Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 59 Gž R-2084/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz B., OIB:…, zastupan po punomoćniku J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika L. – M. d.o.o., S., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1100/2020-12 od 25. travnja 2022., dana 19. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1100/2020-12 od 25. travnja 2022. godine u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to za 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu, ukupan iznos od 7.200,00 (955,60 euro)[1] kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca svake tekuće godine do isplate, kao i pod točkom II izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću iznos od 1.800,00 kuna godišnje i to za 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu ukupan iznos od 7.200,00 kuna sve sa zateznim kamatama koje teku kako je pobliže određeno u izreci prvostupanjske presude, dok je za više zatražene kamate koje bi na svaki pojedini iznos tekle od 30. lipnja tekuće godine do isplate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.125,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim nije uspio u sporu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u vezi čl. 365. st. 1. ZPP, te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2016., 2017., 2018. i 2019. u iznosu od po 1.800,00 kn temeljem čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine, broj: 11/08., 20/08., 96/13., 142/13., 115/15.; dalje: KU/08) odnosno čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 97/13 i 142/13, dalje KU/13) te važećeg čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 115/15, u daljnjem tekstu KU/15).

5. Pobijanom presudom prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one koje ističe žalitelj. Presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti sa izrekom presude, niti razlozima obrazloženja, a ni sa sadržajem spisa. S obzirom da se prvostupanjska presuda u cijelosti može ispitati nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Nesporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj radnik tuženika;

- da je člankom 49. KU/08, odnosno člankom 47. KU/15 određeno da radnik ima pravo na jednokratni dodatak u iznosu od 1.800,00 kn godišnje te da se isto isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu;

- da je Odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 6. veljače 2008. proširena primjena KU/08, a Odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 3. prosinca 2015. proširena je primjena KU/15;

- da tuženik nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu.

7. Sporno je između stranaka pripada li tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od po 1.800,00 kn za 2016., 2017., 2018. i 2019., a sporan je i tijek zateznih kamata.

8. Prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim iz sljedećih razloga.

8.1. Odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 12/08), odnosno čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 115/15) propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

8.2. Imajući u vidu odredbe gore navedenog Kolektivnog ugovora, tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2016., 2017., 2018. i 2019., a tuženik mu ga nije isplatio, što je među strankama neprijeporno.

8.3. Neosnovanim smatra sud prvog stupnja navode tuženika kako tužitelj ne bi imao pravo na jednokratni dodatak na plaću u utuženom iznosu jer Pravilnikom o radu iz 2015. i to odredbom čl. 51. nije određena visina jednokratnog dodatka na plaću.

8.4. Naime, sud prvog stupnja smatra da za tuženikovu obvezu isplate tužitelju jednokratnog dodatka na plaću od po 1.800,00 kn godišnje nije odlučno što tuženik u svom KU ili svojim Pravilnicima o radu, nije odredio visinu jednokratnog dodataka na plaću. Odredbom čl. 51. Pravilnika o radu navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću određuje poslodavac u skladu s Kolektivnim ugovorom, a što upućuje na primjenu kolektivnih ugovora (čl. 49. KU/08, KU/13 i čl. 47. KU/15) koji se primjenjuju na stranke temeljem Odluke o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 6. veljače 2008. (Narodne novine br. 20/08), Odluke od 20. svibnja 2015. (Narodne novine br. 55/15) i Odluke od 11. prosinca 2015. (Narodne novine br. 134/15), koje je donio ministar rada i mirovinskog sustava, dakle koji nisu nikada otkazani, a kojim je ugovoren jednokratni dodatak na plaću u iznosu od zatraženih 1.800,00 kn godišnje. Osim toga, u Pravilniku o radu tuženika u čl. 125. Propisana je primjena povoljnijeg prava pa sud prvog stupnja smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti visinu jednokratnog dodatka kako je to uređeno KU i KU/15.

8.5. Kako je odredbom čl. 49. st. 2. KU/08, odnosno čl. 47 KU/15 propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to sud prvog stupnja zaključuje da iz ove odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn isplatiti do 30. lipnja tekuće godine već da ga ne mora isplatiti prije toga dana. Citirane odredbe kolektivnih ugovora ne sadrže točne datume dospijeća utuženih tražbina, već je navedeno da se iste ne smiju isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

8.6. Budući da se prema odredbama KU jednokratni dodatak na plaću isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, a tužitelj je za 2016. koristio godišnji odmor od 12. prosinca do 23. prosinca 2016., za 2017. koristio je godišnji odmor od 06. studenoga do 17. studenoga 2017. i od 27. prosinca do 29. prosinca 2017., za 2018. koristio je godišnji odmor od 03. svibnja do 25. svibnja 2018. i od 15. listopada do 26. listopada 2018., te za 2019. koristio je godišnji odmor od 23. svibnja do 19. lipnja 2019. i od 11. studenoga do 22. studenoga 2019. godine, to sud prvog stupnja zaključuje da je potraživanje jednokratnog dodatka za svaku godinu dospjelo krajem tekuće godine.

8.7. Tekuća godina traje sve od 31. prosinca pa sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju predmetno potraživanje do kraja svake godine u kojoj je ostvario pravo na isplatu te naknade.

8.8. Slijedom prednjeg, a kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da je tužitelj imao pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2016., 2017., 2018. i 2019., sud prvog stupnja tužitelju je na pojedinačne iznose priznao zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od 31. prosinca tekuće godine pa do isplate, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za više zatražene zakonske zatezne kamate za vremenski period od 30. lipnja 2016. do 30. prosinca 2016., od 30. lipnja 2017. do 30. prosinca 2017., od 30. lipnja 2018. do 30. prosinca 2018. i od 30. lipnja 2019. do 30. prosinca 2019. tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

9. Utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

10. Naime, odredbom čl. 49. st. 1. KU/08 i čl. 47. st. 1. KU/15 propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje, s time da je stavkom 2. istog članka propisano da poslodavac nije dužan taj dodatak isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

11. Iz citirane odredbe KU-a proizlazi da isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, neovisno o tome što je propisano da se isplaćuje zajedno s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor (čl. 49. st. 2. KU-15), a što je i sukladno mišljenju Zajedničkog organa za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i praćenje njegove primjene od 27. prosinca 2013.

12. Dakle, poslodavac je bio u obvezi predmetni dodatak isplatiti do 31. prosinca tekuće godine. Također treba reći da je odredbom čl. 96. st. 1. KU/08 ugovoreno da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, s time da je odredbom čl. 92. istog predviđena mogućnost otkaza tog ugovora u slučaju kršenja obveza koje su stranke preuzele njegovim potpisom. Predmetni ugovor nije otkazan te je bio na snazi sve do sklapanja KU/15 kojim je na jednak način regulirano pravo na isplatu utuženog dodatka i koji je također sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 94. st. 1. KU/15).

13. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo u vezi početka tijeka zakonskih zateznih kamata odredivši dospijeće predmetnog potraživanja sukladno odredbama čl. 173. i čl. 183. u vezi članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) te članka 49. KU/13 i članka 47. KU/15.

14. Žalbeni navodi vezani uz točne datume korištenja godišnjeg odmora pravno nisu odlučni. Naime, ti datumi ne utječu na odluku suda jer tužitelju pripada pravo na jednokratni dodatak za svaku od utuženih godina, a istekom godine to pravo je dospjelo pa od tada teku zatezne kamate.

15. Nadalje, to što sud prvog stupnja pogrešno u uputi o pravnom lijeku nije naznačio da je riječ o presudi u sporu male vrijednosti i iz kojih razloga se presuda može pobijati, nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. Slijedom navedenog, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda temeljem odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, u pobijanom dijelu potvrđena.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka u pobijanom dijelu pravilna je i zakonita sukladno odredbama čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 155. ZPP sve u vezi mjerodavnih odredbi Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: Tarifa) i Tbr. 9/1 Tarife. Također, u pogledu odluke o visini stope zateznih kamata pobijana odluka o troškovima je pravilna sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

18. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. rujna 2022.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.