Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10 Gž-959/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marina Grbića, predsjednika vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB: …, iz B., …, zastupanog po punomoćnici E. P., odvjetnici u B., …, protiv tuženice R. H., OIB: …, zastupane po O. d. o. u Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice R. H. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P- 373/2022 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-373/2022 od 1. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da je tužitelj I. P. sin N., OIB …, stekao pravo vlasništva dijela č.zem. … k.o. R. površine 900 m2, označenog na skici izmjere stalnog sudskog vještaka I. B. dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015. likom i točkama A,B,C,D,E,A koja skica je sastavni dio ove presude, te je tužena dužna trpjeti da tužitelj, nakon izvršene parcelacije, u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II Utvrđuje se da je tužitelj I. P. sin N., OIB …, stekao pravo vlasništva dijela č.zem. … k.o. R. površine 1058 m2, označenog na skici izmjere stalnog sudskog vještaka I. B. dipl.ing.geod. od 22. svibnja 2015., likom i točkama D,E,F,G,H,D koja skica je sastavni dio ove presude, te je tužena dužna trpjeti da tužitelj, nakon izvršene parcelacije, u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

III Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.462,50 HRK, dok se zahtjev za daljnjih 850,00 HRK odbija kao neosnovan.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica R. H. iz svih žalbenih razloga i odluke o troškovima postupka, navodeći da je pobijana presuda donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje da je žaliteljica tijekom postupka dokazala kako je predmetna nekretnina bila šumsko zemljište pa time, na takvoj nekretnini tužitelj, ni njegovi prednici, nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću. Upire na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000. po kojoj stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu u vlasništvu R. H. nije bilo moguće u periodu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000., a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj putem svojih prednika predmetnu nekretninu posjedovao najmanje od 6. travnja 1901., pa stoga isti nije dokazao da su njegovi prednici bili u posjedu nekretnina više od 40 godina prije navedenog datuma, a iskazi svjedoka, obzirom na njihovu starost nisu mogli valjano o tome svjedočiti. Dodaje da prvostupanjski sud nije smio provesti dokaz saslušanja svjedoka koji su predloženi na ročištu 13. travnja 2022., odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka. Ukazuje da je i odluka o troškovima postupka pogrešna obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio tužbene zahtjeve stranke. Predlaže da se pobijana presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška žaliteljici uvećano za trošak sastava žalbe, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.), na koju u žalbi ukazuje tuženica R. H., a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

6. Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

7.1. da iz povijesti upisa, te iskaza voditeljice zemljišnih knjiga, proizlazi da je k.č. … k.o. R. od osnutka zemljišne knjige bila upisana u korist političke O. B., temeljem rješenja broj Z-312/48 uknjiženo na općenarodnu imovinu, organ upravljanja N. o. O. S., rješenjem Z-1185/11 uknjižena kao pravo vlasništva R. H., a da je ukupna površina nekretnina bila 658 ha 70 a 91 m2;

7.2. da iz povijesti posjeda proizlazi kako je od revizije posjedovnog stanja iz 1956. dio k.č. … k.o. R., voćnjak površine 250 m2 i pašnjak površine 500 m2 upisan u Pl. … u korist J. R. P., a koje stanje je nepromijenjeno do danas;

7.3. da je rješenjem o nasljeđivanju iza R. P. pok. G. preminulog 10. ožujka 1995. nasljednikom proglašen unuk I. P.ć, ovdje tužitelj, za ¾ dijela te sin ostavitelja N. P. za ¼ dijela, a da je iz ostavine, kao legat, izdvojen u korist I. P. nova kuća dimenzija 10 x 10 m na kat sa krovnom konstrukcijom, pripadajućim dvorištem i novo izgrađenim nusprostorijama, a koji, prema identifikaciji legata predstavljaju dio k.č. … k.o. R.;

7.4. da je očevidom na licu mjesta od strane suda utvrđeno da predmet spora predstavlja obiteljsku kuću katnicu s pripadajućim dvorištem, omeđenom sa sjevernim te dijelom zapadne srane betonskim zidom, a u ostalom dijelu betonskim zidom i žičanom ogradom, kao i da se na sjeveroistočnom dijelu parcele nalazi pomoćni gospodarski objekt, a jugozapadno od kuće gusterna;

7.5. da svjedokinja M. O. u bitnom iskazuje da je utužena nekretnina otkad ona pamti (rođena 1930.) bila ograda pok. G. P. koja je njegovoj obitelji služila za ispašu blaga i da je u cijelosti bila ograđena suhozidom, kuću su 60-ih godina prošlog stoljeća izgradili baka tužitelja B. i njegova majka C. koji su živjeli u toj kući;

7.6. da svjedok M. B. (rođen 1922.), u bitnom iskazuje da je po njegovom pamćenju utužena nekretnina bila u posjedu G. P. i ograđena suhozidom, koji je kasnije zamijenjen betonskim zidom, da je ista obitelj imala kuću ispod ceste, a ovo zemljište ime je služilo za ispašu blaga, kuću na ovoj nekretnini je gradio djed tužitelja, a koliko zna tužitelj ga je naslijedio;

7.7. da svjedokinja B. B. (rođena 1933.) u bitnom iskazuje da je kao majstor zidar 1963. radila sve betonske radove na izgradnji sada kuće tužitelja od poda do krova, a zašto su je angažirale njegova baka B. i majka C., prije gradnje da je ta nekretnina služila kao pašnjak i sve do ceste bila ograđena suhozidom koji je kasnije zamijenjen betonskim zidom, te potvrđuje da je G. P. ispod ceste imao staru kuću;

7.8. da svjedok A. T. prepoznaje na kopiji snimke iz zraka iz 1959. sporne nekretnine koje su dio k.č. … k.o. R. te potvrđuje da se i na snimci vide suhozidi koji je u cijelosti ograđuju;

7.9. da iz potvrde H. š. d.o.o. i priloženog izvatka iz programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša za period 1982. do 1991. proizlazi da je k.č. … k.o. R. obuhvaćena programom u dijelu površine 643 ha 86 a 00 m2, iako je ista tada imala površinu od 658 ha 70 a 90 m2, pa prvostupanjski sud prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka M. O., M. B., B. B. i A. T., čiji su iskazi međusobno suglasni, te suglasni sadržaju povijesti posjeda, kao i priloženoj preslici snimke iz 1958., utvrđuje da, iako je u zemljišnoj knjizi k.č. … k.o. R. izvorno državno vlasništvo od 1948. (općenarodne imovina), a od 2011. upisano vlasništvo R. H., da su prednici tužitelja njegov djed G. P., baka B., majka C. i otac R., bili u posjedu spornih nekretnina prije 1941. koju su koristili za potrebe ispaše stoke, a početkom 60-ih godina prošlog stoljeća i izgradnjom kuće u kojoj su živjeli, koja je za vrijeme Domovinskog rata oštećena, a nakon njega obnovljena, te i danas postoji na predmetnoj nekretnini, te utvrđuje da tužitelja niti njegove prednike u mirnom posjedu, a koji je do 17. studenoga 1999. trajao više od 40 godina, nitko nije ometao niti im zabranjivao korištenje ili gradnju kuće, pa prvostupanjski sud, primjenjujući odredbu članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12, 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV), zaključuje da su tužitelj I. P. i njegovi prednici dosjelošću stekli pravo vlasništva na utuženim nekretninama, pa time tužbene zahtjeve nalazi osnovanim i usvaja ih, a odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. – dalje ZPP/19), te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. - dalje: Tarifa).

8. Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključkom prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

9. Neosnovano se u žalbi tuženica R. H. poziva na nepostojanja dokaza o posjedu utuženih nekretnina od strane prednika tužitelja I. P. najmanje nakon 6. travnja 1901., jer prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva nije prihvatio iz razloga postojanja posjeda više od 40 godina prije 6. travnja 1941.po pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje u tom razdoblju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91.), već je osnovanost tužbenih zahtjeva sud utvrdio primjenjujući odredbu članka 159. stavak 4. u svezi stavka 2. istog članka ZV, odnosno kontinuiranim i poštenim posjedom tužitelja I. P. i njegovih prednika roditelja i djeda u periodu više od 40 godina prije 17. studenoga 1999., odnosno prije nego što je ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZV odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, a i po stavu ovoga suda iz iskaza saslušanih svjedoka, te činjenice utvrđene na licu mjesta od strane suda prilikom očevida, proizlazi da su prednici tužitelja I. P. u stalnom i neometanom posjedu ovih nekretnina barem od 1956. kada su kao posjednici evidentirani prilikom provođenja revizije katastarskog operata za k.o. R., a to znači da su u svakom slučaju isti do kraja 1996. bili u posjedu više od 40 godina, koje vrijeme je, prema odredbi članka 159. stavak 4. u svezi stavka 2. ZV, potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile upisane u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo.

10. Neosnovano se također u žalbi tvrdi da saslušani svjedoci nisu mogli iskazivati o posjedu prednika tužitelja I. P. u spornom vremenskom periodu s obzirom, kako to proizlazi iz osobnih podataka svjedoka prilikom davanja iskaza, većina od njih je rođena u prvoj polovici 20-og stoljeća, pa su dakle mogli i jesu iskazivati o svojim osobnim saznanjima o posjedu predmetnih nekretnina, barem od 1940.-tih godina 20. stoljeća pa na dalje, a posebice svjedokinja B. B. koja je o radovima, odnosno izgradnji kuće na predmetnim nekretninama 1960.-ih godina prošlog stoljeća, svjedočila kao njihov izvođač.

11. U žalbi se upire i kako prvostupanjski sud nije smio saslušati svjedoke B. B. i A. T. jer da su isti kao svjedoci predloženi tek na glavnoj raspravi 13. svibnja 2022., dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka u prvotnom postupku prije ukidanja prvotno donesenih presuda.

12. U tom pravcu prije svega treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svom rješenju broj Rev: 2462/2017-2 od 16. studenoga 2021., kojim je prihvatio reviziju tužitelja I. P. te ukinuo presudu Županijskog suda u Zadru broj Gž- 2896/2015-2 od 30. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1225/2015 od 15. rujna 2015., a kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev identičan ovome o kojem je sada odlučeno, predmet vratio na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz uputu da će sud u nastavku postupka iscrpno ispitati sve okolnosti vezano za posjedovanje i vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina i prije 8. listopada 1991., provesti sve dokaze koje će stranke eventualno predložiti te imajući u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda zauzetog na sjednici 14. veljače 2019. donijeti novu odluku.

13 Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske je uputio prvostupanjski sud da provede i nove dokaze koje će stranke predložiti nakon vraćanja spisa na ponovno odlučivanje, pa stoga kada u ponovljenom postupku nije održano pripremno ročište, a tužitelj I. P. je ove dokaze predložio neposredno nakon ukidne odluke, odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu, ovaj sud smatra da time, prihvaćajući dokaze tužitelja I. P. prvostupanjski sud nije počinio ukazanu povredu odredaba parničnog postupka, a niti da bi ona utjecala na ispravnost pobijane presude.

14. Tome treba također reći da sve i da nisu provedeni ovi dokazi, odnosno da ih sud prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja nije uzeo u obzir i same činjenice koje su utvrđene iz ostalih provedenih dokaza, odnosno iskaza svjedoka M. O. i M. B. te povijesti posjeda i drugih priloženih dokaza jednako proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

15. Neosnovano se također u žalbi tvrdi da je tuženica R. H. tijekom postupka nedvojbeno dokazala da je predmetna nekretnina šumsko zemljište pa da time tužitelj I. P. niti njegovi prednici nisu mogli na takvoj nekretnini stječi pravo vlasništva dosjelošću jer, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, ne radi se o šumi niti šumskom zemljištu već o jedno vrijeme pašnjaku na kojem je prednik tužitelja napasao stoku, a kasnije je sagrađena i kuća sa gospodarskim objektima, a što također proizlazi iz vlasničkog lista u kojem je k.č. … k.o. R. označena kao pašnjak, a također iz preslike snimke iz 1959. na kojoj se jasno vidi da sporno zemljište nije šuma i da je ograđeno suhozidom, a da je već na okolnim parcelama u to vrijeme bilo sagrađenih kuća, odnosno gospodarskih objekata, što sve, suprotno žalbenim tvrdnjama, ukazuje da se ne radi, a niti je u spornih 40-ak godina posjedovanja ove nekretnine od strane tužitelja I. P. i njegovih prednika, to zemljište u naravi bilo šuma.

16. Također treba reći da, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, iz potvrde H. š. te priloženog izvatka iz programa gospodarenja, proizlazi da tim programom nije obuhvaćena cijela površina od 658 ha 70 a 91 m2, kolika je površina bila upisana u zemljišnim knjigama na k.č. … k.o. R., već samo njen dio odnosno 643 ha 84 a 00 m2, pa stoga ne može se reći da je je cijela površina ove čestice bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem kako to tvrdi tuženica R. H., a ista u spis nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da su upravo ove utužene nekretnine to bile.

17. Tuženica R. H. žalbom pobija presudu suda prvog stupnja i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, no međutim iz sadržaja žalbe ne proizlazi u odnosu na koje troškove postupka i iz kojega konkretnog razloga se žali, a ispitujući presudu u tom pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP/19, obzirom da je trošak postupka dosudio tužitelju I. P. koji je u cijelosti uspio u sporu, a niti da je istom dosudio parnični trošak protivno odredbi članka 155. ZPP ili u visini protivno odredbama Tarife.

18. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženice R. H., a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

19. S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zadar, 20. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.