Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj 10 Gž R-54/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Marina Grbića, predsjednika vijeća, Željka Đerđa, suca izvjestitelja i člana vijeća i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Ž., odvjetnik iz Z., …, protiv tuženika G. l. d.o.o., Z., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku N. R., odvjetniku iz Z., …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja I. K. protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-405/2020 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja I. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-405/2020 od 14. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno o označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27.12.2019. II Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na posao pod istim uvjetima kao u ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 20.12.2018. u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

II Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku iznos od 2.500,00 kuna na ime parničnih troškova u roku od 15 dana.“

Error! No text of specified style in document. 2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj I. K. iz svih zakonskih razloga, navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva, odnosno da u njoj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni izneseni su nejasni i međusobno proturječni te ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je izostala brižljiva i savjesna ocjena izvedenih dokaza, posebice sadržaja medicinske dokumentacije. Ukazuje da se pored ovog postupka vodi još jedan radi naknade štete koji je razdvojen nakon proširenja tužbe, a koji se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr- 11697/2021, u kojem postoji dodatna dokumentacija te predlaže uvid u isti, a radi utvrđenja načina nanošenja tjelesnih ozljeda, na koje okolnosti su u tom postupku provedeni dokazi saslušanjem svjedoka. Ukazuje da u pobijanoj presudi nedostaje iznošenje razloga o razdvajanju postupka, te navođenja broja pod kojim se vodi taj novi postupak, a u kojem smatra da postoji dokumentacija koja bi bila bitna i za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku. Ističe da prvostupanjski sud nije pribavio predmet koji se pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, po prijavi žalitelja protiv ovdje tuženika vodi postupak radi kršenja obaveza iz ugovora o radu počinjenih na štetu tužitelja, te smatra da bi sud uvidom u taj predmet drugačije utvrdio činjenično stanje u ovom postupku, pa stoga smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Predlaže da se pobijana presuda preinači u korist žalitelja, a podredno ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje uz obavezu da mu se nadoknadi trošak parničnog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik G. l. d.o.o. navodi da su žalbeni navodi o predmetnoj medicinskoj dokumentaciji kontradiktorni i suprotni njihovom sadržaju jer iz njih proizlazi da tužitelj nije zadobio niti najmanje ozljede, te da je, suprotno njegovim tvrdnjama bio prisvjestan, orijentiran, neurološki bez ispada te da nema nikakvih vidljivih vanjskih ozljeda. Ukazuje da nije jasno zašto se tužitelj poziva na medicinsku dokumentaciju i želi sebe prikazati žrtvom kada svi dokazi provedeni u postupku upravo pokazuju suprotno, što je prvostupanjski sud valjano i brižljivom ocjenom dokaza utvrdio. Zamjećuje da se sada u žalbi tužitelj poziva na medicinsku dokumentaciju te izostanak pravilne njene ocjene a da u tijeku postupka nije inzistirao na provođenju medicinskog vještačenja, pretpostavlja da to nije učinio upravo iz razloga što bi i takvo vještačenje potvrdilo, kako je to i utvrdio i prvostupanjski sud, da u spornom događaju tužitelj nije pretrpio ama baš nikakve povrede. Napominje da je u postupku radi naknade štete koji se vodi pod brojem Pr- 11397/2021 na ročištu 23. ožujka 2022. upravo sam tužitelj priznao da mu je u kaznenom postupku izrečena uvjetna osuda za kazneno djelo krađe, a što sve potvrđuje istinitost iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku. Ponavlja navode iz postupka da je tužitelj tek podneskom 8. srpnja 2020. postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, a koji tužbeni zahtjev je podnesen nakon proteka prekluzivnog roka jer tužitelj niti u zahtjevu za zaštitu prava, a niti u prvotnoj tužbi nije isticao ovakav zahtjev. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

Error! No text of specified style in document. 5. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. – dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tužitelj I. K., jer izreka presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

6. Odredbom članka 8. ZPP je propisano da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Dakle, sud je dužan, iako izvedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju, to svoje uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravno i činjeničnu osnovu u sadržaju spisa, a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je upravo jasnom, kritičkom i sveobuhvatnom ocjenom provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnom odnosu opravdao svoja utvrđenja, kao i zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa stoga ne stoji žalbena tvrdnja da bi u pobijanoj presudi izostala brižljiva i savjesna ocjena izvedenih dokaza, odnosno kako se to opisno upire u žalbi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. ZPP.

8. Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

9.1. da među strankama nije sporno da je tužitelj I. K. bio zaposlen kod tuženika G. l. d.o.o. na radnom mjestu vozača po Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 20. prosinca 2018., kao i da je taj Ugovor o radu otkazan Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2019. (dalje Odlukom o izvanrednom otkazu) zbog osobito teških povreda radnih obaveza;

9.2. da također među strankama nije bilo sporno da je protiv Odluke o izvanrednom otkazu tužitelj I. K. dana 11. siječnja 2020. tuženiku G. l. d.o.o. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji mu nije odgovoreno;

9.3. da je Odlukom o izvanrednom otkazu tuženik G. l. d.o.o. otkazao tužitelju I. K. ugovor o radu zbog osobito teške povrede radnih obaveza iz razloga što je isti, nakon međusobnog dogovora da će 23. prosinca 2019. potpisati sporazumni raskid ugovora o radu te razdužiti kamion i vratiti ključeve radi prelaska na rad kod drugog poslodavca, kada mu je isti sporazum ponuđen od strane D. V., jedan potpisani primjerak zadržao za sebe, druga dva bacio, otuđio 2.000,00 kn iz automobila D. V., a nakon što je ovaj za njim počeo vikati, iz svoga vozila uzeo metalnu cijev dužine oko pola metra te nasrnuo na kolegu M. J., koji napad je spriječio D. V. te nazvao

Error! No text of specified style in document. policiju, čime da je tužitelj I. K. teže povrijedio svoje radne obaveze koje su predstavljale razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu;

9.4. da je 13. veljače 2020. podnesen Optužni prijedlog protiv tužitelja I. K., D. V. i M. J. zbog narušavanja javnog reda i mira, na način da je I. K. uzeo plastičnu cijev koja je bila pokraj njegovog automobila i istom bez ikakvog povoda udario M. J. po ruci, nakon čega su J. i V. udarali tužitelja rukama i nogama po tijelu;

9.5. da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj I. K. zaprimljen u bolnicu 23. prosinca 2019. no da nema sigurnih podataka o gubitku svijesti, niti znakova svježe koštane traume niti drugog posttraumatskog supstrata;

9.6. da svjedok D. V. u bitnom potvrđuje da se dana 23. prosinca 2019. našao sa tužiteljem I. K. na parkingu zbog potpisivanja sporazumnog raskida ugovora o radu, a nakon ulaska tužitelja u njegovo auto da je isti počeo galamiti i bacio dva primjerka sporazuma na pod, uzeo 2.000,00 kn koje su stajale pokraj mjenjača u pepeljari, a vlasništvo su svjedoka, istrčao van, a nakon što je svjedok krenuo za njim i vikao da mu vrati novce, nasrnuo na kolegu M. J., koji je stajao vani na parkiralištu, nakon čega je svjedok pozvao policiju, te tvrdi da mu novac nije nikada vratio;

9.7. da svjedok F. A. u bitnom iskazuje da ima parking za svoje vozilo na istom parkiralištu gdje ostavljaju vozila i djelatnici tuženika, da je tamo bio prisutan 23. prosinca 2019., vidio V. i K. kako idu u auto V., te nakon nekog vremena čuo galamu i krenuo vidjeti što se događa, zatekao V. kako drži K. za revere i viče da mu vrati njegove novce koje mu je uzeo, nije vidio nikakvu nasilnost u tom držanju, na to je došao M. J., a K. uzeo šipku, ne zna da li je bila drvena ili drugog materijala i nasrnuo na M. koji je zgrabio za šipku, istrgnuo je iz ruke K. i bacio u grmlje, a zatim su se razdvojili, K. je nakon toga krenuo prema svom autu vičući te lupajući glavom o svoje vozilo, navodi da nema direktnih saznanja o eventualnoj krađi ili vraćanju novca;

9.8. da svjedok M. J. u bitnom iskazuje da je došao prati kamion te se sa V. dogovorio da nakon potpisivanja idu na piće, tužitelja je vidio kada sjeda u auto od V., on je vani čekao, vidio K. da je pobacao papire i izašao iz auta te trčeći krenuo prema svom vozilu odakle je izvadio metalnu šipku, V. je trčao za njim a K. je šipkom nasrnuo na svjedoka, da ga nije spriječio i uzeo mu šipku, udari bi ga u glavu, on niti V. nisu dirali K., a V. je nazvao policiju;

9.9. da tužitelj I. K. u svom iskazu u bitnom navodi da je radio kod tuženika i da su do 12. prosinca 2019. bili korektni odnosi, a tada je obaviješten od V. da nema posla i da moraju raskinuti ugovor o radu, mislio je da će dobiti otkaz te ostvariti svoja prava, a kada je 18. prosinca 2019. došao V. mu je pokazao sporazumni raskid koji on nije htio potpisati jer time ne ostvaruje svoja prava, a V. mu nije htio dati ni potvrdu za prekovremeni rad, a kada ga je pitao je li donio novce on mu je pružio 2.000,00 kn i rekao da više ne očekuje, novac je uzeo i rekao da neće potpisati sporazumni raskid, J. je bio vani i počeo psovati te ga udario u glavu a zatim su mu njih obojica prijetili, fizički napali, srušili na pod i udarali po cijelom tijelu, uslijed čega je pao u nesvijest te ga je odatle odvela hitna pomoć, tvrdi da on nije nikoga napadao niti udarao niti da bi u kamionu kojeg je dužio nešto nedostajalo, pa prvostupanjski sud,

Error! No text of specified style in document. prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka D. V., F. A. i M. J. utvrđuje da je dana 23. prosinca 2019. došlo do sukoba između tužitelja I. K. i radnika tuženika D. V. i M. J. i to tako što je tužitelj I. K., nakon što je odbio potpisati sporazum o prestanku ugovora o radu, iz razloga što nije bio zadovoljan ponudom za sporazumni prekid radnog odnosa, otuđio 2.000,00 kn od D. V. te napao M. J. sa cijevi koju je uzeo iz auta, a koje ponašanje predstavlja teško kršenje obveza iz radnog odnosa, pa prvostupanjski sud, primjenjujući odredbu članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95., 65/96., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03., 30/04., 68/05., 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., 93/14. i 127/17. - dalje ZR) zaključuje da je tuženik G. l. d.o.o. imao opravdani razlog za izvanredni otkaz zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a kada uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, pa je tužbeni zahtjev tužitelja I. K. našao neosnovanim i odbio ga, a odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarife).

10. Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključkom prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

11. Neosnovano se u žalbi tvrdi da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio sadržaj medicinske dokumentacije jer iz iste, kako to valjano utvrđuje i prvostupanjski sud, ne proizlazi da bi bile na štetu tužitelja I. K. bile utvrđene teške tjelesne ozljede, kako se to tvrdi u tužbi i tijekom postupka, već upravo suprotno da je isti u K.B. S. D. primljen 23. prosinca 2019. prisvjestan i orijentiran, bez grubih neuroloških ispada i bez vidljivih vanjskih ozljeda, a tijekom boravka na odjelu bio stabilnih vitalnih funkcija i urednih laboratorijskih parametara, te da je otpušten slijedeći dan kući urednog općeg i neurološkog statusa, te bez konkretne terapije, a tijekom postupka tužitelj I. K. nije na okolnosti povreda, odnosno svojih tvrdnji da je fizički napadnut rukama i nogama od strane D. V. i M. J., te da je zadobio teške tjelesne ozljede, nije predlagao provođenje medicinskog vještačenja niti je dostavio druge uvjerljive i valjane dokaze.

12. Nije prihvatljiva niti žalbena tvrdnja da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio iskaz tužitelja I. K., posebno u dijelu u kojem je isti tvrdio da su njega fizički napali D.

V. i M. J., radnici tuženika G. l. d.o.o., te teško tjelesno ozlijedili, jer je valjan zaključak prvostupanjskog suda da je takav iskaz kontradiktoran priloženoj medicinskoj dokumentaciji te iskazima ovih svjedoka, a posebice svjedoka F. A., koji je slučajno bio zatečen na istom parkiralištu te je stoga nepristran i nije u bilo kakvoj vezi sa strankama u ovom postupku niti sa ostalim svjedocima, a njegov iskaz potvrđuje iskaze svjedoka V. i J., a nije niti u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom, pa je stoga takav iskaz uvjerljiv i prihvatljiv, a time i iskazi naprijed navedenih svjedoka V. i J. koji su međusobno podudarni u bitnim dijelovima za odluku u ovom postupku.

13. Tužitelj I. K. u žalbi ukazuje kako prvostupanjski sud nije izvršio uvid u spis istog suda koji se, nakon razdvajanja, vodio temeljem njegove tužbe za naknadu štete, no takav dokazni prijedlog, prema stanju spisa, nije postavljan tijekom

Error! No text of specified style in document. postupka, pa time, sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP, ne mogu se po prvi puta predlagati u žalbi, no tome treba reći da su isti svjedoci saslušani i u ovom postupku, pa da je tužitelj I. K. i u ovom postupku mogao na te okolnosti postavljati im pitanja, ako je smatrao da je to bitno za ovaj postupak, a također je mogao i predlagati u ovom postupku i druge dokaze, na koje se sada poziva, a prvostupanjski sud je proveo, u ovom postupku sve dokaze koji su predloženi na okolnosti koje su bitne za utvrđenje činjeničnog stanja bitnog za donošenje odluke o osnovanosti tužbenih zahtjeva koji su bili predmet raspravljanja u ovom postupku, tako da je isti, prema stavu ovog suda, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te donio zaključak o osnovanosti tužbenih zahtjeva koji nedvojbeno proizlazi iz tako provedenih dokaza i utvrđenja prvostupanjskog suda.

14. Tužitelj I. K. žalbom pobija i presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odlučio o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe ne proizlazi u odnosu na koje troškove i iz kojih konkretnih razloga se žali, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP, kada je troškove postupka dosudio tuženiku G. l. d.o.o., koji je u cijelosti uspio u sporu, a niti da je istom dosudio trošak suprotno odredbi članka 155. ZPP ili u visini protivno odredbama Tarife.

15. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužitelja I. K., a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, odnosno presuditi kao u izreci.

U Zadru 20. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.