Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj 8 Gž-821/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marina Grbića, predsjednika vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici dipl. iur. M. B., protiv tuženika B. K. d.o.o., OIB: …, iz I. G., …, zastupanog po zakonskom zastupniku direktoru N. K., a ovaj po punomoćniku N. D., odvjetniku u I. G., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj Pn-9/2022 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja H. z. z. m. o. i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj Pn-9/2022 od 10. lipnja 2022. u dijelu pod toč. I izreke do iznosa od 18.473,41 kn (2.451,84 Eur) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2019. pa do isplate.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj Pn.9/2022 od 10. lipnja 2022. u dijelu pod toč. I izreke preko iznosa od 18.473,41 kn (2.451,84 Eur) i u dijelu pod toč. II izreke tako da se sudi:

1. Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o. da tužitelju H. z. z. m. o. isplati na ime naknade štete iznos od 18.473,41 kn (2.451,84 Eur) uz pripadajuću zateznu kamatu od 2. rujna 2019. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Error! No text of specified style in document. 2. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: “Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o. OIB …, …, I. G., da tužitelju H. z. z. m. o., OIB … …, Z., isplati na ime naknade štete svotu od 36.946,82 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 2. rujna 2019. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju H. z. z. m. o., OIB …, …, Z., da u roku od 15 dana tuženiku B. K. d.o.o., OIB …, …, I. G., naknadi trošak postupka u iznosu od 7.812,50 kn."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe da smatra da presuda nije na zakonu osnovana kada je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev obrazlažući isti da predmetnog dana nije bilo neprovođenja mjera zaštite na radu, odnosno da je za predmetni događaj isključivo kriv osiguranik tužitelja, te da se poslodavac oslobodio odgovornosti temeljem čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev temeljio na Zakonu o mirovinskom osiguranju iz koje zakonske odredbe proizlazi da postoji odgovornost poslodavca iz razloga što nisu provedene mjere zaštite na radu ni u najmanjoj mogućoj mjeri, a slijedom koje specijalne materijalne odredbe je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti u cijelosti. Poziva se na čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost poslodavca prema Z. ukoliko je bilo propusta u primjeni mjera zaštite na radu. Da je bilo propusta u primjeni mjera zaštite na radu proizlazi iz cjelokupne materijalne dokumentacije u spisu, ali i personalnih dokaznih sredstava naročito iskazanih S. R. koji je potvrdio činjenice utvrđene tijekom inspekcijskog nadzora. Ukazuje na zapisnik o obavljenom očevidu i inspekcijskom nadzoru. Iz materijalne dokumentacije proizlaze propusti što na mjestu rada, na vidljivom mjestu, nisu postavljene upute za rad kod remonta uljenog klipa stroja za proizvodnju betonskih cijevi te da je zbog ne osiguranja cilindra da se ne odvoji od nosača došlo do odvajanja i pada na radnika, a koji rad je suprotan pravilu zaštite na radu kako je to propisano u čl. 62. st. 1. Zakona o zaštiti na radu od strane poslodavca. I sam inspektor rada utvrđuje propuste u primjeni mjera zaštite na radu jer je očevidom i demonstracijom rada ustanovljeno da je do ozljede radnika došlo propustom poslodavca. Navedenu činjenicu potvrđuje i usmeni iskaz svjedoka S. R. da je na terenu neposredno uočio nedostatke koji se sastoje u tome da su radovi na servisiranju uređaja za izradu betonskih cijevi izvedeni bez razrađene tehnologije i upute za rad. U tom dijelu presuda se ukazuje kontradiktornom. Da bi se eventualno tuženik uspješno oslobodio odgovornosti

Error! No text of specified style in document. predmetnu činjenicu je trebalo utvrđivati temeljem provedenog vještačenja, a teret dokazivanja te činjenice je upravo na tuženiku. Iskazi na kojima sud utvrđuje da nije bilo propusta u primjeni mjera zaštite ne samo da nisu adekvatno dokazno sredstvo već suprotno uvjerenju suda ukazuje na propuste u primjeni mjera zaštite na radu. Navedeno još dodatno potkrjepljuje i činjenicu da je predmetni kazneni postupak vezan uz predmetni događaj. Stoga u ukupnosti svih dokaza zajedno, ali i pojedinačne ocjene svakog dokaza posebno sud je trebao utvrditi postojanje odgovornosti po osnovi Zakona o mirovinskom osiguranju jer je do ozljede došlo upravo radi neprovođenja mjere zaštite na radu. Prilikom ocjene iskaza svjedoka sud ne navodi jasno i nedvojbeno zašto ne poklanja vjeru iskazu svjedoka R. R., a niti se osvrće na dio iskaza u kojem taj svjedok govori kako nije bio obučen za radove prilikom remonta tog stroja te da predmetnog dana od nikoga nije dobio uputu za rad, pa čak ni zabranu ukoliko je radio na suprotan način od dopuštenog i to u dijelu iskaza u kojem navodi "tvrdi kako ga nitko nije upozorio da cilindar i klip treba položiti na tlo, pa je čekićem počeo odlamati komade starog betona dok su cilindar i klip bili još u stojećem položaju, samo oslonjeni o tlo viseći na lancima obješeni o kraj dizalice." Nasuprot tome cijeni iskaz direktora društva u kojem ovaj općenito navodi kako se predmetna radna operacija trebala izvršavati te da je R. R. bio obučen o tome kako se popravak stroja za proizvodnju betonskih cijevi izvodi na siguran način, a opet ne može se sjetiti da li je prvi puta obavljao taj posao. Stoga nije jasno temeljem čega sud zaključuje da je R. R. postupao upravo suprotno uputi kada je taj posao očito prvi puta obavljao te nije dobio dovoljno jasne i precizne upute u smislu postupanja i rada prilikom remonta. Slijedom iznesenog predlaže se drugostupanjskom sudu uvaži žalbu i pobijanu presudu preinačiti u korist tužitelja, odnosno podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja naknada štete u iznosu od 36.946,82 kn s naslova isplate invalidske mirovine radi djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog povrede

Error! No text of specified style in document. na radu tužiteljevu osiguraniku R. R., bivšem djelatniku tuženika, u razdoblju od 22. studenoga 2017. do 31. svibnja 2019.

8. Navesti je da je odlukom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 1061/2020-2 od 21. listopada 2021. ukinuta presuda istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-74/2019-10 od 31. srpnja 2020. te predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

9. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a tako donesenu odluku obrazlaže time da je analizom provedenih dokaza, osobito iskaza saslušanih svjedoka, našao da je štetni događaj i štetu u konkretnom slučaju svojom krajnjom nepažnjom uzrokovao isključivo sam osiguranik, odnosno radnik tuženika R. R., pa da se, dakle, tuženik uspješno oslobodio objektivne odgovornosti za štetu pozivajući se pri tom na odredbu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine'' broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZoZR).

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje s time to je iz tako utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak da je štetu svojom krajnjom nepažnjom uzrokovao isključivo sam osiguranik tužitelja.

11. Naime, nije sporno da je R. R. bio radnik tuženika i osiguranik tužitelja, da je imenovanom osiguraniku u upravnom postupku priznato pravo na invalidsku mirovinu po osnovi djelomičnog gubitka radne sposobnosti uslijed 100% ozljede na radu, da je tužitelj osiguraniku u razdoblju od 22. studenog 2017. do 31. svibnja 2019. isplaćivao mirovinu u zbroju naprijed navedenog spornog iznosa, da tuženik u navedenom upravnom postupku nije sudjelovao, te da je upravni akt od 8. ožujka 2018. postao pravomoćan.

12. U ovoj fazi postupka ostala je sporna osnova zahtjeva koju tužitelj temelji na tvrdnji da se odgovornost poslodavca temelji na odredbi čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18.; dalje ZMO), pa da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tuženik.

13. Točno je kako tvrdi tužitelj, da se na predmet spora imaju primijeniti odredbe ZMO koje imaju u ovom slučaju naknade štete prednost u primjeni.

14. Naime, odredbom čl. 161. st. 1. i st. 2. ZMO određeno je da Z. z. m. o. ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, i u slučaju ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, pri čemu naknada stvarne štete koju Z. ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, odnosno novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

Error! No text of specified style in document. 15. Nadalje, prema odredbama čl. 162. st. 1. i st. 3. ZMO Z. z. m. o. ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, a za štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu.

16. Kako je u konkretnom slučaju riječ o ozljedi koju je tužiteljev osiguranik zadobio na radu ima se predmet spora sagledati i kroz primjenu odredbe čl. 25. st. 1. ZoZR kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti te odredbu st. 2. istog članka da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

17. Također u sporu za naknadu štete koju tužitelj potražuje od poslodavca, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, treba imati u vidu i odredbe ZOO prema kojima se tuženik može osloboditi odgovornosti za štetu pod pretpostavkama iz čl. 1067. ZOO.

18. Polazeći od sadržaja citiranih odredbi te utvrđenja prvostupanjskog suda koja slijede iz saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika te spisu priloženih isprava, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se poslodavac u konkretnom slučaju u potpunosti oslobađa odgovornosti jer da je šteta nastala krajnjom nepažnjom djelatnika tuženika.

19. Navedenu ocjenu ovaj sud temelji na činjenici da su djelatnici tuženika R. R., D. R. i S. P. imali zadatak učiniti remont uljnog klipa stroja za proizvodnju betonskih cijevi, da je remontu prethodilo čišćenje uljnog klipa od naslaga betona koje čišćenje su imali obaviti R. R. i D. R., a nakon što S. P. sa hidrauličnom dizalicom podigne i izvadi iz jame cilindar zajedno sa nosačem. Međutim, prema iskazu svjedoka S. P., čiji iskaz nije doveden u pitanje ni od strane tužitelja niti tuženika, dok je on dizalicom taj dio stroja spuštao na tlo da mu je R. R. viknuo da zaustavi dizalicu što da je i učinio tako da je dizalicu zaustavio i dio stroja visio je na sajli u zraku, na visini od približno pola metra iznad zemlje, i da je on viknuo R. da se odmakne dok se spomenuti dio stroja ne spusti na tlo.

19.1. Kako među strankama nije sporno da je opisani dio stroja trebao biti spušten na tlo u ležećem položaju, što očito nije, a niti je klip sa cilindrom bio je spušten na tlo, u okomitom položaju, kako je to iskazao R. R., već je visio od tla za oko pola metra, te budući da iz iskaza S. P. slijedi da je „direktor kazao da se svi sklone u stranu dok on dizalicom taj dio stroja ne spusti na tlo“ što više „na jednu paletu koja da je bila postavljena za tu svrhu“ zaključuje se da je osiguranik tužitelja zanemario uputu i postupao nepažljivo kada je počeo čekićem ljuštiti odnosno odvajati stare naslage betona sa klipa i cilindra čime je djelomično pridonio nastanku štete odnosno pridonio tome da se odvoji cilindar i klip i da mu cilindar padne na nogu.

Error! No text of specified style in document. 19.2. Točno je da je svjedok S. R., koji je bio inspektor rada u vrijeme prijepornog štetnog događaja, iskazao da R. R. nikako nije smio opisnu radnu operaciju izvoditi na način kako je to učinio i to da nije smio obavljati te radnje u trenutku dok cijeli cilindar visi u zraku obješen na sajlu, a drugo da nije smio obavljati te radnje bez da je osigurao klip da se ne odvoji od cilindra i da je šteta nastala isključivom krivnjom radnika tuženika. Međutim, isto tako navedeni svjedok u svojstvu inspektora rada utvrdio je da tuženik nije imao razrađenu tehnologiju i detaljne upute za rad kod remonta uljnog klipa stroja za proizvodnju betonskih cijevi, a iz spisa predmeta slijedi i to da R. R. nikada ranije nije obavljao opisane radove (iskaz svjedoka S. P. i R. R.), zatim i to da osiguranik tužitelja nije bio jedini djelatnik tuženika koji je čistio cilindar i klip već da je to istovremeno i na isti način radio i djelatnik tuženika D. R. (nije predlagano saslušanje imenovanog), pa u takvim okolnostima slučaja ne stoji da je šteta nastala isključivom krivnjom osiguranika tužitelja, već po ocjeni ovog suda postoji suodgovornost tuženika za nastanak štete zbog propusta da se dadu detaljnije upute ili osigura nadzor obavljanja radnje.

20. Dakle, slijedom svega navedenog te primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO, tuženik se djelomično oslobađa odgovornosti jer je osiguranik tužitelja djelomično pridonio nastanku štete, a po ocjeni ovog suda, omjer oslobađanja od odgovornosti iznosi 50%.

21. Slijedom iznesenog te primjenom odredbe čl. 162. st. 3. ZMO valjalo je prihvatiti zahtjev tužitelja čija visina nije sporna i isti obuhvaća novčana davanja isplaćena osiguraniku tužitelja temeljem rješenja tužitelja od 8. ožujka 2018.

22. Prema tome, po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je djelomično, odbiti kao neosnovanu kako je to odlučeno pod toč. I izreke ove drugostupanjske presude, odnosno primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično uvažiti žalbu tužitelja i pobijanu presudu preinačiti na način kako je to odlučeno pod toč. II 1. izreke ove drugostupanjske odluke.

23. S obzirom da je ista presuda djelomično preinačena trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 4. ZPP, a prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknaditi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom odredbe čl. 156. st. 1. tog Zakona.

24. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju stranke su djelomično uspjele u parnici u jednakim dijelovima (uzet je u obzir kako uspjeh tužitelja tako i tuženika kako u pogledu visine odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva tako i osnove tužbenog zahtjeva), pa je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično uvažena žalba tužitelja i preinačena pobijana presuda u dijelu pod toč. II izreke te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. II 2.

Zadar, 20. rujna 2022.

Error! No text of specified style in document.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.