Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 94. Pr-347/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudskog savjetnika Valentina Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz T.,OIB: . . . , zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku iz O., protiv tužene R. H., OIB: . . . , zastupane po ODO u O., radi isplate, na ročištu za glavnu i javnu raspravu održanom i zaključenom dana 17. kolovoza 2022., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zastupnika po zakonu tužene, dana 20. rujna 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: ..., da tužitelju I. B. iz T., OIB: . . . na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 4.352,01 kn (slovima:četiritisućetristopedesetdvijekuneijednu- lipu) /577,61 eura (slovima: petstosedamdesetsedameuraišezdesetjedancent)[1] i to kako slijedi:

- za mjesec studeni 2015. godine iznos od 406,06 kuna/53,89 eura;

- za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 452,86 kuna/60,10 eura;

- za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 392,99 kuna/52,16 eura;

- za mjesec veljaču 2016. godine iznos od 450,40 kuna/59,78 eura;

- za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 266,08 kuna/35,31 eura;

- za mjesec travanj 2016. godine iznos od 455,53 kuna/60,46 eura;

- za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 255,37 kuna/33,89 eura;

- za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 318,87 kuna/42,32 eura;

- za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 446,47 kuna/59,26 eura;

- za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 436,40 kuna/57,92 eura;

- za mjesec rujan 2016. godine iznos od 318,87 kuna/42,32 eura;

- za mjesec listopad 2016. godine iznos od 152,11 kuna/20,19 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, te nastavnim odlukama HNB o izmjenama Odluke o kamatnim stopama do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine prema čl.29. st. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.156,25 kuna (slovima: dvanaesttisućastopedesetšestkunadvadesetpet- lipa)/1.613,41 eura (slovima: tisućušestotrinaesteuračetrdesetjedancent)[2] , u roku 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja te zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik MUP-a RH, Policijska uprava Osječko- baranjska, Policijska postaja Dalj, Granični prijelaz Erdut. Unazad više godina sve do 1. studenog 2016. tužitelj je vršio primopredaju službe i zaduženja u Policijskoj postaji Dalj, radi čega je u svaku smjenu prema nalogu nadređenih na posao morao dolaziti pola sata ranije. I prilikom otpreme službe na završetku smjene ostajao je duže, jer su zaposlene u tom turnusu po isteku radnog vremena odvozili vozilom u postaju u kojoj bi se razduživali. Tako je tužitelj pri preuzimanju službe od 7,00 sati ujutro u postaju morao dolaziti i prijavljivati se u službu u 6,30 sati, a odlazio je s posla iz policijske postaje u 19,30 sati, iako je radno vrijeme bilo utvrđeno do 19,00 sati. Svi zaposlenici policije na Graničnom prijelazu Erdut radili su u smjenama (turnusima) 12/24, 12/48 iz čega proizlazi da je tužitelj tijekom jednog mjeseca u prosjeku imao 14 smjena, odnosno da je svaki mjesec imao 14 prekovremenih radnih sati više koji se nisu nigdje evidentirali i nisu bili plaćeni. Kako je tužitelj primio posljednju plaću u iznosu od 5.237,07 kn, te u mjesecu listopadu odradio 168 radnih sati, to proizlazi da prosječna vrijednost njegovog radnog sata iznosi 31,17 kn, što za 14 sati rada mjesečno, iznosi 436,38 kn. Na navedeni način tužitelj je tijekom jedne godine ostvario gotovo jednu cijelu plaću, a za tri godine unatrag od 1. listopada 2014. je ostvario tri prosječne plaće. Radi toga tužitelj na ime naknade odrađenih sati za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisano radnog vremena temeljem članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/2013), potražuje iznos od 15.000,00 kn s pripadajućim kamatama od dospijeća svakomjesečnog iznosa do isplate za razdoblje od 1. listopada 2013. do 31. listopada 2016.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne čini spornim da tužitelj poslove svog radnog mjesta obavlja u turnusu i u smjenama od 7,00 do 19,00 sati, odnosno od 19,00 do 7,00 sati. Ističe da je točno da se tužitelj u pravilu pola sata prije početka smjene javljao u prostorije Policijske postaje u Dalju, kako bi se sa svim policijskim službenicima obavila otprema službe, međutim, netočno je da bi tužitelj to činio po pisanom ili usmenom nalogu nadređenih, već je tako rađeno na temelju ranije ustaljene prakse. Radi toga dolazak na otpremu nije posebno evidentiran, a nitko od policijskih službenika nikada nije bio kažnjen ukoliko bi zakasnio na otpremu službe. Po završetku smjene tužitelj se nije morao vraćati u prostorije PP Dalj, već je izravno s graničnog prijelaza odlazio kući, radi čega je neosnovan navod tužbe kako je tužitelj i nakon smjene morao obavljati bilo kakve poslove. Osim toga, ističe da se poslovi otpreme i primopredaje službe ne mogu smatrati prekovremenim radom, sukladno članku 65. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14), odnosno članku 45. stavak 1. Zakona o radu (NN 149/09). Ističe da je tuženik isplaćivao tužitelju dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada u turnusima. Protivi se i osnovi i visini tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u obračunske liste plaće tužitelja, dopis tužitelja tuženiku od 23. studenog 2016. - zahtjev za mirno rješenje spora, očitovanje tuženika od 29. prosinca 2016. - odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, dopis MUP-a tuženiku od 22. prosinca 2016., očitovanje Postaje granične policije Dalj PU Osječko-baranjskoj od 7. prosinca 2016.( list spisa 12-13), evidenciju radnog vremena tužitelja za razdoblje od 1. listopada 2013. do 31. listopada 2016., pročitao iskaz svjedoka Joze Jurkovića, saslušao svjedoka Sinišu Grmušu te tužitelja, te proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Dajani Vuković.

4. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad (1 sat rada po turnusu) koji je bio duži od punog radnog vremena u utuženom periodu.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove državnog službenika za kontrolu državne granice (ne obavlja posao na terenu), da je bio dužan dolaziti oko pola sata prije redovnog radnog vremena kako bi izvršili otpremu službe, da je organiziranim prijevozom odlazio na granični prijelaz (cestovni, potom željeznički i riječni) i na isti način se vraćao u PP Dalj. Osim što navedene činjenice nisu sporne, one nedvojbeno proizlaze iz iskaza svjedoka Joze Jurkovića (list spisa 18), očitovanja Postaje granične policije Dalj PU Osječko-baranjskoj od 7. prosinca 2016. (list spisa 12-13), dopisa MUP-a Općinskom državnog odvjetništva od 22. prosinca 2016. (list spisa 14), a i sam zastupnik po zakonu tuženika ih je učinio nespornim na raspravnom zapisniku od 15. ožujka 2017.

7. Među strankama je sporno da li je tužitelj odmah nakon završetka smjene u 7,00 ili 19,00 sati mogao napustiti radno mjesto i otići kući.

8. Uvidom u dopis tužitelja tuženiku od 23. studenog 2016.- zahtjev za mirno rješenje spora i očitovanje tuženika od 29. prosinca 2016.-odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, sud je utvrdio da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje te da je nakon što mu je isti odbijen, podnio tužbu čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe.

9. Uvidom u očitovanje Postaje granične policije Dalj PU Osječko-baranjskoj od 7. prosinca 2016. i dopis MUP-a PU Osječko-baranjske tuženiku od 22. prosinca 2016., sud je utvrdio da je tužitelj bio dužan dolaziti pola sata ranije na posao radi otpreme službe.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

11. Iz iskaza svjedoka Joze Jurković proizlazi da tužitelj radi na radnom mjestu zaštite državne granice. Služba se radi u turnusima od 12 sati, nakon toga je 24 sati odmora, pa se radi 12 sati i opet 48 sati odmora. Ta smjena od 12 sati je od 7,do 19,00 sati i od 19,00 do 7,00 sati. Uvriježena praksa oduvijek je bila da se u policijsku postaju dolazi pola sata ranije zbog otpreme službe, šef smjene mora policajce prethodno upoznati s novostima, zadužiti opremu i dat im konkretne zadaće. Nakon toga se policajce odvozilo službenim kombijem do graničnog prijelaza. To se odnosi i na tužitelja. Nakon smjene se tužitelj vraćao službenim kombijem u postaju i tada mu prestaje zapravo radno vrijeme. Kad su počeli prigovori službenika od tada oni dolaze direktno na granični prijelaz u 7,00 sati, a dobiju putne troškove do prijelaza, a prije su dobivali samo do postaje. Koliko zna svi policajci su poštovali prijašnje pravilo da dolaze pola sata ranije, ali koliko zna nitko nije kažnjen ako ne bi došao tih pola sata ranije. Ističe da policajci koji su radili na riječnom prijelazu u Osijeku nisu morali dolaziti ranije. Iskazao je da je ta praksa izmijenjena negdje od studenog 2016.

12. Iz iskaza svjedoka Siniše Grmuša proizlazi da je tužitelj policijski službenik za zaštitu državne granice, dok je on pomoćnik načelnika za graničnu kontrolu. Tužitelj je morao dolaziti u postaju pola sata ranije da bi se upoznao s novostima od strane šefa smjene, da bi ga šef smjene pregledao je li ispravan, sposoban za posao, ima li svu opremu i slično. Tužitelj bi u postaji uzeo službeno vozilo i njime išao na teren. Tužitelj bi se u postaju vraćao oko 18,30 sati gdje bi predao izvješće šefu smjene i tada bi bio slobodan. Nije morao čekati do 19,00 sati. Sada više službenici ne moraju dolaziti pola sata prije smjene, a to je promijenjeno u studenom 2016.g., a to je promijenjeno zbog tužbi. Sada oni koji rade na graničnim prijelazima dolaze na prijelaz direktno u 7,00 sati, a ostali dolaze u postaju u 7,00 sati i iz nje izlaze u 19,00 sati. Iskazao je da je tužitelj na mjestu nadzora granice na željezničkom mostu u Erdutu morao čekati sve dok ne dođe druga smjena i tek onda se vratiti u postaju. Kad je točno tužitelj radio na tom mjestu, a kad na drugima se vidi iz radnih naloga. Prije su službenici dobivali plaćeni prijevoz do postaje u Dalju, a sada dobiju plaćeni prijevoz do GP Erdut.

13. Dopunski saslušan svjedok Siniša Grmuša navodi da nije siguran da li je tužitelj u utuženom periodu bio policijski službenik za zaštitu državne granice ili policijski službenik za kontrolu graničnog prijelaza. Ističe da ono što je rekao ranije na raspravnom zapisniku od 7. lipnja 2017. se odnosi na policijskog službenika za zaštitu državne granice, dok je posao policijskog službenika za graničnu kontrolu bio pregled osobnih dokumenata i daljnja postupanja na samom graničnom prijelazu Erdut. Dodaje da bi se po završetku smjene tužitelj i drugi policajci vraćali organiziranim prijevozom u PP Dalj, s tim da su skupljali i druge službenike koji su bili na riječnom i na željezničkom graničnom prijelazu. Stoga je povratak službenika znao potrajati i malo duže. Ističe da bi policijski službenici organiziranim prijevozom u PP Dalj stizali oko 15-20 minuta nakon završetka smjene, a to je sve ovisilo koliko bi potrajalo upućivanje u službu i o situaciji na graničnom prijelazu Erdut. Naodaje da u utuženom periodu policajcima koji su radili na GP Erdut nije bilo dozvoljeno da dolaze osobnim automobilima na sam granični prijelaz iz razloga da se spriječi korupcija, odnosno zbog antikoruptivnih mjera koje su bile na snazi u to vrijeme te im je iz tog razloga bio organiziran prijevoz iz GP Dalj do GP Erdut.

14. Sud je u potpunosti prihvatio iskaz svjedoka Joze Jurkovića, a iskaz Siniše Grmuše je prihvatio u dijelu u kojem iskazuje suglasno sa svjedokom Jurkovićem obzirom da su isti u skladu s ostalim dokazima izvedenim u postupku, međusobno se nadopunjuju, a svjedoci su i pred sudom djelovali neposredno uvjerljivo. Osim toga, svjedoci nisu u nikakvim rodbinskim vezama sa strankama u postupku te nisu izravno zainteresirani za ishod postupka. Međutim, sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka Grmuše u dijelu u kojem navodi da je tužitelj uzimao službeno vozilo i njime išao na teren te da bi se tužitelj vraćao u postaju oko 6,30h 18,30h i da bi tada bio slobodan. U tom dijelu iskaz svjedoka Grmuše nije prihvaćen iz razloga što je u suprotnosti s iskazom tužitelja, a i sama činjenica da je tužitelj policijski službenik za graničnu kontrolu (a ne policijski službenik za zaštitu državne granice) nije bila sporna tijekom postupka. Nadalje i sam svjedok Grmuša dopunski saslušan navodi da nije siguran koji je točno posao tužitelj obavljao. Također, svjedok Grmuša je, prema navodima opunomoćenika tužitelja, svjedočio u 58 istovrsnih predmeta s 58 različitih tužitelja pa nije nemoguće da je u tom dijelu tužitelja u ovom postupku zamijenio za nekog drugog tužitelja.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dajane Vuković proizlazi da tužitelj nije radio isključivo u turnusu te je vještak izračun sačinio u dvije varijante. Po prvoj varijanti gdje je tužitelju obračunat jedan prekovremeni sat za sve oblike rada (108 prekovremenih sati), tuženik duguje tužitelju 5.791,10 kn bruto, a po drugoj varijanti gdje je obračunat jedan prekovremeni sat samo za rad u turnusu (101 sat), tuženik duguje tužitelju 5.438,18 kn bruto. Dopunskim vještačenjem izračunata je vrijednost cijene jednog sata rada za dane kada je tužitelj radio u turnusima te je napravljena varijanta za 30 minuta i 60 minuta sa svim dodacima prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike osim dodatka za prekovremeni rad. Prema varijanti za 60 minuta razlika plaće iznosi 4.352,01 kuna, a prema varijanti za 30 minuta razlika plaće iznosi 2.176,00 kuna.

16. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje niti jedna stranka nije imala prigovor. Vještak je iskazivao savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

17. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku navodi da je policijski službenik za graničnu kontrolu i na tom radnom mjestu je bio od studenog 2015. nadalje, a prije studenog 2015. je bio u PP Dalj u temeljnoj policiji. On je dolazio u postaju u Dalj pola sata prije početka smjene, odnosno u 6,30 sati. Po završenom upoznavanju od šefa smjene s pristiglim dopisima, novostima i slično, su, ako službu obnašaju na nadzornim točkama željeznički most ili cestovni most, zajedno s djelatnicima granične kontrole sjedali u službeno vozilo kombi, te bili prevoženi na radno mjesto granični prijelaz, gdje bi kolege smjenjivali u 7,00 sati. Isto tako po završetku smjene nije se mogao vratiti u postaju prije 19,30 sati, jer su u 19,00 sati tek predavali smjenu. Njemu je prijevoz bio plaćen do postaje, a nije do graničnog prijelaza. Ovakav način rada da se dolazi pola sata prije smjene je vrijedio još od reintegracije 1997. On nije nikad kasnio, niti ima saznanja za druge kolege jesu li kasnili i dobivali nekakve kazne. Nije mogao odlaziti direktno od kuće na nadzorne točke, nego je morao doći prvo u postaju i službenim, a ne privatnim vozilom, ići do GP Erdut, a tako se i vraćati. Isto tako su pola sata ranije morali dolaziti i u drugu smjenu odnosno u 18,30 sati, a odlazili u 7,30 sati. Tužitelj pojašnjava da je sama primopredaja smjene kada je već bio na graničnom prijelazu obuhvaćala upućivanje u trenutni tok posla, što je primjerice obuhvaćalo potragu za određenim osobama ili postupanju u slučaju pronalaska droge. Sama primopredaja prosječno je trajala 5-10 minuta, ovisno o situaciji na GP Erdut, te su nakon primopredaje morali čekati službeno vozilo koje je skupljalo druge policijske službenike na željezničkom mostu i riječnom graničnom prijelazu gdje su te kolege prvo izvršile svoju primopredaju pa bi se tek onda službeno vozilo vraćalo po tužitelja te bi nakon toga krenuli prema policijskoj postaji. Ističe da je radio isključivo na GP Erdut.

18. Sud je prihvatio iskaz tužitelja koji je vrlo iscrpan i kategoričan te potkrijepljen ispravama priloženim u spisu.

19. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužitelj policijski službenik MUP-a Policijske uprave Osječko baranjske, Policijske postaje Dalj, u utuženom razdoblju bio zaposlen na radnom mjestu policijskog službenika za kontrolu državne granice; da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima, a da se u policijsku postaju Dalj morao javiti pola sata prije početka smjene, te da je u istu napuštao do pola sata nakon završetka smjene, budući se organiziranim prijevozom vraćao u PGP Dalj nakon izvršene primopredaje na graničnom prijelazu i razduživanja; da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kojem nije udovoljeno; da su se policijski službenici PP Dalj prije početka službe javljali u prostorije Policijske postaje u Dalju kako bi se, sukladno članku 170. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika, od strane šefa smjene obavila otprema službe.

20. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev za naknadu plaće za obveznu prisutnost na radu u trajanju jedan sat dnevno za svaki dan rada u turnusu ovaj sud smatra osnovanim.

21. Tuženik tvrdi da se tužitelj po završetku smjene nije morao vraćati u prostorije PP Dalj, već je izravno sa graničnog prijelaza odlazio kući. Međutim, načelnik PP Dalj Jozo Jurković, saslušan kao svjedok, navodi da se tužitelj nakon smjene vraćao službenim kombijem u postaju i tada mu je zapravo prestajalo radno vrijeme, dakle, radno vrijeme mu nije prestajalo završetkom smjene u 19,00 h, odnosno 7,00 h. Također svjedok Siniša Grmuša navodi da je tužitelj na nadzornoj točki na željezničkom mostu u Erdutu morao čekati dok ne dođe druga smjena i tek onda se vratiti u postaju. Sud je u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru tužitelju, držeći njegov navod iz tužbe logičnim i uvjerljivim.

22. Naime, tužitelj i ostali službenici su organiziranim prijevozom iz Policijske postaje Dalj odlazili na granični prijelaz na kontrolne točke na kojima su radili. Tek nakon što nova smjena stigne na sve kontrolne točke (a pri tom sakuplja službenike kojima je završila smjena) svi službenici kojima je završila smjena se organiziranim prijevozom vraćaju u PP Dalj, a što je bilo do pola sata nakon završetka smjene.

23. Tuženik je policijskim službenicima, pa tako i tužitelju putne troškove za dolazak na posao i odlazak s posla plaćao samo do PP Dalj, pa zbog toga i organizirao službeni prijevoz do kontrolnih točaka na graničnom prijelazu, a što potvrđuje tvrdnju tužitelja.

24. Tek nakon pokretanja većeg broja sudskih postupaka od strane službenika, tuženik je organizirao rad tako da se svi početkom smjene javljaju na kontrolnu točku graničnog prijelaza, a po završetku smjene se više ne moraju javljati u PP Dalj, već odmah odlaze kući, te im tuženik plaća naknadu troškova prijevoza od kuće do graničnog prijelaza.

25. Imajući u vidu odluku Vrhovnog suda (VSRH Revr-466/07), u konkretnom slučaju vrijeme koje je tužitelj proveo u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz radi zaduženja, kao i vrijeme nakon dolaska sa graničnog prijelaza radi razduženja po obavljenom poslu, ne može se podvesti pod pojam prekovremenog rada u smislu odredbe članka 65. stavka 1. Zakona o radu (NN 93/14), odnosno nije postojala viša sila, izvanredno povećanje opsega rada i prijeka potreba za načinom rada kako su radili službenici tuženika u PP Dalj, pa tako i tužitelj, već se radi o odluci nadređenih u PP Dalj o načinu rada u suprotnosti s radom ostalih Policijskih postaja i Kolektivnim ugovorom, ali da rad tužitelja treba honorirati.

26. Nesporno je da su tužitelj i ostali službenici koji su radili na graničnim prijelazima morali dolaziti ranije i nakon povratka u PP Dalj odlazili kasnije, te su tako tih dodatnih sat vremena imali obvezu biti na raspolaganju tuženiku, a nisu smjeli svojim vozilima dolaziti na granični prijelaz.

27. Za vrijeme provedeno na radu, odnosno na raspolaganju tuženiku tužitelj, službenici imaju pravo na plaću za redovan rad i dodatke sukladno odredbi članka 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ali bez dodataka za prekovremeni rad, jer se u konkretnom slučaju ni ne radi o prekovremenom radu. Ovo potvrđuje i zaključak br.10/44 sa sjednice Komisije za tumačenje primjene Kolektivnog ugovora od 13. lipnja 2013. koja je zaključila da „se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca“.

28. Dakle, tužitelju za sve sate rada, odnosno obveznog dolaska na posao i izvan radnog vremena (od 7-19, tj. od 19-7 sati) pripada plaća za rad u turnusu i svi dodaci na plaću prema Kolektivnom ugovoru, osim dodatka za prekovremeni rad, a koji su predviđeni Kolektivnim ugovorom.

29. Tumačenjem br. 21/44 od 22. siječnja 2014. Komisija je pojasnila članak 44. KU za službenike i namještenike i utvrdila da službenik i namještenik ima pravo na uvećanje plaće iz članka 44. stavka 1. KU za svaki sat rada ostvaren subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu ili smjeni i sl., neovisno o tome je li rad ostvaren kao redovni ili prekovremeni rad. Komisija nadalje tumači da je prema članku 9. KU poslodavac dužan voditi evidenciju radnog vremena u koju upisuje sve sate prekovremenog rada, neovisno o tome da li će se službeniku za iste sate isplatiti plaća uvećana za prekovremeni rad ili će službenik koristiti slobodne dane.

30. Ovu razliku obračunala je vještakinja prema odredbama Kolektivnog ugovora, budući je sud dao zadatak vještaku da izračuna vrijednost jednog sata obvezne prisutnosti na poslu. Kod toga je vještakinja sukladno odredbama KU obračunala i sve dodatke na plaću osim dodataka za prekovremeni rad (jer i nije riječ o prekovremenom radu).

31. Naime, treba naglasiti da je tuženik kao poslodavac bio dužan voditi točnu i valjanu evidenciju o prisutnosti na radu, odnosno dolasku i odlasku službenika u PP Dalj, iz koje će biti vidljivo sve što predviđa Pravilnik o evidenciji na radu, a ukoliko to ne vodi tada se u slučaju sumnje uvažava evidencija radnika, odnosno u ovom slučaju tvrdnja radnika da je dolazio pola sata prije početka redovnog radnog vremena i odlazio pola sata poslije završetka radnog vremena, a sve sukladno odredbi članka 135. stavka 4. Zakona o radu (NN 93/14), jer tuženik nije predočio evidenciju iz koje bi se nedvojbeno utvrdilo kada je tužitelj dolazio u PGP Dalj i kada je istu napuštao nakon završetka radnog vremena u PP Dalj.

32. Slijedom navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 29. lipnja 2022. sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka, a koji se odnosi na ukupno jedan sat rada više u turnusu, jer smatra da je tužitelj svakoga dana kada je radio u turnusu bio na raspolaganju tuženiku pola sata prije početka redovnog radnog vremena i oko pola sata nakon isteka radnog vremena (zbog otpreme službe i organiziranog prijevoza sa graničnih prijelaza do PP Dalj) te je stoga valjalo odučiti kao pod toč. I/ izreke presude.

33. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15. i 29/18 - dalje: ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće. Naime, odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o radu propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Člankom 92. istog zakona propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, te da su plaća i naknada plaće u smislu tog zakon plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u što spadaju i porez i prirez na dohodak, a obveza njihovog plaćanja dospijeva prilikom isplate plaće. Kako u konkretnoj situaciji obveza tuženice da isplati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, stoga je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan kao pod točkom II. izreke presude.

34. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

35. Budući tužitelj u ovom parničnom postupku nije uspio sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, to mu sukladno odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u nastavku ZPP-a), pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 ) i vrijednosti predmeta spora.

36. Tužitelju je tako dosuđen trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 750,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. OT), trošak sastava tužbe u iznosu 750,00 kn (Tbr.7.1. OT), po 750,00 kn za zastupanje na ročištima 15. 03. 2017., 7. 6. 2017., 11.

12. 2017., 21. 4. 2022., 25. 5. 2022. (Tbr. 9. toč.1 OT), po 750,00 kn za sastav podneska od 10. 2. 2017., 18. 10. 2017. (Tbr. 8. toč.1. OT), 500,00 kn za sastav podneska od 29. 6. 2022. (Tbr. 8. toč.1. OT), te 500,00 kn za pristup ročištu od 17.

08. 2022. (Tbr. 9. toč.1. OT), 375,00 kn za pristup ročištu za objavu presude od 25. 1. 2018. (Tbr. 9. toč.3. OT), što ukupno iznosi 8.125,00 kuna, odnosno s PDV-om čini iznos od 10.156,25 kuna.

37. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, a što ukupno predstavlja trošak od 12.156,25 kuna, kako je to odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

38. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu smatrajući ga nepotrebnim. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava podneska od 20. rujna 2017., kao niti sastav podneska od 23. studenog 2017. iz razloga što u istima tužitelj ponavlja navode iz tužbe i podneska kojim se očitovao na odgovor na tužbu. Tužitelj je za sastav podneska od 29. 6. 2022. i za pristup ročištu od 17. 8. 2022. zatražio za svaku radnju po 750,00 kn + PDV, no, kako je smanjena vrijednost predmeta spora na iznos 4.352,01 kn, tako i tužitelju nije pripadala naknada u iznosu 750,00 + PDV po radnji, već u iznosu 500,00 kn + PDV po radnji. Isto tako, tužitelj je za objavu presude od 25. 1. 2018. zatražio 500,00 kn + PDV, no, kako tužitelju za pristup ročištu na kojem se objavljuje presuda pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč.1. OT-a, tako je tužitelju dosuđeno 375,00 kn + PDV. Tužitelj je zatražio i trošak pristupa ročištu za objavu presude, no, kako je taj trošak trenutno neizvjestan, sud o istome nije odlučivao, već će naknadno odlučiti pisanim rješenjem.

39. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu iznad dosuđenog odbijen kao neosnovan.

40. Tužitelj nije potraživao kamatu na parnični trošak pa mu ista nije ni dosuđena.

41. Tuženik je izgubio u sporu, pa je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan. 42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 20. rujna 2022.

Sutkinja

Spomenka Rodić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužitelju po opunom.

K. V., odvjetniku u O.

2. tuženiku po ODO u O.

.