REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:8 Kž-682/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu i optuženog D. M. podnesenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-439/2016. od 15. veljače 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti braniteljice optuženika odvjetnice M. G. 20. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženog D. M. zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. u vezi sa člankom 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. optuženom D. M. je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženi D. M. u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo te ispuni obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. da u roku jedne godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da oštećenom D. B. d.o.o. O. V. isplati iznos od 146.220,74 kune.

2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenom trgovačkom društvo D. B. d.o.o. O. V. u iznosu od 146.220,74 kuna te je isto dužan naknaditi optuženi D. M. oštećenom D. B. d.o.o. O. V. u roku jedne godine od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. naloženo je optuženiku da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 500,00 kuna u roku od trideset dana

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08. s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te optuženiku izrekne kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci te mu na temelju članka 57. KZ/11. izrekne djelomičnu uvjetnu osudu time da se od kazne na koju bi optuženik bio osuđen izvršava najmanje šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo te ako optuženik ispuni obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. da u roku jedne godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da oštećenom D. B. d.o.o. O. V. isplati iznos od 146.220,74 kune.

5. Žalbu je podnio i optuženi D. M. putem branitelja I. S., odvjetnika u O. društvu Š., M., M., S. i partneri iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. točka 3. ZKP/08. s prijedlogom da nadležni županijski sud usvoji žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08, na njegov zahtjev, izvješteni su optuženi D. M. i njegov branitelj odvjetnik I. S., a sjednici je pristupila, u zamjenu za odvjetnika I. S., odvjetnica M. G., dok uredno izvješteni optuženi D. M. te Županijski državni odvjetnik nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. M. su neosnovane.

8. Nije u pravu optuženi D. M. kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tvrdeći da u pobijanoj presudi postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza kao i da se presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni.

9. Protivno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski je sud dao logične, uvjerljive i iscrpne razloge za sve činjenice bitne za donošenje odluke u ovom kaznenom predmetu, odnosno je li optuženik počinio kazneno djelo ili ne, pri tome nema nikakvog proturječja između odlučnih činjenica, izreke presude i obrazloženja, kao niti sadržaja isprava ili iskaza opisanih u obrazloženju i samih iskaza ili isprava, a sve ostalo što o tome optuženik u žalbi navodi odnosi se zapravo na pitanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, konkretno, je li optuženi D. M. kao direktor trgovačkog društva G. M. I. d.o.o. Z. u konkretnom pravnom poslu s oštećenim trgovačkim društvom D. B. d.o.o. O. V. postupao s prijevarnom namjerom i time ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. KZ/11., a što predstavlja sadržaj žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba, prije svega, napomenuti da u ovom postupku nije sporno da je optuženik u inkriminiranom razdoblju bio direktor trgovačkog društva G. M. I. d.o.o. iz Z., da je s J. B. ovlaštenom, odgovornom osobom trgovačkog društva D. B. d.o.o. O. V. dogovorio isporuku raznog građevinskog materijala, da je u razdoblju od 6. travnja do 8. svibnja 2012. trgovačko društvo G. M. I. d.o.o. preuzelo robu vrijednu 146.220,74 kuna koju nije platilo. Optuženik u svojoj obrani ne spori da je preuzeo robu od oštećenika u naznačenoj vrijednosti, odnosno da je poslovao s oštećenim trgovačkim društvom, stoga za egzistenciju inkriminiranog pravnog posla nije odlučna činjenica je li trgovačko društvo optuženika zaključilo i formalni ugovor o poslovnoj suradnji sa oštećenim trgovačkim društvom.

11. Za ocjenu egzistencije bitne sastavnice kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju bilo je odlučno utvrditi je li optuženi D. M. u trenutku zaključenja inkriminiranog pravnog posla postupao s prijevarnom namjerom. Za ocjenu prijevarne namjere potrebno je detaljno analizirati sve okolnosti zaključenja inkriminiranog pravnog posla, poslovanje optuženikove tvrtke u vrijeme zaključenja posla, u vrijeme dospijeća tražbine iz pravnog posla kao i nakon toga te s tim u vezi ponašanje optuženika.

12. Prvostupanjski je sud detaljno analizirao sve provedene dokaze te nakon analize cjelokupne dokazne građe, svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, osnovano zaključio da je optuženi D. M. u predmetnom pravnom poslu postupao s prijevarnom namjerom.

13. Optuženi D. M. u obrani, u bitnome, tvrdi da je jedini razlog uzimanja robe C. od tvrtke oštećenika bila mogućnost odrađivanja prodajne cijene kompenzacijom u radovima, odnosno da nije kao direktor tvrtke G. M. I. d.o.o. platio preuzeti građevinski materijal jer mu posrednik u tom poslu D. Š. V. nije omogućio obavljanje poslova kojima bi kompenzirao vrijednost građevinskog materijala. Ovakve navode obrane prvostupanjski je sud otklonio, nalazeći istu iskonstruiranu isključivo radi otklanja kaznene odgovornosti. Vezano uz kompenzaciju nije zaključen nikakav ugovor, niti optuženi D. M. u svojem iskazu navodi u čemu bi se sastojali poslovi, njihova vrsta i vrijednost, što su bitni dijelovi sporazuma kod kompenzacije, a kojima bi se kompenzirala cijena građevinskog materijala preuzetog od oštećenika. Isto tako niti svjedok F. K. koji je bio u inkriminirano vrijeme voditelj operative u trgovačkom društvu G. M. I. d.o.o. o tome ne govori u svojem iskazu. O kompenzaciji kao modalitetu plaćanja govorio je svjedok D. Š. V. koji je posredovao u predmetnom poslu, međutim, izričito je naveo da ista nije ugovarana, izvršena, ali je bila spominjana kao planirana, odnosno ništa konkretno o kompenzaciji nije rekao. Nasuprot obrani optuženika i iskazima svjedoka F. K. i D. Š. V., odgovorne osobe oštećenog trgovačkog društva A. B. i J. B. izričito su naveli da je o naplati potraživanja kompenzacijom bilo govora tek nakon dospijeća potraživanja, a s obzirom da su imali veliki broj građevinskih radova, da se optuženik bavio keramikom pa je bila mogućnost da odrađivanjem te vrste radova, kompenzacijom, zatvori dug, međutim, optuženik je tražio da oštećenik osigura materijal za gradnju, na što nisu pristali jer bi im to izazvalo dodatne troškove.

14. Povezujući istaknute činjenice koje proizlaze iz obrane optuženika, iskaza svjedoka D. Š. V., F. K., A. B. i J. B. sa sadržajem materijalne dokumentacije, odnosno računima – otpremnicama broj … u kojima je naznačen način plaćanja virmanom kao i valuta plaćanja – mjesec dana nakon izdavanja računa – otpremnice, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaze A. B. i J. B. kao jasne, logične i uvjerljive nasuprot obrani optuženika i iskazima svjedoka D. Š. V. i F. K. Doista je životno i logično, ako tijekom mjesec dana optuženikova tvrtka uzima robu od oštećenog trgovačkog društva, a plaćanje preuzete robe ugovoreno je kompenzacijom, da ista bude u trenutku preuzimanja robe, odnosno izdavanja računa otpremnica precizirana i da se zna koje to radove, na kojem gradilištu, u kojem razdoblju i u kojoj vrijednost optuženikova tvrtka mora odraditi za oštećenu tvrtku. Međutim, o tim činjenicama optuženik i svjedoci Š. V. i F. K. ne govore u svojim iskazima, dok oštećena strana navodi da je o tome bilo riječi tek nakon proteka roka dospijeća, što s pravom prihvaća prvostupanjski sud kao logično i uvjerljivo obrazloženje.

15. U svrhu utvrđivanja platežne sposobnosti trgovačkog društva optuženika u vrijeme zaključenja pravnog posla s oštećenim trgovačkim društvom, prvostupanjski je sud proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvene vještakinje M. M. proizlazi da trgovačko društvo G. M. I. d.o.o. u vrijeme naručivanja robe nije bilo platežno sposobno te je neposredno prije naručivanja robe od T. D. B. na dan 5. travnja 2012. na svom poslovnom računu Privredne banke Zagreb d.d. raspolagalo iznosom od 175,41 kunu, dok iz prometa po poslovnom računu TD G. M. I. d.o.o. otvorenom u P. b. Z. d.d. za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 22. prosinca 2014. proizlazi da nakon preuzimanja inkriminirane količine robe od trgovačkog društva po žiro računu, osim dvije naplate po ovrsi, nije bilo prometa, iz čega se zaključuje da i nakon inkriminiranog pravnog posla s oštećenim trgovačkim društvom, trgovačko društvo G. M. I. d.o.o. nije imalo sredstava za platež preuzete robe.

16. S obzirom da je optuženikovo trgovačko društvo preuzimalo od oštećenog trgovačkog društva građevinski materijal, a iz iskaza svjedoka F. K. proizlazi da su u to vrijeme radnici trgovačkog društva G. M. I. d.o.o. radili na dva gradilišta, očito je preuzeti materijal iskorišten za izvođenje radova na tim gradilištima, koji su sigurno rezultirali prihodima, a i sam optuženik navodi da je vrijednost radova na gradnji škole u P. bila 800-900 tisuća, a koja sredstva nisu evidentirana na računu tvrtke u P. b. Z. d.d. niti je tim sredstvima plaćen barem dio preuzetog građevinskog materijala.

17. Nadalje, na egzistenciju prijevarne namjere u trenutku zaključenja pravnog posla s trgovačkim društvom D. B. d.o.o. O. V. ukazuje i činjenica što optuženik nakon zaključenja pravnog posla nije na traženje oštećenika dostavio zadužnicu kao i ponašanje optuženika nakon dospijeća predmetnih računa, koji se prestao javljati predstavnicima oštećenog trgovačkog društva tako da su ga zvali s različitih brojeva, a kada su podigli kaznenu prijavu rekao je da će se naplatiti u kaznenom postupku. Međutim, od dospijeća tražbine prošlo je više od deset godina u kojem trgovačko društvo G. M. I. d.o.o. nije platilo niti dio duga.

18. S obzirom na sve istaknute okolnosti, a nakon sveobuhvatne analize svih provedenih dokaza, svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženi D. M. postupao s prijevarnom namjerom u trenutku dogovaranja poslovne suradnje s oštećenim trgovačkim društvom D. B. d.o.o. O. V. pa da se u njegovom ponašanju stječu svi bitni elementi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. KZ/11., s obzirom da je počinjenjem djela oštećeniku pričinjena šteta u iznosu od 146.220,74 kuna, što s obzirom na odredbu članka 87. stavak 29. KZ/11. predstavlja obilježje znatne štete. Optuženik ove zaključke suda nije svojom žalbom uspješno osporio.

19. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da nije bilo mjesta primjeni instituta uvjetne osude jer niti iz jedne okolnosti ne proizlazi nastojanje optuženika da popravi štetu stoga smatra da se svrha kažnjavanja ne bi postigla izricanjem uvjetne osude. S druge pak strane navodi da dosadašnja nekažnjavanost optuženika sama za sebe ne može predstavljati olakotnu okolnost, pogotovu ne takvu koja bi opravdavala izricanje kazne na samom zakonskom minimumu propisane kazne.

20. Ispitujući odluku o kazni, povodom žalbe državnog odvjetnika kao i povodom žalbe optuženika, koji se posebno ne žali zbog kazne, a kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u skladu s odredbom članka 478. stavak 1. ZKP/08. takva žalba u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11 odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. 21. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknutu i cijenjenu olakotnu okolnost te izostanak otegotnih okolnosti, kao i da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, osnovano je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, što je zakonski propisan minimumu, a potom zaključio da i bez izvršenja kazne optuženik neće činiti kaznena djela pa mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine, a koja kazna zajedno s utvrđenim rokom provjeravanja je primjerena stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, ponašanju optuženika nakon počinjenja djela te su zajedno sa izrečenom posebnom obvezom u vidu popravljanja štete oštećeniku podobne za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Nekom težom kaznom za koju se zalaže državni odvjetnik, s obzirom na dosadašnju neosuđivanost optuženika i činjenicu da je od počinjenja djela proteklo deset godina, u kojem se razdoblju optuženik nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja kako glede specijalne tako i generalne prevencije.

22. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. rujna 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.