Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-4013/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.&S. b. d.d., OIB: …, R., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z., protiv prvotuženice Ž. B., OIB: …, drugotuženice M. B.1 , OIB: … i trećetuženika S. B., OIB: …, svi iz P., svi zastupani po punomoćniku M. B.2 , odvjetniku iz Đ., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-123/2019-21 od 27. svibnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-123/2019-21 od 27. svibnja 2021. godine pod točkom I izreke u dijelu gdje je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na tužene a za iznos od 7.077,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. siječnja 2007. godine pa do isplate, te u točki I (II) i točki II izreke i sudi:

Nalaže se tuženicima Ž. B. iz P. OIB: …, M. B.1 iz P. OIB: …, S. B. iz P. OIB: … da tužitelju E.&S. B. d.d., R. OIB: … da u roku od 15 dana solidarno isplate iznos od 7.077,04 eura plativo u kunama po srednjem tečaju tužitelja za eure na dan plaćanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.01.2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena.

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

II Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u preostalom dijelu pod točkom I izreke.

III Nalaže se prvo do trećetuženima da tužitelju naknade trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.843,07 kn/244,62 eura. u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima Ž. B. iz P. OIB: …, M. B.1 iz P. OIB: …, S. B. iz P. OIB: … da tužitelju E.&S. B. d.d., R. OIB: … u roku od 15 dana solidarno isplate iznos od EUR 20.114,44 plativo u kunama po srednjem tečaju tužitelja za EUR na dan plaćanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od EUR 13.338,76 od 12.01.2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno u roku od 15 dana naknade troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, tekućim od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da isplati tuženicima trošak ovog postupka u iznosu od 19.375,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2021. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi da prema odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, a dugovi ostavitelja dijele se razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, osim ako je oporukom drugačije određeno.

5. Prvostupanjski sud navodi da rješenjem o nasljeđivanju tuženici su u jednakim dijelovima naslijedili i nekretnine upisane u zk. ul. br. 107 k.o. P. i to kč. br. 1192 Kuća, prizemna pomoćna građevina, dvorište i oranica Selo sa ukupno 1780 m2, a koje prema procijenjenoj vrijednosti stalnog sudskog vještaka D. K. (str. 45 do 66 spisa) iznose 58.800,00 EUR-a (tj. 439.700,00 kn).

6. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je ukupna vrijednost naslijeđenih pokretnina 4.829,99 kn tako da ukupna vrijednost naslijeđene imovine iznosi 444.529,99 kuna.

7. Nadalje, prvostupanjski utvrđuje da iz spisa Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 2207/2015 proizlazi da je založni vjerovnik H. A. A. B. d.d., kao ovrhovoditelj, dana 02. travnja 2015.g. podnio prijedlog za ovrhu, protiv ovdje tuženika, kao ovršenika, a svih kao zakonskih nasljednika pok. M. B., radi naplate novčane tražbine od ukupno 744.536,42 kn, ovrhom na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 107 k.o. P., a označenim kao kč. br. 1192 Kuća, prizemna pomoćna građevina, dvorište i oranica Selo sa ukupno 1780 m2, a sve to temeljem ovršne isprave – ovršnog javnobilježničkog akta – ugovora o kreditu uz depozit broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama na iznos od 100.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Temeljem navedene ovršne isprave na predmetnim nekretninama upisan je i zalog u korist iste Banke i to u korist pravnog prednika S. b. d.d. O., Podružnica Đ., a što je utvrđenom uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. 107 k.o. P. (str. 18 i 19 spisa broj Ovr-2207/2015).

8. Prvostupanjski sud zaključuje da za iznos duga koji i dalje postoji u korist založnog vjerovnika H. A. A. b. d.d. od 744.536,42 kn, treba umanjiti vrijednost naslijeđene imovine odnosno naslijeđene predmetne nekretnine, jer založni vjerovnik u slučaju prodaje te nekretnine ima prednost pred svim drugim ovrhovoditeljima i ima pravo zahtijevati da svaki vlasnik trpi namirenje tražbine prodajom te nekretnine. Dakle, kod utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine, kao dijela naslijeđene ostaviteljeve imovine, čime je ograničena odgovornost nasljednika za njegove dugove, mora se uzeti u obzir i upisana hipoteka kao njezin teret odnosno visina njome osigurane nepodmirene novčane tražbine hipotekarnog vjerovnika.

9. Kako nepodmirena tražbina založnog vjerovnika H. A. A. B. d.d. na dan 27. veljače 2015.g. samo na ime glavnice iznosi 573.490,77 kn (a na ime redovne kamate 61.828,48 kn, na ime zatezne kamate 108.623,82 kn te na ime ostalih troškova 593,356 kn – str. 2 spisa Ovr-2207/2015) navedeno potraživanje već znatno prelazi visinu naslijeđene nekretnine od 439.700,00 kn i naslijeđenih pokretnina od 4.829,99 kn (čak i kada se ne bi uračunavala visina vrijednosti već podmirenih dugova ostavitelja od strane nasljednika tj. prvotuženice Ž. B.).

10. Valja reći da iz navoda žalbe proizlazi da tužitelj ni ne osporava po prvostupanjskom sudu ukupnu visinu vrijednosti naslijeđene imovine od 444.529,99 kn kao ni to da je prvotužena podmirila dug ostavitelja u iznosu od 22.000,00 kn koji se odnosi na njegovo dugovanje po tekućem računu.

11. Tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je prvotužena temeljem nagodbe o preuzimanju duga koji je njezin prednik imao prema vjerovniku B. B. d.d. (sada K. b. kao pravnog slijednika) otplatila dug u iznosu od 10.077,72 eura odnosno 74.752,06 kn smatrajući da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 229. ZPP.

12. Međutim, glede utvrđenja te činjenice, dakle da je prvotužena otplatila dug svoga prednika valja reći da su tuženi već u odgovoru na tužbu dostavili u spis sporazumnu nagodbu o preuzimanju duga od 2. veljače 2011. godine sklopljenog između prvotužene i B. B. upravo u iznosu od 10.077,72 eura kao i potvrdu te banke o preuzimanju instrumenata osiguranja od 5. studenog 2018. godine (zadužnice, mjenice mjeničnog očitovanja, izjave o zaplijeni primanja) iz čega je onda za zaključiti da je prvotužena platila dug svoga prednika temeljem nagodbe od 2. veljače 2011. godine.

13. Odgovara da je spisu priložen spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 2207/2015 ovrhovoditelja H. A. A. B. protiv ovdje tuženih kao ovršenika obzirom da su tuženi naslijedili nekretninu na kojoj je bilo upisano založno pravo u korist vjerovnika a koji ovršni postupak je očito pokrenut temeljem čl. 83. Ovršnog zakona (Narodne novine broj, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) te je ovrhovoditelj zatražio ovrhu izravno protiv ovdje tuženika radi naplate osigurane tražbine, međutim, valja reći da iz stanja tog spisa i proizlazi da je ta ovrha obustavljena obzirom da nije bilo ponuda.

14. Po mišljenju ovog suda pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da za iznos duga koji postoji u korist založnog vjerovnika treba umanjiti vrijednost naslijeđene imovine odnosno naslijeđene predmetne nekretnine jer da založni vjerovnik u slučaju prodaje te nekretnine ima prednost pred svim drugim ovrhovoditeljima, pa slijedom toga, kako potraživanje založnog vjerovnika od H. A. A. B. d.d. znatno prelazi visinu naslijeđene imovine da iz tog razloga valja odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Pritom, iz obrazloženja tog pravnog shvaćanja dalo bi se zaključiti da je prvostupanjski sud pritom imao na umu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2869/16-2 od 15. studenog 2016. godine, ali valja reći da se tu radi o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer iz te odluke ne proizlazi da, kao ovdje, postoji više vjerovnika pravnog prednika tuženika a i u toj odluci je zauzeto pravno shvaćanje da je neosnovan zahtjev tamo tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga jer je ona i naslijedila nekretninu opterećenu založnim pravom pa sukladno čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju će i odgovarati za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine.

16. Ovaj sud ukazuje na pravno shvaćanje koje je u ovom predmetu zauzeto u odluci ovog suda poslovni broj Gž-2789/18 od 25. kolovoza 2018. godine, a to je da prilikom izračunavanja dugovanja pokojnog prednika tuženika, treba uzeti u obzir da svim vjerovnicima pripada razmjerni dio, a ne ukupni iznos njihovog potraživanja, jer bi u suprotnom bili oštećeni vjerovnici koji nisu uspjeli prvi naplatiti svoj dug.

17. Dakle, u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je utvrdio vrijednost naslijeđene imovine, utvrdio visinu dugova ostavitelja podmirenih od strane nasljednika pri čemu nije odlučno što su dugovi podmireni samo od prvotužene obzirom da nasljednici odgovaraju solidarno, a sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO), kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju obveze, te je utvrđeno da potraživanje vjerovnika premašuje iznos koji preostaje kad se od vrijednosti naslijeđene imovine oduzmu podmirene obveze od strane nasljednika.

18. Stoga uzimajući ukupno potraživanje vjerovnika H. A. A. B. od 744.536,42 kn i ovdje tužitelja od 152.258,06 kn, to čini ukupno potraživanje vjerovnika od 996.794,48 kn, dakle potraživanje vjerovnika H. A. A. B. iznosi 74,70% a ovdje tužitelja 15,30% a što od utuženog od 20.114,44 eura iznosi 7.077,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. siječnja 2017. godine a kako je to tužitelj potraživao, pa je u tom dijelu, i za taj iznos valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu, dok u preostalom dijelu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

19. Obzirom na uspjeh tužitelja po osnovi i visini odnosno tuženih samo po visini valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

20. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I i II).

21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) uzimajući u obzir plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.359,68 kn (točka III).

U Zagrebu, 20. rujna 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković, v.r.