Poslovni broj: 14 UsImio-461/20-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: G. I., S. K. ., T., B. i

H., kojeg zastupa opunomoćenik T. V., odvjetnik u S.,

G. .. protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenik D. G., diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 9. rujna 2022. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja L. F., odvjetnice u S. i opunomoćenika tuženika, dana 19. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 141-02/20- 03/03037613655, UR.BROJ: 341-99-06/2-20-005200 od dana 7. listopada 2020.

i

r i j e š i o  j e

I Tužba se odbacuje u odnosu na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru KLASA: UP/I 141-02/14-03/03037613655 URBROJ: 341-24-06/2-14-001066 od dana 23. rujna 2019.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi (koju je ovaj Sud tretirao pravovremenom obzirom da spisu tuženog tijela ne prileži dostavnica iz koje bi bilo vidljivo kada je tuženik zaprimio osporeno rješenje), podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 141-02/20-03/03037613655, UR.BROJ: 341- 99-06/2-20-005200 od dana 7. listopada 2020. kao i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. KLASA: UP/I 141-02/14- 03/03037613655 URBROJ: 341-24-06/2-14-001066 od dana 23. rujna 2019., tužitelj je, u bitnom, naveo da je presudom U. suda u S. pod posl. brojem: 14

Uslmio 142/16-21 od dana 6. travnja 2018. usvojena tužba ovdje tužitelja I. G., te je poništeno rješenje tuženika broj spisa 687569 od dana 31. ožujka 2016. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak. Postupajući po navedenoj presudi da je tuženik donio rješenje broj: 687569 od dana 10. rujna 2018. kojim se žalba uvažava i poništava rješenje Područnog ured Z. broj spisa 86793 od dana 21. rujna 2015. te predmet vraća Područnoj službi Z. na ponovni postupak. Postupajući po rješenju tuženika od dana 10. rujna 2018. da Područni ured u Z. ponovno donosi odbijajuće rješenje broj spisa 86793 od dana 23. rujna 2019. Obzirom da Područna služba Z. nije uvažila niti jedan od stavova U. s.

S., koji su temeljeni na nalazu ovlaštenog sudskog vještaka Županijskog suda S. mr. sc. M. V.-B. da je tužitelj podnio žalbu. Rješenjem tuženika broj 687569 od dana 7. listopada 2020., koju da je tužitelj poštom dobio na kućnu adresu dana 25. listopada 2020. (umjesto ovlašteni odvjetnik) da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovna. Iz medicinske dokumentacije, dostavljene od strane Bosanskohercegovačkog nositelja mirovinskog osiguranja, a na temelju koje je tužitelj zatražio priznanje prava na razmjeran dio invalidske mirovine, da je vidljivo da je kod tužitelja nastupilo takvo narušenje zdravstvenog stanja koje da je rezultiralo I kategorijom invalidnosti. Tužitelj da prvenstveno ističe kako nije jasno kako je moguć takav nesrazmjer i diskrepanca u mišljenju zajedničkog Bosanskohercegovačkog- hrvatskog vještačkog tijela u Sarajevu (invalid I kategorije), tijela vještačenja HZMO u Zagrebu (nema invalidnosti) kao i sudskog vještaka Županijskog suda Split (postoji trajna invalidnosti kod tužitelja). Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom Područnog ureda Zagreb, Sektor za vještačenje dana 16. rujna 2019. da je sačinio i u naslovni spis dostavio svoj novi nalaz i mišljenje, koji da do donošenja osporene odluke, sukladno odredbi čl. 30., čl. 52., a poglavito čl. 66. Zakona o općem upravnom postupku (ZUP) uopće nije dostavljen na uvid i očitovanje tužitelju. Osim toga da je, prema ukinutoj presudi i uputi Upravnog suda, nadležni zavod trebao uvažiti nalaz i mišljenje spomenutog sudskog vještaka, specijalista medicine rada koji je temeljem Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih radnika, isključivo ovlaštena dati konačnu ocjenu radne sposobnosti. Tuženik da je ignorirao da iz njega izričito proizlazi kako na strani tužitelja ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti (opća sposobnost za rad), ali da kod njega postoji invalidnost koja se ne može otkloniti liječenjem, ali da navedeno nije uvaženo prilikom donošenja nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom temeljem kojeg je doneseno osporeno rješenje kao ni u onom temeljem kojeg je doneseno prvostupanjsko upravno rješenje od dana 23. rujna 2019. Na temelju navedenog da tužitelj predlaže Naslovnom sudu da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika od dana 7. listopada 2020. kao i rješenje Područnog ureda u Z. broj: 86793 od dana 23. rujna 2020. te se predmet vraća na ponovno postupanje.

2. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 9. rujna 2022. navela da izlaže i predlaže kao u tijeku dosadašnjeg postupka i da predlaže zaključenje rasprave.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine podnesen dana 27. listopada 2013. nositelju mirovinskog osiguranja u B. i H.. Pobijano prvostupanjsko rješenje da je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u Z., broj dnevnika: 102/15/12178 dana 21. studenog 2015., a kojim da je utvrđeno da kod imenovanog invalidnost ne postoji jer ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti i da njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. U povodu žalbe, a u skladu s čl. 133. st. 3. ZOMO da je pribavljeno mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u drugostupanjskom postupku, Središnjeg ureda Z., broj dnevnika: 26 od dana 8. prosinca 2016. u obrazloženju kojeg da je zaključno navedeno da Vijeće viših vještaka, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, nema osnova za promjenu ocjene vještaka jer da navedeno stanje nije konačno, a prije donošenja definitivne ocjene da je potrebno dovršiti kardiološku obradu nakon čega da će se obnoviti postupak vještačenja. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji invalidnost prema čl. 34. ZOMO da je u žalbenom postupku utvrđeno da je pobijanim prvostupanjskim rješenjem pravilno odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine od dana 27. listopada 2013. Napomenuo je da je rješenjem tuženika, broj: 687569 od dana 25. listopada 2021. žalba izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u Z., broj: 86793 od dana 23. rujna 2019., kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine, uvažena i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu radi donošenja novog rješenja. Slijedom navedenog da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 9. rujna 2022. naveo da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 141-02/20-03/03037613655, UR.BROJ: 341-99-06/2-20- 005200 od dana 7. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru KLASA: UP/I 141-02/14-03/03037613655, UR.BROJ: 341-24-06/2-15-028281 od dana 21. prosinca 2015. (a ne protiv rješenja rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. KLASA: UP/I 141-02/14-03/03037613655 URBROJ: 341-24-06/2-14-001066 od dana 23. rujna 2019., kako to pogrešno smatra tužitelj), a kojim je I. G., ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine, primjenom odredaba Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", br. 3/2001, dalje: Ugovor).

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora kao i u spisu ovog Suda pod posl. br. Uslmio- 142/16.

7. U sporu su održane rasprave na kojima je strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS-a), dana mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad). Stavkom 3. istog članka propisano je da invalidnost u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka može nastati zbog bolesti, ozljede izvan rada, ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Stavkom 4. istog članka propisano je kada je kod osiguranika utvrđena profesionalna nesposobnost za rad iz stavka 1. ovoga članka, da se utvrđuje preostala radna sposobnost ako se, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost, može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu.

11. Uvidom u spis upravnog tijela KLASA: 141-02/20-03/03037613655 utvrđeno je: da je zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine prema Ugovoru o socijalnom osiguranju s Bosnom i Hercegovinom podnesen dana 27. prosinca 2013. nositelju socijalnog osiguranja u Bosni i Hercegovini; da je tužitelj rođen dana .. ….; da su tužitelju u mirovinski staž utvrđena razdoblja staža osiguranja od 1. listopada 1972. do 12. studenog 1972. te od 20. travnja 1978. do 15. kolovoza 2008. u trajanju od 17 godina, 0 mjeseci i 8 dana; da su tužitelju uračunata razdoblja s povećanim trajanjem s povećanjem 12/15 u razdoblju od 27. svibnja 1980. do 27. travnja 1992. pa da ukupno povećanje iznosi 2 godine, 11 mjeseci i 24 dana; da ukupni mirovinski staž na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja iznosi 20 godina, 0 mjeseci i 2 dana; da je nositelj mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini utvrdio razdoblja osiguranja od 12. kolovoza 1976. do 12. ožujka 2014. (s prekidima) u trajanju od 11 godina, 6 mjeseci i 16 dana; da ukupni tužiteljev mirovinski staž prema članku 17. Ugovora s Bosnom i Hercegovinom iznosi 31 godinu, 6 mjeseci i 18 dana; da je u Nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda u Z. br. dnevnika 102/15/12178 od dana 21. studenog 2015. navedeno da kod tužitelja invalidnost ne postoji, jer ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti i jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Nalaz i mišljenje da je doneseno na temelju priložene medicinske dokumentacije inozemnog nositelja socijalnog osiguranja (BiH), bez pregleda osiguranika. U Republici Hrvatskoj da je radio kao vozač teretnih vozila. Osiguranik da je 2013. prebolio akutni infarkt miokarda, nakon čega da je koronarografijom dokazana trosudovna bolest i da je savjetovano daljnje medikamentozno liječenje. Na terapiju da nema poboljšanja. U komorbiditetu da je kronični lumbalni sindrom. Klinički status da je bez većih odstupanja. BiH nosilac da nije prizna pravo na invalidnost. Odluka o invalidnosti da je preuranjena, potreban da je nastavak liječenja. Kod osiguranika da ne postoji invalidnost. Temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje.

12. Povodom izjavljene žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, broj dnevnika: 26 od dana 8. veljače 2016., u kojem je navedeno da je Vijeće Viših vještaka razmotrilo medicinsku dokumentaciju prema kojoj nalazi da je žalitelj u dobi od 62 godine, po zanimanju KV vozač ostvario cca 31 godinu radnog staža od toga na teret hrvatskog nositelja osiguranja 19 godina na poslovima vozača. Prema dokumentaciji da je u tijeku liječenje po kardiologu vezeno za novootkrivenu koronarnu bolest, jer da je u veljači 2013. hospitaliziran u OB Tešanj zbog povišenog krvnog tlaka i trnjenja lijeve ruke. Tijekom boravka da su zabilježene ishemične promjene u EKG-u bez dinamike kardioselektivnih enzima uz očuvanu globalnu kontraktilnost, smanjenu pokretljivost donjeg zida te bazalnih dijelova lateralnog zida. Otpušten da je pod dijagnozom infarkta miokarda anteroseptalne regije. Invazivna obrada da nije ukazala na potrebu intervencije, već nastavak medikamentozne terapije. No nastavno da se žali na intolelarnciju napora, zaduhu i pritisak u prsima iako na kontrolnom UZV srca dana 25. prosinca 2013. nisu opisani regionalni poremećaji kontraktiliteta, a istisna frakcija da je 55%. U komorbiditetu da je kronična opstruktivna bolest pluća sa povremenim egzarcerbacijama terapijski kupirana te povremeni bolni sindromi kralježnice u sklopu degenerativnih promjena bez trajnog funkcionalnog deficita. 2010. da je liječen zbog perforacija ulkusa, a 2011. da je operirao ingvinalnu herniju lijevo. Vijeće Viših vještaka da, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, nema osnova za promjenu ocjene vještaka jer da navedeno stanje nije konačno, a prije donošenja definitivne ocjene da je potrebno dovršiti kardiološku obradu, nakon čega će se obnoviti postupak vještačenja. Temeljem navedenog doneseno je osporeno rješenje tuženika.

13. Ocjena je ovog Suda da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u potpunosti obrazložen i da sadrži jasne razloge ocjene (ne)postojanja invalidnosti tužitelja u smislu gore citirane odredbe članka 34. ZOMO, a ujedno i da je u dostatnoj mjeri u suglasju (podudaran) sa Nalazom i mišljenjem vještaka o invalidnosti, pribavljenim u prvostupanjskom upravnom postupku te da je u gore citiranom Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka dana jasna analiza medicinske dokumentacije tužitelja iz koje proizlazi stanje uslijed infarkta miokarda u komorbiditetu s kroničnom opstruktivnom bolesti pluća te povremenim bolnim sindromima kralježnice te utjecaj navedenog na tužiteljevu radnu sposobnost, a posebno se ističe da su tijela vještačenja suglasno navela da navedeno stanje kod tužitelja nije konačno, a prije donošenja definitivne ocjene da je potrebno dovršiti kardiološku obradu, nakon čega će se obnoviti postupak vještačenja.

14. Stoga, a budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 112. do 116. ZOMO i Uredbe o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 12/13, dalje: Uredba), uzimajući u obzir pregledanu medicinsku dokumentaciju te da su utvrdili da kod tužitelja invalidnost ne postoji, jer ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti i jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, ovaj Sud pribavljenom vještačenju vjeruje kao vjerodostojnom i sačinjenom po pravilima medicinske struke te drži da je na istom tuženik mogao utemeljiti osporavano rješenje.

15. U tom smislu, a posebno cijeneći okolnost da tužitelj nije dokazao suprotno, odnosno predložio izvođenje kakvih određenih dokaza na okolnost utvrđenja suprotnog (vještačenje po sudskom vještaku odgovarajuće specijalizacije), ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja invalidnost ne postoji, jer ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti i jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, u smislu gore citirane odredbe čl. 34. ZOMO, a posebice jer ovaj Sud ne raspolaže dostatnim znanjem iz područja medicine da bi mogao samo na temelju navoda iz tužbe donijeti odluku suprotnu onoj koja je donesena u upravnom postupku temeljem gore citiranih Nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

16. Tužitelj pogrešno smatra da je osporeno rješenje tuženika doneseno povodom žalbe na prvostupanjsko upravno rješenje koje je doneseno u izvršenju presude U. suda u S. pod posl. brojem: 14 Uslmio 142/16-21 od dana 6. travnja 2018. Naime, postupak je u tom predmetu pokrenut zahtjevom tužitelja od dana 27. ožujka 2013. te se još uvijek vodi obzirom da je rješenjem tuženika, broj: 687569 od dana 25. listopada 2021., žalba izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u Z., broj: 86793 od dana 23. rujna 2019. uvažena i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu radi donošenja novog rješenja, a što je sve utvrđeno uvidom u predmet ovog Suda pod posl. br. Uslmio 142/16. Stoga se prigovori koje je tužitelj iznio u tom smislu u tužbi ukazuju u cijelosti neosnovanima te je iste potrebno iznositi u postupku koji je pokrenuo zahtjevom tužitelja od dana 27. ožujka 2013.

17. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

18. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

19. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

20. Odredbom čl. 30. st. 1. toč. 3. ZUS-a propisano je da će Sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redoviti pravni lijek pa kako tužitelj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: UP/I 141-02/14-03/03037613655 URBROJ: 341- 24-06/2-14-001066 od dana 23. rujna 2019. mogao podnijeti žalbu, ali je pored toga što je žalbu podnio (te je o istoj odlučeno rješenjem tuženika broj: 687569 od dana 25. listopada 2021.) podnio i tužbu u ovom predmetu to jasno proizlazi da u konkretnom slučaju nije iskorišten redoviti pravni lijek (već je tužitelj mogao podnijeti tužbu protiv rješenja tuženika broj: 687569 od dana 25. listopada 2021.), radi čega je tužba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena temeljem odredbe čl. 30. st. 1. toč. 3. ZUS-a pa je riješeno kao u izreci pod točkom I.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je zamjenica opunomoćenika tužitelja popisala na ročištu kod ovog Suda dana 19. rujna 2022., valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 19. rujna 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja T. V., odvjetniku u S., G.

. uz zapisnik o objavi

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3 uz zapisnik o objavi

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.