od 7. lipnja 2007. do isplate,

- 6.158,61 kn / 817,39 eura od 4. srpnja 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 12. srpnja 2007. do isplate,

- 330,42 kn / 43,85 eura od 17. srpnja 2007. do isplate,

- 58,24 kn / 7,73 eura od 26. srpnja 2007. do isplate,

- 97,35 kn / 12,92 eura od 3. kolovoza 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 20. lipnja 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 20. lipnja 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 20. lipnja 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 28. srpnja 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 28. srpnja 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 28. srpnja 2007. do isplate,

- 58,24 kn / 7,73 eura od 23. kolovoza 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 19. rujna 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 19. rujna 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 25. listopada 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 16. studenoga 2007. do isplate,

- 330,42 kn / 43,85 eura od 12. prosinca 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 19. prosinca 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 19. prosinca 2007. do isplate,

- 20,46 kn / 2,72 eura od 19. prosinca 2007. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 4.257,28 kn / 565,04 eura od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 3.039,71 kn / 403,44 eura od 26. siječnja 2008. do isplate,

- 330,42 kn / 43,85 eura od 18. travnja 2008. do isplate,

- 310,20 kn / 41,17 eura od 17. srpnja 2008. do isplate,

- 21,85 kn / 2,90 eura od 17. srpnja 2008. do isplate,

- 2.959,44 kn / 392,79 eura od 15. srpnja 2009. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužitelja da mu drugotuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 7.409,00 kn.

3. Nalaže se tuženicima T. W. i C. o. d.d. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn / 414,76 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže prvotuženici i drugotuženiku solidarno platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 158.972,18 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa naznačenog u točki I. izreke kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. U točki II. izreke odbačen je podnesak tužitelja od 27. siječnja 2021. predan na ročištu glavne rasprave 28. siječnja 2021. u odnosu na ranijeg trećetuženika P. V. i ranijeg četvrtotuženika H. c. d.o.o. kao nedopušten. U točki III. izreke je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 7.409,00 kn te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Predmet postupka je naknada štete u visini izdataka koje je tužitelj platio na ime troškova liječenja svoje osiguranice J. W. zbog ozljeda koje je ona zadobila u prometnoj nezgodi 21. veljače 2006. koju je skrivila T. W. upravljajući vozilom osiguranim kod drugotuženika.

5.1. U ovom postupku tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete protiv prvotuženice T. W. i drugotuženika C. o. d.d. na temelju odredbi čl. 110. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 90/05 - dalje: ZZO/01) i čl. 115. ZZO/01, te protiv trećetuženika P. Va. d.d. i četvrtotuženika H. c. d.o.o., Z. koji su propustili održavati cestu na mjestu nastanka štetnog događaja koja je bila zaleđena te je pravomoćnom presudom broj Pn-26/2016-59 od 17. svibnja 2017. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike P. V. d.d. i H. c. d.o.o.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome je utvrđeno:

- da je osiguranica tužitelja J. W. zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći 21. veljače 2006. koja se dogodila na kolniku državne ceste 24 (DC 24) u Z. B. kao putnica osobnog vozila kojim je upravljala prvotuženica T. W.,

- da je presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-99/08 od 28. svibnja 2008. T. W. proglašena krivom što je 21. veljače 2006. oko 6,50 sati u Z. B. upravljajući osobnim vozilom iz smjera Z. B. u smjeru K. lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, protivno čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propustila brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju ceste koja je bila zaleđena i neposuta, uslijed čega je izgubila nadzor nad vozilom koje je u zanošenju prešlo na meki teren s desne strane kolnika, a potom dijagonalno prešlo preko kolnika na lijevu stranu te prednjim dijelom udarilo u betonski most nakon čega se vozilo kojim je upravljala prevrnulo na krov, kojom prilikom je putnica J. W. zadobila teške tjelesne ozljede

- da je cesta na kojoj se dogodio štetni događaj bila zaleđena i neposuta,

- da je T. W. upravljala vozilom brzinom od 54 km/h koja brzina kretanja je bila viša od maksimalno dozvoljene brzine kretanja od 50 km/h,

- da je uzrok zanašanja vozila kojim je upravljala prvotuženica stanje kolnika nakon prijevoja te da vozačica nije mogla predvidjeti da nakon prijevoja nailazi na zaleđeni kolnik.

7. Na temelju navedenih utvrđenja, a pošavši od toga da je sud u pogledu kaznenog dijela i kaznene odgovornosti u parničnom postupku vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim i da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne, te da drugotuženik kao osiguratelj odgovara za štetu po pravilima objektivne odgovornosti iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kao i da se radi o solidarnoj odgovornosti imatelja motornog vozila i osiguratelja koje se odgovornosti od opasne stvari mogu osloboditi ako dokažu da ta odgovornost nije bila uzrok štete, prvostupanjski sud je na temelju usuglašenog mišljenja sudskih vještaka dipl. ing. Z. I., dipl. ing S. H. i dipl. ing. N. E. i utvrđenja da je uzrok zanašanja vozila kojim je upravljala prvotuženica stanje kolnika nakon prijevoja koji je na tom mjestu bio zaleđen kao i zaključka da brzina kretanja vozila koji je upravljala prvotuženica nije neposredan uzrok prometne nezgode u kojoj je ozlijeđena osiguranica tužitelja, ocijenio da ne postoji odgovornost prvotuženice i drugotuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj, zbog čega je tužbeni zahtjev odbio.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj sadržajno ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. U ovoj pravnoj stvari valja poći od odredbe čl. 12. st. 3. ZPP prema kojoj je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

9.1. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u brojnim odlukama (primjerice Rev-2632/15, Revx-429/12, Rev-517/03 i dr.), vezanost parničnog suda pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda obuhvaća činjenična utvrđenja iz opisa bića kaznenog djela sadržana u izreci presude kaznenog suda, posebice one odlučne činjenice koje predstavljaju bitna činjenična obilježja predmetnog kaznenog djela, kao i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela.

9.2. Prvotuženica T. W., u čijem vozilu se nalazila osiguranica tužitelja J. W., pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-99/08 od 28. svibnja 2008. oglašena je krivom što je 21. veljače 2006. oko 6,50 sati u Z. B. upravljajući osobnim vozilom iz smjera Z. B. u smjeru K. lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, protivno čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propustila brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju ceste koja je bila zaleđena i neposuta, uslijed čega je izgubila nadzor nad vozilom koje je u zanošenju prešlo na meki teren s desne strane kolnika, a potom dijagonalno prešlo preko kolnika na lijevu stranu te prednjim dijelom udarilo u betonski most nakon čega se vozilo kojim je upravljala prevrnulo na krov, kojom prilikom je putnica J. W. zadobila teške tjelesne ozljede, dakle iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozila promet da je izazvala nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće opisano u čl. 272. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona.

9.3. Odredbe čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011) glase:

(1) Tko kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozi promet da izazove nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, ili je drugome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

9.4. Kaznena presuda broj K-99/08 je donesena na temelju utvrđenja utemeljenog na nalazu i mišljenju sudskih vještaka Z. I. i M. B. koji u bitnome navode „da je glavni uzrok nastanku prometne nezgode vožnja okrivljenice brzinom koja nije bila primjerena situaciji na kolniku“, pri čemu „prometna situacija predmetne zgode nije bila nikakva iznenadna situacija, jer je promet bio normalan i ostali vozači su vozili preko ceste gdje se dogodila nesreća i održali su svoja vozila u smjeru svoga kretanja“.

9.5. S obzirom na to da je parnični sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je prvotuženica oglašena krivom za kazneno djelo koje u svojem opisu uključuje i činjenično utvrđenje da je upravo prvotuženica kršenjem propisa o sigurnosti prometa, konkretno čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, brzinu kretanja vozila nije prilagodila osobinama i stanju ceste, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da nastala šteta nije uzrokovana kretanjem vozila kojim je upravljala prvotuženica T. W.

10. Pri tome valja dodati da sve druge okolnosti koje ne ulaze u okvir opisa utvrđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, parnični sud može utvrđivati slobodno te nije vezan za eventualna utvrđenja takvih okolnosti po kaznenom sudu.

10.1. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je cesta kojom se kretala T. W. na mjestu prometne nezgode bila zaleđena te da bi vozačica krećući se brzinom od 54 km/h bez poteškoća prošla mjesto nesreće da je kolnik bio posipan odnosno održavan mokrim.

10.2. U Zapisniku o očevidu je navedeno da su u 8.10 sati djelatnici P. V. izvršili posipavanje ceste, što bi moglo ukazivati da su H. c. d.o.o. koje su sukladno čl. 23. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj 180/04) bile dužne osigurati neometan i siguran promet na predmetnoj državnoj cesti na kojoj se dogodila prometna nezgoda, i P. V. d.d. kojem su kao izvoditelju radova ugovorom ustupljeni poslovi redovnog održavanja i zaštite državne ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda, djelomično pridonijeli nastanku štete.

10.3. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja kada je tužbeni zahtjev odnosu na tuženike P. V. d.d. i H. c. d.o.o. pravomoćno odbijen te kada bi eventualno i postojao doprinos treće osobe nastanku štete, prvotuženica i drugotuženik se sukladno čl. 1067. st. 4. ZOO ne oslobađaju djelomično odgovornosti, već tužitelju kao oštećeniku odgovaraju solidarno s trećom osobom koja je pridonijela nastanku štete.

11. Iz spisa proizlazi da je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama za liječenje svoje osiguranice J. W. utužene iznose, a drugotuženik nije osporavao da su predmetni izdaci troškovi liječenja J. W. vezani isključivo uz predmetni događaj.

12. Stoga je slijedom navedenog prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to u odnosu na prvotuženicu, iz odredbe čl. 110. ZZO/01 u vezi

Zakona o

čl. 12. st. 3. ZPP, a u odnosu na drugotuženika iz odredbe čl. 27. st. 1. i 2. obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 - dalje: ZOOP), zbog čega je na temelju odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP i čl. 373.a. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

12.1. Odluka o tijeku kamate na dosuđene iznose donesena je na temelju čl. 122. st. 3. ZZO/01.

13. S obzirom na to da je preinačena prvostupanjska presuda u pogledu glavnice, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude.

13.1. Tužitelja je na ročištu 22. studenoga 2016. zastupao odvjetnik, pa je primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015) tužitelju dosuđen trošak za zastupanje na tom ročištu u iznosu od 3.125,00 kn, dok zatraženi trošak za dolazak punomoćnice tužitelja na ročišta pred Općinskim sudom u Zlataru nije osnovan, jer te troškove tužitelj nije dokazao.

U Zagrebu, 20. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.